31.7.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 249/8
Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Ordinario di Venezia – Italija) – Vinyls Italia SpA, u stečaju protiv Mediterranea di Navigazione SpA
(Predmet C-54/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Stečajni postupci - Uredba (EZ) br. 1346/2000 - Članci 4. i 13. - Radnje štetne za vjerovnike - Okolnosti u kojima se radnja o kojoj je riječ može osporavati - Radnja za koju je mjerodavno pravo države članice različite od one u kojoj je postupak pokrenut - Radnja koju se ne može osporavati na osnovi tog prava - Uredba (EZ) br. 593/2008 - Članak 3. stavak 3. - Pravo koje su stranke izabrale - Svi elementi relevantni za odnosnu situaciju nalaze se u državi u kojoj je postupak pokrenut - Utjecaj))
(2017/C 249/11)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunale Ordinario di Venezia
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Vinyls Italia SpA, u stečaju
Tuženik: Mediterranea di Navigazione SpA
Izreka
1.
Članak 13. Uredbe (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku treba tumačiti na način da oblik i rok u kojem osoba koja je imala korist od radnje štetne za vjerovnike mora podnijeti prigovor na temelju tog članka, kako bi se usprotivila osporavanju te radnje prema odredbama lex fori concursus, kao i pitanje može li nadležni sud također primjenjivati taj članak po službenoj dužnosti, ako je to potrebno, nakon proteka roka dodijeljenog stranci o kojoj je riječ, ulaze u područje primjene postupovnog prava države članice na čijem se državnom području vodi postupak. Međutim, to pravo ne smije biti nepovoljnije od onog koje uređuje slične situacije u unutarnjem pravu (načelo ekvivalentnosti) i ne smije u praksi činiti nemogućim ili pretjerano otežanim korištenje prava dodijeljenih pravom Unije (načelo djelotvornosti), a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.
2.
Članak 13. Uredbe br. 1346/2000 treba tumačiti na način da stranka na kojoj je teret dokazivanja mora dokazati da, kada lex causae dopušta pobijanje radnje koja se smatra štetnom, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti – koji se razlikuju od uvjeta prema lex fori concursus – potrebni da bi se tužba protiv te radnje mogla prihvatiti.
3.
Na članak 13. Uredbe br. 1346/2000 može se valjano pozivati u slučaju kad su ugovorne stranke, koje imaju sjedište u jednoj, i to istoj državi članici, na čijem se državnom području nalaze i svi ostali elementi relevantni za odnosnu situaciju, kao mjerodavno pravo za taj ugovor odredile pravo druge države članice, pod uvjetom da te stranke nisu odabrale to pravo s namjerom prijevare ili zloporabe, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.
(1) SL C 156, 2. 5. 2016.