15.4.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 139/5
Presuda Suda (veliko vijeće) od 26. veljače 2019. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Østre Landsret, Vestre Landsret — Danska) — N Luxembourg 1 (C-115/16), X Denmark A/S (C-118/16), C Danmark I (C-119/16), Z Denmark ApS (C-299/16) protiv Skatteministeriet
(spojeni predmeti C-115/16, C-118/16, C-119/16 i C-299/16) (1)
(„Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Zajednički sustav oporezivanja primjenjiv na isplate kamata i naknada za licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica - Direktiva 2003/49/EZ - Ovlašteni korisnik kamata i naknada za licencije - Članak 5. - Zlouporaba prava - Društvo sa sjedištem u državi članici koje povezanom društvu sa sjedištem u drugoj državi članici isplaćuje kamate, koje su zatim u cijelosti ili gotovo u cijelosti prenesene izvan područja Europske unije - Društvo kći koje ima obvezu obustaviti porez po odbitku na kamate”)
(2019/C 139/03)
Jezik postupka: danski
Sud koji je uputio zahtjev
Østre Landsret, Vestre Landsret
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: N Luxembourg 1 (C-115/16), X Denmark A/S (C-118/16), C Danmark I (C-119/16), Z Denmark ApS (C-299/16)
Tuženik: Skatteministeriet
Izreka
1.
Predmeti C-115/16, C-118/16, C-119/16 i C-299/16 spajaju se u svrhu donošenja presude.
2.
Članak 1. stavak 1. Direktive Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i [naknada za] licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica, u vezi s člankom 1. stavkom 4. te direktive, treba tumačiti na način da je izuzeće od oporezivanja isplata kamata koje je njime predviđeno ograničeno samo na ovlaštene korisnike takvih kamata, odnosno subjekte koji s ekonomskog stajališta stvarno imaju koristi od tih kamata i koji stoga njima mogu slobodno raspolagati.
Opće načelo prava Unije prema kojem se pojedinci ne mogu pozivati na odredbe prava Unije u svrhu utaje ili zlouporabe treba tumačiti na način da nacionalna tijela i sudovi, u slučaju postupanja u svrhu utaje ili zlouporabe, poreznom obvezniku moraju uskratiti pravo na izuzeće od oporezivanja isplata kamata predviđeno člankom 1. stavkom 1. Direktive 2003/49, čak i u slučaju nepostojanja nacionalnih ili ugovornih odredaba kojima se predviđa takvo uskraćivanje.
3.
Za dokazivanje zlouporabe potrebno je dokazati, s jedne strane, ukupnost objektivnih okolnosti iz kojih proizlazi da, unatoč formalnom poštovanju uvjeta predviđenih propisima Unije, nije ostvaren cilj predviđen tim propisima i, s druge strane, subjektivni element koji se ogleda u namjeri da se ostvari pogodnost koja proizlazi iz propisa Unije umjetnim stvaranjem uvjeta potrebnih za njezino ostvarenje. Ukupnost određenog broja indicija može upućivati na postojanje zlouporabe prava, pod uvjetom da su te indicije objektivne i podudarne. Takve indicije mogu, među ostalim, biti postojanje društava provodnika koja nemaju ekonomsko opravdanje kao i isključivo formalna priroda strukture grupe društava, financijske konstrukcije i zajmova. Okolnost da je država članica iz koje potječu kamate sklopila ugovor s trećom državom u kojoj je rezidentno društvo koje je njihov ovlašteni korisnik ne utječe na eventualno utvrđenje postojanja zlouporabe prava.
4.
Kako bi se društvu odbilo priznati svojstvo ovlaštenog korisnika kamata odnosno kako bi se utvrdilo postojanje zlouporabe prava, nacionalno tijelo nije dužno identificirati subjekt odnosno subjekte koje smatra ovlaštenim korisnicima tih kamata.
5.
Članak 3. točku (a) Direktive 2003/49 treba tumačiti na način da se société en commandite par actions (SCA) (komanditno dioničko društvo) ovlašteno za djelovanje kao société d’investissement en capital à risque (SICAR) (društvo za ulaganje u rizični kapital) luksemburškog prava ne može okvalificirati kao trgovačko društvo države članice u smislu navedene direktive na koje se može primijeniti izuzeće predviđeno njezinim člankom 1. stavkom 1. ako su, što sud koji je uputio zahtjev mora provjeriti, kamate koje je primio navedeni SICAR, u situaciji poput one iz glavnog postupka, izuzete od poreza na dobit trgovačkih društava u Luksemburgu.
6.
U situaciji u kojoj sustav predviđen Direktivom 2003/49 izuzeća od poreza po odbitku na kamate koje je rezidentno društvo države članice isplatilo rezidentnom društvu druge države članice nije primjenjiv jer je utvrđeno postojanje utaje ili zlouporabe u smislu članka 5. te direktive ne može se pozivati na primjenu sloboda zajamčenih UFEU-om kako bi se u pitanje doveli propisi prve države članice kojima se uređuje oporezivanje tih kamata.
Izvan takve situacije članak 63. UFEU-a treba tumačiti na način:
—
da mu se, u načelu, ne protive nacionalni propisi prema kojima je rezidentno društvo koje isplaćuje kamate nerezidentnom društvu obvezno obustaviti porez po odbitku na te kamate, dok takva obveza ne postoji za rezidentno društvo u slučaju kada je društvo koje prima kamate također rezidentno društvo, ali mu se protive nacionalni propisi kojima se predviđa takva obustava poreza po odbitku u slučaju kada rezidentno društvo isplaćuje kamate nerezidentnom društvu, dok rezidentno društvo koje prima kamate od drugog rezidentnog društva tijekom prve dvije godine oporezivanja ne podliježe obvezi plaćanja predujma s naslova poreza na dobit te dakle njegova obveza plaćanja tog poreza u vezi s tim kamatama dospijeva znatno kasnije od obveze plaćanja poreza po odbitku;
—
da mu se protive nacionalni propisi kojima se rezidentnom društvu koje je obvezno obustaviti porez po odbitku na kamate koje je isplatilo nerezidentnom društvu nameće obveza da u slučaju zakašnjenja s plaćanjem tog poreza po odbitku plati zatezne kamate po stopi višoj od one koja se primjenjuje u slučaju zakašnjenja s plaćanjem poreza na dobit koji se, među ostalim, plaća na kamate koje je rezidentno društvo primilo od drugog rezidentnog društva;
—
da mu se protive nacionalni propisi kojima se predviđa da se, kada je rezidentno društvo obvezno obustaviti porez po odbitku na kamate koje isplaćuje nerezidentnom društvu, u obzir ne uzimaju troškovi u obliku kamata izravno povezani s predmetnim zajmom koji su nastali za potonje društvo, dok rezidentno društvo koje prima kamate od drugog rezidentnog društva takve troškove, u skladu s tim nacionalnim propisima, može odbiti za potrebe utvrđivanja svojeg oporezivog prihoda.
(1) SL C 270, 25. 7. 2016
SL C 279, 1. 8. 2016
Full & Egal Universal Law Academy