6.11.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 374/5
Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. rujna 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – H. protiv Land Berlin
(Predmet C-174/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Direktiva 2010/18/EU - Revidirani Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu - Klauzula 5. točke 1. i 2. - Povratak s roditeljskog dopusta - Pravo vratiti se na isti posao ili na jednakovrijedan ili sličan posao - Zadržavanje stečenih prava ili prava u postupku stjecanja kakva jesu - Javni službenik savezne zemlje promaknut na rukovodeće radno mjesto kao javni službenik na probnom radu - Propis navedene savezne zemlje kojim se predviđa završetak probnog razdoblja na temelju zakona i bez mogućnosti produljenja nakon isteka razdoblja od dvije godine, čak i u slučaju odsutnosti zbog roditeljskog dopusta - Neusklađenost - Posljedice))
(2017/C 374/07)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Verwaltungsgericht Berlin
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: H.
Tuženik: Land Berlin
Izreka
1.
Klauzulu 5. točke 1. i 2. revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu, koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ, treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji konačno promaknuće na rukovodeće radno mjesto javne službe podvrgava uvjetu da odabrani kandidat uspješno završi prethodno probno razdoblje od dvije godine na tom radnom mjestu i na temelju kojeg – u situaciji u kojoj se takav kandidat tijekom većeg dijela tog probnog razdoblja nalazi na roditeljskom dopustu te je i dalje na njemu – to probno razdoblje zakonski prestaje na kraju tog razdoblja od dvije godine a da nije moguće njegovo produljenje te se dotičnu osobu slijedom toga prilikom njezina povratka s roditeljskog dopusta vraća na funkciju niže razine, kako statusno tako i u pogledu plaće, koju je obavljala prije svojeg stupanja u navedeno probno razdoblje. Tako dan negativan utjecaj toj klauzuli ne može se opravdati ciljem koji se nastoji postići istim probnim razdobljem, a to je omogućiti procjenu sposobnosti da se radi na slobodnom rukovodećem radnom mjestu.
2.
Na sudu koji je uputio zahtjev jest da, prema potrebi ne primjenjujući nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku, ispita, kako se to zahtijeva klauzulom 5. točkom 1. revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 2010/18, je li u okolnostima poput onih u predmetu u glavnom postupku dotična savezna zemlja u svojstvu poslodavca bila u objektivnoj nemogućnosti da dotičnoj osobi omogući da se vrati na svoj posao na kraju svojeg roditeljskog dopusta i, u slučaju potvrdnog odgovora, osigura da joj se dodijeli posao koji je jednakovrijedan ili sličan i u skladu s njezinim ugovorom o radu ili o radnom odnosu a da ta dodjela radnog mjesta pritom ne mora biti podvrgnuta prethodnoj provedbi novog postupka odabira. Na tom je sudu i da se osigura da dotična osoba na svojem radnom mjestu na koje se vratila ili koje joj je ponovno dodijeljeno na kraju tog roditeljskog dopusta nastavi probno razdoblje u okolnostima koje su sukladne zahtjevima koji proizlaze iz klauzule 5. točke 2. revidiranog Okvirnog sporazuma.
(1) SL C 232, 27. 6. 2016.