18.12.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 437/9
Presuda Suda (veliko vijeće) od 25. listopada 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – Majid Shiri, poznat i pod imenom Madzhdi Shiri
(Predmet C-201/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EU) br. 604/2013 - Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje - Članak 27. - Pravni lijek - Opseg sudskog nadzora - Članak 29. - Rok za provedbu transfera - Neprovedba transfera u određenom roku - Obveze odgovorne države članice - Prijenos odgovornosti - Zahtjev da odgovorna država članica donese odluku))
(2017/C 437/12)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Verwaltungsgerichtshof
Stranke glavnog postupka
Majid Shiri, poznat i pod imenom Madzhdi Shiri
uz sudjelovanje: Bundesamt für Fremdenwesen und Asyl
Izreka
1.
Članak 29. stavak 2. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva treba tumačiti na način da se, ako transfer nije proveden u šestomjesečnom roku, kako je definiran u članku 29. stavcima 1. i 2. te uredbe, odgovornost ex lege prenosi na državu članicu moliteljicu a da pritom nije potrebno da odgovorna država članica odbije prihvatiti ili ponovno prihvatiti predmetnu osobu.
2.
Članak 27. stavak 1. Uredbe Dublin III u vezi s uvodnom izjavom 19. te uredbe, kao i članak 47. Povelje o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu mora moći raspolagati djelotvornim i brzim pravnim lijekom koji mu omogućuje da se može pozvati na istek šestomjesečnog roka, kako je definiran u članku 29. stavcima 1. i 2. navedene uredbe, koji je nastupio nakon donošenja odluke o transferu. Pravo koje nacionalni propis, poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, priznaje takvom podnositelju zahtjeva da se može pozvati na okolnosti nakon donošenja te odluke, u okviru žalbe usmjerene protiv nje, ispunjava tu obvezu propisivanja djelotvornog i brzog pravnog lijeka.
(1) SL C 260 od 18. 7. 2016.