12.11.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 408/5
Presuda Suda (peto vijeće) od 13. rujna 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour administrative – Luksemburg) – UBS Europe SE, prije UBS (Luxembourg) SA, Alain Hondequin i drugi
(Predmet C-358/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Direktiva 2004/39/EZ - Članak 54. stavci 1. i 3. - Doseg obveze poslovne tajne koju imaju nacionalna tijela za financijski nadzor - Odluka kojom se utvrđuje gubitak dobrog ugleda - Slučajevi iz kaznenog prava - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članci 47. i 48. - Prava obrane - Pristup spisu))
(2018/C 408/03)
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Cour administrative
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: UBS Europe SE, prije UBS (Luxembourg) SA, Alain Hondequin i drugi
uz sudjelovanje: DV, EU, Commission de surveillance du secteur financier (CSSF), Ordre des avocats du barreau de Luxembourg
Izreka
Članak 54. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ treba tumačiti na način da:
—
pojam „slučajevi iz kaznenog prava” iz stavaka 1. i 3. tog članka ne obuhvaća situaciju u kojoj tijela koja su države članice odredile za obavljanje dužnosti predviđenih tom direktivom donesu mjeru poput one u glavnom postupku kojom se osobi u nadziranom poduzeću zabranjuje obavljanje funkcije upravitelja ili druge funkcije koja podliježe odobrenju za rad s naredbom da u najkraćem mogućem roku odstupi sa svih svojih funkcija, uz obrazloženje da ta osoba više ne ispunjava zahtjeve dobrog ugleda propisane člankom 9. te direktive, a koja pripada mjerama koje nadležna tijela moraju donijeti u izvršavanju ovlasti kojima raspolažu na temelju odredaba glave II. te direktive. Naime, ta se odredba, kad predviđa da se od obveze poslovne tajne u takvim slučajevima iznimno može odstupiti, odnosi na slanje ili upotrebu povjerljivih informacija u svrhu progona i sankcija koji se provode ili nameću u skladu s nacionalnim kaznenim pravom.
—
se obveza poslovne tajne predviđena stavkom 1. tog članka u vezi s člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima mora zajamčiti i provesti na način da je se pomiri s poštovanjem prava obrane. Stoga je na nadležnom nacionalnom sudu, kad se nadležno tijelo poziva na tu obvezu radi odbijanja dostave informacija u svojem posjedu koje se ne nalaze u spisu o osobi na koju se odnosi akt koji je na njezinu štetu, da provjeri imaju li te informacije objektivnu vezu s prigovorima protiv njega i, ako je to tako, da odvagne interes dotične osobe da raspolaže informacijama potrebnima za potpuno ostvarivanje svojih prava obrane i interese u vezi s čuvanjem povjerljivosti informacija obuhvaćenih obvezom poslovne tajne prije nego što odluči o dostavi svake pojedine od zatraženih informacija.
(1) SL C 335, 12. 9. 2016.
Full & Egal Universal Law Academy