19.3.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 104/5
Presuda Suda (treće vijeće) od 25. siječnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – Bundesrepublik Deutschland protiv Aziza Hasana
(Predmet C-360/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EU) br. 604/2013 - Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje - Propisani načini i rokovi za podnošenje zahtjeva za ponovni prihvat - Nezakonit povrat državljanina treće zemlje u državu članicu koja je provela transfer - Članak 24. - Postupak ponovnog prihvata - Članak 27. - Pravni lijek - Opseg sudskog nadzora - Okolnosti koje su nastupile nakon transfera))
(2018/C 104/06)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesverwaltungsgericht
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Bundesrepublik Deutschland
Tuženik: Aziz Hasan
Izreka
1.
Članak 27. stavak 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, u vezi s uvodnom izjavom 19. te uredbe i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu nije protivno nacionalno zakonodavstvo, poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, kojim se propisuje da se sudski nadzor odluke o transferu mora temeljiti na činjeničnoj situaciji koja postoji u trenutku održavanja posljednjeg ročišta pred sudom koji vodi postupak, odnosno ako se ne održava rasprava, u trenutku kada taj sud odlučuje o tužbi.
2.
Članak 24. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da je u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj je državljanin treće zemlje, nakon što je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u prvoj državi članici, transferiran u tu državu članicu nakon odbijanja novog zahtjeva podnesenog u drugoj državi članici, a da bi se zatim bez dokumenta o boravku vratio na državno područje te druge države članice, moguće u odnosu na tog državljanina provesti postupak ponovnog prihvata, pri čemu novi transfer u prvu od tih država članica nije moguć a da se pritom ne slijedi taj postupak.
3.
Članak 24. stavak 2. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da se u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj se državljanin treće zemlje vratio bez dokumenta o boravku na državno područje države članice koja ga je prethodno transferirala u drugu državu članicu, zahtjev za ponovni prihvat mora poslati u rokovima predviđenima u toj odredbi, a oni ne mogu početi teći prije nego što je država članica moliteljica imala saznanje o povratku predmetne osobe na svoje državno područje.
4.
Članak 24. stavak 3. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da je, u slučaju kada zahtjev za ponovni prihvat nije podnesen u rokovima iz članka 24. stavka 2. te uredbe, država članica na čijem se državnom području nalazi predmetna osoba bez dokumenta o boravku odgovorna za razmatranje novog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, čije podnošenje mora biti omogućeno toj osobi.
5.
Članak 24. stavak 3. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da se činjenicu što je postupak povodom tužbe podnesene protiv odluke o odbijanju prvog zahtjeva za međunarodnu zaštitu još uvijek u tijeku ne smije izjednačiti s podnošenjem novog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u toj državi članici u smislu te odredbe.
6.
Članak 24. stavak 3. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da u slučaju kada zahtjev za ponovni prihvat nije podnesen u rokovima iz članka 24. stavka 2. te uredbe i kada predmetna osoba nije iskoristila mogućnost, koja joj mora biti omogućena, podnošenja novog zahtjeva za međunarodnu zaštitu:
—
država članica na čijem se državnom području nalazi ta osoba bez dokumenta o boravku može još uvijek podnijeti zahtjev za ponovni prihvat, i da
—
ta odredba ne dopušta transfer navedene osobe u drugu državu članicu bez podnošenja takvog zahtjeva.
(1) SL C 343, 19. 9. 2016.
Full & Egal Universal Law Academy