14.1.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 16/2
Presuda Suda (veliko vijeće) od 6. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht – Njemačka) – Stadt Wuppertal protiv Marije Elisabeth Bauer (C-569/16), Volkera Willmerotha, u svojstvu vlasnika društva TWI Technische Wartung und Instandsetzung Volker Willmeroth eK protiv Martine Broßonn (C-570/16)
(Spojeni predmeti C-569/16 i C-570/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Organizacija radnog vremena - Direktiva 2003/88/EZ - Članak 7. - Pravo na plaćeni godišnji odmor - Radni odnos koji prestaje zbog radnikove smrti - Nacionalni propis kojim se sprečava isplata radnikovim pravnim sljednicima novčane naknade za plaćeni godišnji odmor koji taj radnik nije iskoristio - Obveza usklađenog tumačenja nacionalnog prava - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 31. stavak 2. - Mogućnost pozivanja na odredbu prava Unije u okviru spora između pojedinaca))
(2019/C 16/02)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesarbeitsgericht
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Stadt Wuppertal (C-569/16), Volker Willmeroth, u svojstvu vlasnika društva TWI Technische Wartung und Instandsetzung Volker Willmeroth eK (C-570/16)
Tuženici: Maria Elisabeth Bauer (C-569/16), Martina Broßonn (C-570/16)
Izreka
1.
Članak 7. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena i članak 31. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onoga u glavnom postupku, na temelju kojeg, kada radni odnos prestane zbog radnikove smrti, prestaje i pravo na plaćeni godišnji odmor stečeno na temelju navedenih odredbi i koje radnik nije iskoristio prije svoje smrti a da pritom ne nastaje pravo na novčanu naknadu za navedeni godišnji odmor koje bi bilo prenosivo nasljeđivanjem na pravne sljednike navedenog radnika.
2.
U slučaju nemogućnosti tumačenja nacionalnog propisa poput onoga u glavnom postupku na način kojim bi se osigurala njegova sukladnost s člankom 7. Direktive 2003/88 i člankom 31. stavkom 2. Povelje, nacionalni sud koji odlučuje u sporu između pravnog sljednika preminulog radnika i bivšeg poslodavca tog radnika mora navedeni nacionalni propis izuzeti iz primjene i pobrinuti se za to da taj poslodavac navedenom pravnom sljedniku isplati novčanu naknadu za plaćeni godišnji odmor stečen na temelju navedenih odredbi, a koji navedeni radnik nije iskoristio prije svoje smrti. Ta je obveza nacionalnom sudu određena na temelju članka 7. Direktive 2003/88 i članka 31. stavka 2. Povelje o temeljnim pravima – u slučaju spora između takvog pravnog sljednika i poslodavca koji ima svojstvo javnog tijela – i na temelju druge od tih odredbi – u slučaju spora između pravnog sljednika i poslodavca koji ima svojstvo pojedinca.
(1) SL C 53, 20. 2. 2017.
Full & Egal Universal Law Academy