18.9.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 309/16
Presuda Suda (veliko vijeće) od 26. srpnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – postupak koji su pokrenule Khadija Jafari, Zainab Jafari
(Predmet C-646/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EU) br. 604/2013 - Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje - Dolazak iznimno velikog broja državljana trećih zemalja koji žele dobiti međunarodnu zaštitu - Organizacija prelaska granice koju provode tijela jedne države članice radi tranzita prema drugoj državi članici - Ulazak dopušten odstupanjem iz humanitarnih razloga - Članak 2. točka (m) - Pojam „viza” - Članak 12. - Izdavanje vize - Članak 13. - Nezakoniti prelazak vanjske granice))
(2017/C 309/21)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Verwaltungsgerichtshof
Stranke glavnog postupka
Khadija Jafari, Zainab Jafari
Izreka
1.
Članak 12. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, u vezi s člankom 2. točkom (m) te uredbe treba tumačiti na način da se činjenica da su nacionalna tijela prve države članice – suočena s dolaskom iznimno velikog broja državljana trećih zemalja koji su željeli prijeći preko područja te države kako bi podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu u drugoj državi članici – tolerirala ulazak tih državljana na svoje državno područje, koji nisu ispunjavali pretpostavke koje se u načelu zahtijevaju u toj prvoj državi članici, ne može smatrati „vizom”, u smislu tog članka 12.
2.
Članak 13. stavak 1. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da za državljanina treće zemlje – čiji su ulazak tolerirala tijela prve države članice suočena s dolaskom iznimno velikog broja državljana trećih zemalja koji su željeli prijeći preko područja te države kako bi podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu u drugoj državi članici, bez ispunjavanja pretpostavki ulaska koje se u načelu zahtijevaju u toj prvoj državi članici – treba smatrati da je „nezakonito prešao” granicu navedene prve države članice u smislu te odredbe.
(1) SL C 53, 20. 2. 2017.