29.5.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 168/17
Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 2. ožujka 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad Sofia-grad – Bugarska) – „Heta Asset Resolution Bulgaria” OOD protiv Nachalnik na Mitnitsa Stolichna
(Predmet C-83/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. i članak 99. Poslovnika Suda - Carinski zakonik - Naknadna izvozna deklaracija - Pojam „dovoljnog dokaza” - Ocjena postojanja dovoljno dokazâ))
(2017/C 168/21)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Administrativen sad Sofia-grad
Stranke glavnog postupka
Tužitelj:„Heta Asset Resolution Bulgaria” OOD
Tuženik: Nachalnik na Mitnitsa Stolichna
Izreka
1.
Članak 161. stavak 5. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice u vezi s člankom 788. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2452/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 430/2010. od 20. svibnja 2010., valja tumačiti na način da se prodavatelj s poslovnim nastanom na carinskom području Europske unije smatra izvoznikom u smislu prvonavedene odredbe u slučaju u kojem, nakon sklapanja ugovora o prodaji robe, vlasništvo predmetne robe prijeđe na stjecatelja s poslovnim nastanom izvan tog carinskog područja.
2.
Članak 795. stavak 1. treći podstavak točku (b) Uredbe br. 2454/93, kako je izmijenjena Uredbom br. 430/2010, valja tumačiti na način da carinska tijela država članica mogu zahtijevati dodatne dokaze osim ugovora o prodaji plovila za razonodu osobi s poslovnim nastanom u trećoj državi i brisanja tog broda iz registra plovila te države članice, pod uvjetom da je taj zahtjev u skladu s načelom proporcionalnosti.
3.
Članak 795. Uredbe br. 2454/93, kako je izmijenjena Uredbom br. 430/2010, valja tumačiti na način da carinsko tijelo nadležno za naknadno prihvaćanje izvozne deklaracije u smislu te odredbe ne obvezuje, u okolnostima poput onih u glavnom postupku, ocjena drugog carinskog tijela o postojanju dovoljno dokazâ u smislu članka 796.d.a stavka 4. navedene uredbe.
(1) SL C 136, 18. 4. 2016.