MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
HENRIKA SAUGMANDSGAARDA ØEA
od 21. veljače 2018. ( 1 )
Predmet C‑667/16
M. N. J. P. W. Nooren, nasljednik M. N. F. M. Noorena,
J. M. F. D. C. Nooren, nasljednik M. N. F. M. Noorena
protiv
Staatssecretaris van Economische Zaken
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička poljoprivredna politika – Izravna plaćanja – Uredba (EZ) br. 73/2009 – Članci 23. i 24. – Uredba (EZ) br. 1122/2009 – Članci 70. do 72. – Nesukladnosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti – Umanjenja i isključenja – Zbrajanje umanjenja”
I. Uvod
1.
College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska) uputio je Sudu zahtjev za prethodnu odluku o tumačenju članaka 70. do 72. Uredbe (EZ) br. 1122/2009 ( 2 ).
2.
Zahtjev je upućen u okviru spora između uzgajivača stoke i staatssecretaris van Economische Zaken (državni tajnik za gospodarstvo, Nizozemska) u vezi s umanjenjem potpora odobrenih na temelju programa izravne potpore za poljoprivrednike, uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 73/2009 ( 3 ), zbog nesukladnosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti u pogledu dobrobiti životinja.
3.
Sud koji je uputio zahtjev svojim prethodnim pitanjima u biti pita mogu li se, u situaciji poput one u glavnom postupku, u kojoj je utvrđeno nekoliko neusklađenosti u istom području, na temelju članaka 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 zbrojiti, s jedne strane, umanjenja primjenjiva na ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, umanjenja primjenjiva na namjerne neusklađenosti.
4.
U ovom ću mišljenju objasniti razloge zbog kojih smatram da na to pitanje valja odgovoriti potvrdno i da, u takvoj situaciji, članci 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009, u vezi s člancima 23. i 24. Uredbe br. 73/2009, ne samo da omogućuju zbrajanje tih umanjenja, već se njima to zbrajanje i nalaže.
II. Pravo Unije
A. Uredba br. 73/2009
5.
U članku 23. naslovljenom „Sniženje ili isključenje plaćanja u slučaju nesukladnosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti”, koji se nalazi u poglavlju 4. glave II. Uredbe br. 73/2009, naslovljenom „Integrirani administrativni i kontrolni sustav”, u njegovu stavku 1. propisuje se:
„Ako zakonom propisani zahtjevi o upravljanju ili dobri poljoprivredni i okolišni uvjeti nisu ispunjeni u bilo kojem trenutku u određenoj kalendarskoj godini (dalje u tekstu: ,odnosna kalendarska godina’), te je predmetno neispunjenje uvjeta posljedica djelovanja ili propusta za koje je izravno odgovoran poljoprivrednik koji je u odnosnoj kalendarskoj godini podnio zahtjev za potporu, ukupni se iznos izravnih plaćanja, koja su dodijeljena ili koja se trebaju dodijeliti tom poljoprivredniku na temelju članaka 7., 10. i 11., smanjuje ili isključuje u skladu s podrobnim pravilima iz članka 24.”
6.
Člankom 24., naslovljenim „Podrobna pravila o sniženjima i isključenjima u slučaju nesukladnosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti”, koji se nalazi u istom poglavlju Uredbe br. 73/2009, propisuje se:
„1. Podrobna pravila o sniženjima i isključenjima iz članka 23. utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 141. stavka 2. U tom je kontekstu potrebno voditi računa o ozbiljnosti, opsegu, trajanju i ponavljanju utvrđene nesukladnosti te o mjerilima utvrđenim u stavcima 2., 3. i 4. ovog članka.
2. U slučaju nemara postotak sniženja ne smije prijeći 5 %, a u slučaju ponovljene nesukladnosti on iznosi 15 %.
[…]
3. U slučaju namjerno počinjene nesukladnosti postotak sniženja načelno ne smije biti manji od 20 %, a korisnika se može i potpuno isključiti iz jednog ili više programa potpore, i to tijekom jedne ili više kalendarskih godina.
4. U svakom slučaju ukupni iznos sniženja i isključenja za jednu kalendarsku godinu ne smije biti veći od ukupnog iznosa iz članka 23. stavka 1.”
7.
Uredba br. 73/2009 stavljena je izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) br. 1307/2013 ( 4 ) s učinkom od 1. siječnja 2015. ( 5 ). Međutim, Uredba br. 73/2009 ostaje primjenjiva ratione temporis na činjenice u glavnom postupku koje se odnose na 2011. godinu ( 6 ).
B. Uredba br. 1122/2009
8.
U stavku 6. članka 70., naslovljenog „Opća načela i definicije”, koji se nalazi u poglavlju III. glave IV. dijela II. Uredbe br. 1122/2009, naslovljenom „Nalazi u vezi s višestrukom sukladnosti”, predviđa se:
„Kada se utvrdi više od jednog slučaja neusklađenosti u vezi s različitim aktima ili normama na istom području višestruke sukladnosti, ti se slučajevi, za potrebe određivanja umanjenja u skladu s člankom 71. stavkom 1. i člankom 72. stavkom 1., smatraju jednim slučajem neusklađenosti.”
9.
Člankom 71., naslovljenim „Primjena umanjenja u slučaju nemarnosti”, koji se nalazi u istom poglavlju Uredbe br. 1122/2009, predviđeno je:
„1. Ne dovodeći u pitanje članak 77., kad se utvrdi neusklađenost zbog nemarnog poljoprivrednika, primjenjuje se umanjenje. To umanjenje u pravilu iznosi 3 % ukupnog iznosa u skladu s člankom 70. stavkom 8.
Međutim, agencija za plaćanja može, na temelju ocjene koju je donijelo nadležno kontrolno tijelo u ocjenjivačkom dijelu izvješća o kontroli u skladu s člankom 54. stavkom 1. točkom (c), donijeti odluku o umanjenju navedenog postotka na 1 % ili povećanju istog postotka na 5 % ukupnog iznosa ili, u slučajevima iz drugog podstavka članka 54. stavka 1. točke (c), može donijeti odluku da se umanjenja ne uvode.
[…]
5. Ne dovodeći u pitanje slučajeve namjerne neusklađenosti u skladu s člankom 72., kad se utvrde ponovljene neusklađenosti, postotak određen u skladu sa stavkom 1. ovog članka, u vezi s ponovljenom neusklađenosti, pomnoži se faktorom tri za prvo ponavljanje. U tu svrhu, u slučaju kad je taj postotak određen u skladu s člankom 70. stavkom 6., agencija za plaćanja određuje postotak koji bi bio primijenjen za ponovljenu neusklađenost s dotičnim zahtjevom ili normom.
Za sljedeća ponavljanja prekršaja, rezultat umanjenja određen za prethodnu ponovljenu neusklađenost svaki put množi se faktorom tri. Najveće umanjenje, međutim, ne prelazi 15 % ukupnog iznosa u skladu s člankom 70. stavkom 8.
Kada se dostigne maksimalni postotak od 15 %, agencija za plaćanja obavješćuje dotičnog poljoprivrednika da će se, u slučaju ponovljenog utvrđivanja neusklađenosti, smatrati da je postupao namjerno u skladu s člankom 72. Kada se naknadno utvrdi novi slučaj neusklađenosti, postotak umanjenja koji treba primijeniti određuje se tako da se rezultat prethodnog množenja, prema potrebi, a prije primjene ograničenja od 15 % predviđenog u zadnjoj rečenici druge točke, pomnoži faktorom tri.
6. Kada se utvrdi ponovljena neusklađenost, zajedno s drugom neusklađenosti ili drugom ponovljenom neusklađenosti, zbrajaju se dobiveni postoci umanjenja. Ne dovodeći u pitanje treći podstavak stavka 5., najveće umanjenje, međutim, ne prelazi 15 % ukupnog iznosa u skladu s člankom 70. stavkom 8.”
10.
U stavku 1. članka 72., naslovljenog „Primjena umanjenja i isključenja u slučajevima namjerne neusklađenosti”, koji se nalazi u istom poglavlju Uredbe br. 1122/2009, propisuje se:
„Ne dovodeći u pitanje članak 77., kada poljoprivrednik utvrđenu neusklađenost počini namjerno, umanjenje koje treba primijeniti na ukupni iznos u skladu s člankom 70. stavkom 8. u pravilu iznosi 20 % dotičnog ukupnog iznosa.
Međutim, agencija za plaćanja može, na temelju ocjene koju je donijelo nadležno kontrolno tijelo u ocjenjivačkom dijelu izvješća o kontroli u skladu s člankom 54. stavkom 1. točkom (c), donijeti odluku o umanjenju navedenog postotka na najmanje 15 % ili, prema potrebi, povećanju postotka do 100 % dotičnog ukupnog iznosa.”
11.
Uredba br. 1122/2009 stavljena je izvan snage i zamijenjena Delegiranom uredbom (EU) br. 640/2014 ( 7 ) s učinkom od 1. siječnja 2015. ( 8 ). Međutim, Uredba br. 1122/2009 ostaje primjenjiva ratione temporis na činjenice u glavnom postupku koje se odnose na 2011. godinu ( 9 ).
III. Glavni postupak, prethodna pitanja i postupak pred Sudom
12.
Tijekom 2011. nadzornici Algemene Inspectiediensta (Opća služba za inspekcijske poslove, Nizozemska) utvrdili su u deset navrata da M. N. F. M. Nooren (u daljnjem tekstu: M. Nooren), uzgajivač stoke za proizvodnju mlijeka i mesa, nije poštovao više pravila o višestrukoj sukladnosti u pogledu dobrobiti životinja ( 10 ). Na temelju tih utvrđenja M. Noorenu je umanjen ukupni iznos izravnih plaćanja za 2011. godinu ( 11 ).
13.
Odlukom od 18. rujna 2014. državni tajnik za gospodarstvo odredio je da treba primijeniti umanjenje od 55 % ( 12 ). To se umanjenje sastojalo, s jedne strane, od umanjenja od 15 % zbog više ponovljenih i neponovljenih neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, od umanjenja od 40 % zbog više namjernih neusklađenosti. Što se tiče umanjenja od 40 %, državni tajnik za gospodarstvo smatrao je da, s obzirom na otegotne okolnosti, valja udvostručiti umanjenje od 20 % koje se obično primjenjuje na namjerne neusklađenosti ( 13 ).
14.
Nasljednici M. Noorena, M. N. J. P. W. Nooren i J. M. F. D. C. Nooren, podnijeli su tužbu pred College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu), među ostalim, protiv odluke državnog tajnika za gospodarstvo od 18. rujna 2014. ( 14 ).
15.
U prilog svojoj tužbi nasljednici M. Noorena tvrde, među ostalim, da na temelju članka 70. stavka 6. Uredbe br. 1122/2009 utvrđene neusklađenosti treba smatrati jednim slučajem neusklađenosti. U ovom se slučaju radi isključivo o ponovljenoj neusklađenosti u istom području koje podliježe pravilima o višestrukoj sukladnosti. Stoga se ne mogu zbrajati postoci umanjenja u okviru članka 71. stavka 6. navedene uredbe. Umanjenje ne može dakle prijeći 15 %.
16.
Sud koji je uputio zahtjev smatra da je državni tajnik za gospodarstvo ispravno utvrdio, s jedne strane, umanjenje od 15 % za ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, umanjenje od 40 % za namjerne neusklađenosti. Taj sud ipak ima dvojbe u pogledu pitanja mogu li se, na temelju članaka 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009, navedena umanjenja zbrojiti u situaciji kao što je ona u glavnom postupku.
17.
Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu smatra da se tumačenje koje zagovara državni tajnik za gospodarstvo, prema kojem je takvo zbrajanje moguće, sastoji u izuzimanju općeg pravila iz članka 70. stavka 6. Uredbe br. 1122/2009 (više slučajeva neusklađenosti u istom području koje podliježe pravilima o višestrukoj sukladnosti smatra se jednim slučajem neusklađenosti za potrebe određivanja umanjenja) u korist posebnog pravila iz članka 71. stavka 6. Uredbe br. 1122/2009 (u slučaju ponovljene neusklađenosti, zajedno s drugom neusklađenosti ili drugom ponovljenom neusklađenosti, postoci umanjenja se zbrajaju). Osim toga, i dalje prema mišljenju tog suda, čini se da državni tajnik za gospodarstvo tim tumačenjem zanemaruje činjenicu da se članak 71. stavak 6. Uredbe br. 1122/2009 ne primjenjuje kada se pravilo o višestrukoj sukladnosti samo po sebi namjerno ne poštuje. Pravila izračuna u slučaju namjerne neusklađenosti uređena su člankom 72. Uredbe br. 1122/2009. Ta odredba ipak ne sadržava pravilo u slučaju istodobnog utvrđenja, s jedne strane, ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, namjerne neusklađenosti. Na temelju navedenih odredbi nije moguće jasno odrediti mogu li se predmetna umanjenja zbrojiti i, ako mogu, na koji način, niti je li državni tajnik za gospodarstvo ispravno odredio ukupno umanjenje od 55 %.
18.
Na temelju toga College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća pitanja:
„1.
Je li zakonodavac Unije u člancima 70., 71. i 72. [Uredbe br. 1122/2009] predvidio mogućnost da se u situaciji poput one u glavnom postupku, gdje je riječ o nekoliko neusklađenosti u istom području koje podliježe pravilima o višestrukoj sukladnosti, zbrajaju umanjenja potpore, s jedne strane, na temelju ponovljenih i neponovljenih neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, na temelju namjernih neusklađenosti?
2.
U slučaju pozitivnog odgovora: koji članak odnosno njegov dio čini pravnu osnovu za to zbrajanje i kako glasi primjenjiva formula za izračun?
3.
U slučaju negativnog odgovora: postoji li za to zbrajanje neka druga pravna osnova u pravu Unije?”
19.
Pisana očitovanja podnijele su nizozemska vlada i Europska komisija. One su i sudjelovale na raspravi od 7. studenoga 2017.
IV. Analiza
A. Uvodne napomene
20.
Sud koji je uputio zahtjev svojim prvim i drugim prethodnim pitanjem, za koja predlažem Sudu da ih ispita zajedno, u biti pita mogu li se, u situaciji poput one u glavnom postupku, u kojoj je utvrđeno nekoliko neusklađenosti u istom području, na temelju članaka 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 zbrojiti, s jedne strane, umanjenja primjenjiva na ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, umanjenja i isključenja primjenjiva na namjerne neusklađenosti. U slučaju negativnog odgovora, taj sud svojim trećim prethodnim pitanjem pita postoji li u pravu Unije neka druga pravna osnova koja omogućuje takvo zbrajanje.
21.
Prije nego što započnem ispitivanje tih pitanja, smatram korisnim ukratko iznijeti glavne značajke sustava umanjenja i isključenja u slučaju nesukladnosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti uspostavljenog uredbama br. 73/2009 i br. 1122/2009 (odjeljak B).
22.
Zatim ću ispitati prethodna pitanja. U tom ću pogledu iznijeti razloge zbog kojih smatram da članke 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009, u vezi s člancima 23. i 24. Uredbe br. 73/2009, treba tumačiti na način da, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, valja zbrojiti, s jedne strane, umanjenja primjenjiva na ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, umanjenja i isključenja primjenjiva na namjerne neusklađenosti (odjeljak C).
B. Glavne značajke sustava umanjenja i isključenja u slučaju nesukladnosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti, kako je uspostavljen uredbama br. 73/2009 i br. 1122/2009
23.
U kontekstu sustava „višestruke sukladnosti”, koji je sastavni dio potpore Unije u okviru izravnih plaćanja, poljoprivrednicima koji ne poštuju određene zakonom propisane zahtjeve (takozvana „pravila o višestrukoj sukladnosti”) smanjuje se izravna potpora ili se oni isključuju iz dodjele izravne potpore ( 15 ). Tim sustavom umanjenja i isključenja želi se potaknuti poljoprivrednike da poštuju zakonodavstvo Unije koje postoji u različitim područjima višestruke sukladnosti kako bi se u zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) uključila pravna pravila koja se odnose, među ostalim, na dobrobit životinja ( 16 ).
24.
Člankom 23. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe br. 73/2009 predviđa se umanjenje ukupnog iznosa izravnih plaćanja koja su dodijeljena ili koja se trebaju dodijeliti poljoprivredniku koji je podnio zahtjev za potporu ako zakonom propisani zahtjevi o upravljanju ili dobri poljoprivredni i okolišni uvjeti nisu ispunjeni u bilo kojem trenutku u kalendarskoj godini za koju je podnesen zahtjev za potporu ( 17 ). Umanjenja i isključenja primjenjuju se u skladu s detaljnim pravilima predviđenima u članku 24. navedene uredbe i člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009, kojima se predviđaju detaljnija pravila o umanjenjima i isključenjima ( 18 ).
25.
Člankom 24. Uredbe br. 73/2009 i člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 utvrđuje se razlika između kazni koje se primjenjuju, s jedne strane, u slučaju nemarnosti i, s druge strane, u slučaju namjerno počinjene nesukladnosti ( 19 ). Naime, na temelju navedenih odredbi te dvije vrste povrede dovode do vrlo različitih kazni.
26.
Što se tiče, kao prvo, umanjenja primjenjivih u slučaju nemarnosti (neponovljene), člankom 24. stavkom 2. Uredbe br. 73/2009 predviđa se gornja granica od 5 %. U članku 71. stavku 1. Uredbe br. 1122/2009 pojašnjuje se da postotak umanjenja primjenjiv u slučaju nemarnosti u pravilu iznosi 3 %, ali se može umanjiti na 1 % i povećati na 5 % ( 20 ).
27.
Što se tiče osobito slučajeva ponovljene nemarnosti, člankom 24. stavkom 2. Uredbe br. 73/2009 određuje se gornja granica umanjenja od 15 %. Za te se slučajeve člankom 71. stavkom 5. Uredbe br. 1122/2009 predviđa pravilo izračuna koje se u biti sastoji u množenju postotka, koji je prethodno određen u skladu s člankom 71. stavkom 1. navedene uredbe, faktorom tri za prvo ponavljanje. Za sljedeća ponavljanja prekršaja, postotak određen za prethodnu ponovljenu neusklađenost svaki se put množi faktorom tri, sve dok se ne dosegne gornja granica od 15 % ( 21 ).
28.
Što se tiče, kao drugo, umanjenja primjenjivog u slučaju namjerno počinjene nesukladnosti, člankom 24. stavkom 3. Uredbe br. 73/2009 predviđa se da postotak umanjenja načelno ne smije biti manji od 20 %, a korisnika se može i potpuno isključiti (odnosno može se primijeniti umanjenje od 100 %) iz jednog ili više programa potpore, i to tijekom jedne ili više kalendarskih godina. U članku 72. stavku 1. Uredbe br. 1122/2009 pojašnjuje se da postotak umanjenja iznosi između 15 % i 100 %, pri čemu umanjenje u pravilu iznosi 20 % ( 22 ).
29.
Konačno, člankom 24. stavkom 4. Uredbe br. 73/2009 predviđa se gornja granica na temelju koje, u svakom slučaju, ukupni iznos umanjenja i isključenja za jednu kalendarsku godinu ne može biti veći od ukupnog iznosa izravnih plaćanja koja su dodijeljena ili koja se trebaju dodijeliti.
30.
Iz prethodno navedenog proizlazi da su umanjenja i isključenja koja treba primijeniti u slučaju nesukladnosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti uređena člancima 23. i 24. Uredbe br. 73/2009 kao i člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009, pri čemu se prvonavedenim odredbama utvrđuju opća načela i kriteriji, dok se potonjim odredbama utvrđuju detaljnija pravila. Na temelju toga smatram, kao i nizozemska vlada, da za potrebe odgovora na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev valja uzeti u obzir ne samo članke 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009, nego i članke 23. i 24. Uredbe br. 73/2009 ( 23 ).
C. Prvo i drugo prethodno pitanje
31.
Najprije valja podsjetiti da je sud koji je uputio zahtjev u ovom slučaju zaključio da je državni tajnik za gospodarstvo ispravno utvrdio, s jedne strane, umanjenje od 15 % za ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, umanjenje od 40 % za namjerne neusklađenosti ( 24 ).
32.
Svojim prvim i drugim prethodnim pitanjem, za koja predlažem da ih Sud ispita zajedno, taj sud u biti pita mogu li se navedena umanjenja od 15 % i od 40 % zbrojiti, tako da se na predmetnog poljoprivrednika primijeni ukupno umanjenje od 55 %.
33.
Kao i nizozemska vlada i Komisija, smatram da na to pitanje valja odgovoriti potvrdno. Naime, smatram da članke 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009, u vezi s člancima 23. i 24. Uredbe br. 73/2009, treba tumačiti na način da, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, u kojoj je utvrđeno nekoliko neusklađenosti u istom području, valja zbrojiti, s jedne strane, umanjenja primjenjiva na ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, umanjenja primjenjiva na namjerne neusklađenosti.
34.
U tom se pogledu oslanjam na sljedeća razmatranja.
35.
Kao prvo, kao što sam već naveo u ovom mišljenju, člankom 23. stavkom 1. Uredbe br. 73/2009 predviđa se umanjenje ukupnog iznosa izravnih plaćanja, koja su dodijeljena ili koja se trebaju dodijeliti, ako se nisu poštovala pravila o višestrukoj sukladnosti. U tom se pogledu člankom 24. Uredbe br. 73/2009 i člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 utvrđuje razlika između, s jedne strane, nemarnosti i, s druge strane, namjerno počinjene nesukladnosti, pri čemu se za te dvije vrste povreda predviđaju vrlo različite kazne ( 25 ).
36.
Prema mojem mišljenju, iz toga slijedi da, u situaciji u kojoj su utvrđene neusklađenosti zbog nemarnosti i namjerne neusklađenosti, valja zasebno odrediti, s jedne strane, umanjenja koja treba primijeniti u slučaju neusklađenosti zbog nemarnosti (utvrđene u skladu s člankom 24. stavkom 2. Uredbe br. 73/2009 i člankom 71. Uredbe br. 1122/2009) i, s druge strane, umanjenja i isključenja koja treba primijeniti u slučaju namjerne neusklađenosti (utvrđene u skladu s člankom 24. stavkom 3. Uredbe br. 73/2009 i člankom 72. Uredbe br. 1122/2009). Samo takav pristup omogućuje poštovanje detaljnih pravila za svaki sustav kazni, osobito u pogledu postotaka umanjenja i gornjih granica koje treba primijeniti za te dvije vrste povreda ( 26 ).
37.
Nadalje, tako utvrđena umanjenja i isključenja moraju se zbrojiti do gornje granice od 100 % koja je predviđena člankom 24. stavkom 4. Uredbe br. 73/2009. Obveza takvog zbrajanja prema mojem je mišljenju svojstvena sustavu umanjenja i isključenja uspostavljenog člancima 23. i 24. Uredbe br. 73/2009 i člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009. Naime, navedene odredbe bile bi lišene korisnog učinka kad bi umanjenja određena za neusklađenosti zbog nemarnosti na neki način bila „obuhvaćena” umanjenjima određenima za namjerne neusklađenosti (ili obrnuto). Osim toga, valja utvrditi da bi bez takvog zbrajanja gornja granica predviđena člankom 24. stavkom 4. Uredbe br. 73/2009 bila lišena svake svrhe ( 27 ). Smatram da sam time odgovorio na pitanje u pogledu pravne osnove takvog zbrajanja, koje je sud koji je uputio zahtjev postavio u svojem drugom prethodnom pitanju ( 28 ).
38.
Kao drugo, valja utvrditi da nijedna odredba uredbi br. 73/2009 i br. 1122/2009 ne omogućuje odstupanje od tog načela zbrajanja u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, u kojoj je utvrđeno nekoliko neusklađenosti u istom području, od kojih su neke počinjene zbog nemarnosti, ponovljene i neponovljene, dok druge čine namjerne neusklađenosti. Konkretno, pravilima predviđenima u članku 70. stavku 6. i članku 71. stavku 6. Uredbe br. 1122/2009, na koje se pozivaju nasljednici M. Noorena ( 29 ), ne opravdava se odstupanje od načela zbrajanja, s jedne strane, umanjenja određenih za slučaj nemarnosti i, s druge strane, umanjenja i isključenja određenih za slučaj namjerne neusklađenosti.
39.
Što se tiče, kao prvo, članka 70. stavka 6. Uredbe br. 1122/2009, valja utvrditi da se tom odredbom predviđa da se, kada se utvrdi više od jednog slučaja neusklađenosti u vezi s različitim aktima ili normama na istom području višestruke sukladnosti, ti slučajevi, za potrebe određivanja umanjenja u skladu s člankom71. stavkom 1. i člankom 72. stavkom 1. navedene uredbe, smatraju jednim slučajem neusklađenosti ( 30 ).
40.
Prema mojem mišljenju, tom se odredbom predviđa „spajanje” povreda radi određivanja odgovarajućih kazni, s jedne strane, u slučaju nemarnosti u skladu s člankom 71. stavkom 1. Uredbe br. 1122/2009 i, s druge strane, u slučaju namjerne neusklađenosti u skladu s člankom 72. stavkom 1. navedene uredbe. Drugim riječima, smatram da se navedenom odredbom podrazumijeva da prilikom određivanja odgovarajućih kazni sve slučajeve nemarnosti treba smatrati jednim slučajem nemarnosti i da sve slučajeve namjerne neusklađenosti treba smatrati jednim slučajem namjerne neusklađenosti ( 31 ).
41.
Suprotno tome, prema mojem mišljenju, ništa u tekstu članka 70. stavka 6. navedene uredbe ne upućuje na to da valja utvrditi jedinstvenu kaznu za sve utvrđene neusklađenosti, neovisno o njihovoj naravi, kao što se čini da predlažu nasljednici M. Noorena ( 32 ). Osim toga, takvo tumačenje nije u skladu s razlikom utvrđenom u članku 24. Uredbe br. 73/2009 i člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 između kazni primjenjivih u slučaju nemarnosti i kazni primjenjivih u slučaju namjerno počinjene nesukladnosti. U tom kontekstu podsjećam da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, provedbenu uredbu treba, ako je to moguće, tumačiti u skladu s temeljnom uredbom ( 33 ).
42.
Osim toga, valja utvrditi da se članak 70. stavak 6. Uredbe br. 1122/2009 ne primjenjuje u slučaju ponovljene nemarnosti. Naime, u tekstu te odredbe upućuje se isključivo na članak 71. stavak 1. i članak 72. stavak 1. navedene uredbe, koji se odnose na umanjenja primjenjiva u slučaju neponovljene nemarnosti, odnosno umanjenja primjenjiva u slučaju namjerne neusklađenosti. Suprotno tome, u navedenoj se odredbi uopće ne upućuje na članak 71. stavak 5. te uredbe koji se odnosi na ponovljene nemarnosti. Iz toga slijedi da se u situaciji kao što je ona u glavnom postupku članak 70. stavak 6. Uredbe br. 1122/2009 ne primjenjuje u slučaju ponovljene nemarnosti. Stoga umanjenje koje treba primijeniti u tim slučajevima svakako treba utvrditi zasebno.
43.
Što se tiče, kao drugo, članka 71. stavka 6. Uredbe br. 1122/2009, valja utvrditi da se, kao što proizlazi iz njegova naslova, navedeni članak 71. odnosi samo na slučajeve nemarnosti i da se njegov stavak 6. odnosi na posebnu situaciju u kojoj su istodobno utvrđene ponovljena neusklađenost i druga, ponovljena ili neponovljena neusklađenost. Iz toga slijedi da se ta odredba ne primjenjuje u slučaju namjerne neusklađenosti i da, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, navedena odredba stoga ne može ni na koji način utjecati na umanjenja i isključenja koja treba primijeniti u slučaju utvrđene namjerne neusklađenosti.
44.
Iz prethodno navedenog proizlazi da se u situaciji kao što je ona u glavnom postupku određivanje jedinstvene kazne u gornjoj granici od 15 % ne može opravdati ni člankom 70. stavkom 6. ni člankom 71. stavkom 6. Uredbe br. 1122/2009 ni zajedničkom primjenom tih dviju odredbi, kao što to tvrde nasljednici M. Noorena ( 34 ).
45.
Osim toga, takvo tumačenje nije logično. Naime, njegova bi posljedica bila da je umanjenje koje treba primijeniti u situaciji u kojoj je utvrđeno nekoliko neusklađenosti zbog nemarnosti i nekoliko namjernih neusklađenosti manje od umanjenja koje treba primijeniti na jedan slučaj namjerne neusklađenosti koje u pravilu iznosi do 20 %, u skladu s člankom 72. stavkom 1. Uredbe br. 1122/2009. Osim toga, takav ishod ne bi bio u skladu s ciljem koji se nastoji postići sustavom umanjenja i isključenja uspostavljenim člancima 23. i 24. Uredbe br. 73/2009 i člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009, kojima se poljoprivrednike nastoji potaknuti da poštuju postojeće zakonodavstvo Unije u različitim područjima višestruke sukladnosti ( 35 ).
46.
U situaciji kao što je ona u glavnom postupku, primjena članaka 23. i 24. Uredbe br. 73/2009 i članaka 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 dovodi, prema mojem mišljenju, do sljedećih umanjenja i isključenja.
47.
Kao prvo, valja spojiti, u skladu s člankom 70. stavkom 6. Uredbe br. 1122/2009, s jedne strane, sve slučajeve neponovljene nemarnosti i, s druge strane, sve slučajeve namjerne neusklađenosti te za te dvije skupine povreda zasebno utvrditi umanjenje ili isključenje koje treba primijeniti u skladu s člankom 71. stavkom 1. (za slučajeve neponovljene nemarnosti) i člankom 72. stavkom 1. navedene uredbe (za slučajeve namjerne neusklađenosti). Kao drugo, valja utvrditi umanjenja primjenjiva na slučajeve ponovljene nemarnosti, u skladu s člankom 71. stavkom 5. Uredbe br. 1122/2009. Kao treće, u skladu s člankom 71. stavkom 6. navedene uredbe, valja zbrojiti postotke umanjenja koji su određeni, s jedne strane, za neponovljene nemarnosti i, s druge strane, za ponovljene nemarnosti do gornje granice od 15 % predviđene u toj odredbi. Konačno, valja zbrojiti, s jedne strane, tako utvrđeno umanjenje za ponovljene i neponovljene nemarnosti i, s druge strane, umanjenje (ili isključenje) utvrđeno za namjernu neusklađenost. U skladu s člankom 24. stavkom 4. Uredbe br. 73/2009, ukupni iznos umanjenja i isključenja za jednu kalendarsku godinu ipak ne može biti veći od 100 % ukupnog iznosa izravnih plaćanja koja su dodijeljena ili koja se trebaju dodijeliti. Na sudu je koji je uputio zahtjev da provjeri jesu li se u ovom slučaju ta detaljna pravila poštovala prilikom određivanja umanjenja od 55 %.
48.
Zaključno, smatram korisnim navesti nekoliko primjedbi u pogledu odgovora koji Komisija predlaže na prethodna pitanja. Ona predlaže da se na ta pitanja pruži općeniti odgovor u skladu s kojim se člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 ne protivi to da nadležna nacionalna tijela u situaciji kumuliranja jednog ili nekoliko slučajeva namjerne neusklađenosti u smislu članka 72. stavka 1. navedene uredbe također uzmu u obzir postojanje drugih slučajeva ponovljene ili neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i da, u granicama te odredbe, primijene samo jedno ukupno umanjenje, uzimajući također u obzir, za određeni dio ukupne stope umanjenja, postojanje tih drugih slučajeva neusklađenosti zbog nemarnosti.
49.
Drugim riječima, Komisija smatra da, s obzirom na to da se člankom 72. stavkom 1. Uredbe br. 1122/2009 predviđa umanjenje do 100 % u slučaju namjerne neusklađenosti, nadležna nacionalna tijela mogu, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, u kojoj su istodobno utvrđene ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i namjerne neusklađenosti, odrediti ukupno umanjenje na temelju navedene odredbe, kojim se ne uzimaju u obzir samo namjerne neusklađenosti, nego i neusklađenosti zbog nemarnosti.
50.
Takav pristup koji je predložila Komisija ne čini mi se uvjerljivim, i to zbog sljedećih razloga.
51.
Kao prvo, prema mojem mišljenju, takav pristup nije u skladu s tekstom članka 72. stavka 1. Uredbe br. 1122/2009 prema kojem se ta odredba odnosi samo na namjerne neusklađenosti. Osim toga, njime se ne poštuje razlika utvrđena u članku 24. Uredbe br. 73/2009 i člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 između, s jedne strane, umanjenja koja treba primijeniti u slučaju nemarnosti i, s druge strane, umanjenja i isključenja koja treba primijeniti u slučaju namjerno počinjene nesukladnosti ( 36 ).
52.
Kao drugo, smatram da bi pristup Komisije predstavljao problem pravne sigurnosti za zainteresirane osobe jer se njime nacionalnim tijelima ostavlja preširoka margina prosudbe u pogledu određivanja „ukupnog umanjenja” koje valja primijeniti u situaciji kao što je ona u glavnom postupku. Naime, kad bi se usvojio taj pristup, zainteresiranim bi osobama bilo praktično nemoguće predvidjeti kaznu koja bi im se izrekla u takvoj situaciji ( 37 ). U tom pogledu valja uzeti u obzir činjenicu da je cilj članaka 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 predvidjeti detaljna pravila o umanjenjima i isključenjima u slučaju nesukladnosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti ( 38 ). Naime, učinak pristupa koji predlaže Komisija bio bi da ta pravila postanu beskorisna u situaciji kao što je ona u glavnom postupku jer bi ona zapravo bila „obuhvaćena” pravilom predviđenim u članku 72. stavku 1. Uredbe br. 1122/2009.
53.
Zaključno, predlažem Sudu da utvrdi da članke 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009, u vezi s člancima 23. i 24. Uredbe br. 73/2009, treba tumačiti na način da u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, u kojoj je utvrđeno nekoliko neusklađenosti u istom području, valja zbrojiti, s jedne strane, umanjenja primjenjiva na ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti, utvrđena u skladu s člankom 24. stavkom 2. Uredbe br. 73/2009 i člankom 71. Uredbe br. 1122/2009, i, s druge strane, umanjenja primjenjiva na namjerne neusklađenosti, utvrđena u skladu s člankom 24. stavkom 3. Uredbe br. 73/2009 i člankom 72. stavkom 1. Uredbe br. 1122/2009. U skladu s člankom 24. stavkom 4. Uredbe br. 73/2009 ukupni iznos umanjenja i isključenja za jednu kalendarsku godinu ipak ne može biti veći od 100 % ukupnog iznosa izravnih plaćanja koja su dodijeljena ili koja se trebaju dodijeliti.
54.
Uzevši u obzir taj odgovor, nije potrebno odgovoriti na treće prethodno pitanje.
V. Zaključak
55.
S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem da Sud na prethodna pitanja koja mu je postavio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska) odgovori kako slijedi:
Članke 70. do 72. Uredbe Komisije (EZ) br. 1122/2009 od 30. studenoga 2009., kojima se utvrđuju detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 u pogledu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, u okviru programa izravne potpore za poljoprivrednike predviđenog u toj uredbi, kao i detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu višestruke sukladnosti u okviru programa potpore predviđenog za sektor vina, u vezi s člancima 23. i 24. Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006 i (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003, treba tumačiti na način da, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, u kojoj je utvrđeno nekoliko neusklađenosti u istom području, valja zbrojiti, s jedne strane, umanjenja primjenjiva na ponovljene i neponovljene neusklađenosti zbog nemarnosti i, s druge strane, umanjenja primjenjiva na namjerne neusklađenosti. Međutim, u skladu s člankom 24. stavkom 4. Uredbe br. 73/2009 ukupni iznos umanjenja i isključenja za jednu kalendarsku godinu ne može biti veći od 100 % ukupnog iznosa izravnih plaćanja koja su dodijeljena ili koja se trebaju dodijeliti.
( 1 ) Izvorni jezik: francuski
( 2 ) Uredba Komisije od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 u pogledu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, u okviru programa izravne potpore za poljoprivrednike predviđenih u navedenoj Uredbi, kao i za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu višestruke sukladnosti u okviru programa potpore predviđenog za sektor vina (SL 2009., L 316, str. 65.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 20., str. 231.)
( 3 ) Uredba Vijeća od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL 2009., L 30, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 19., str. 199.)
( 4 ) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL 2013., L 347, str. 608.). Valja napomenuti da su pravila koja se odnose na višestruku sukladnost sada predviđena Uredbom (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1200/2005 i (EZ) br. 485/2008 (SL 2013., L 347, str. 549.).
( 5 ) Vidjeti članak 72. stavak 2. i članak 74. Uredbe br. 1307/2013.
( 6 ) Vidjeti točku 12. ovog mišljenja.
( 7 ) Delegirana uredba Komisije od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava te uvjeta za odbijanje ili obustavu plaćanja i administrativne kazne koje se primjenjuju za izravna plaćanja, potporu ruralnom razvoju i višestruku sukladnost (SL 2014., L 181, str. 48.)
( 8 ) Vidjeti članak 43. Delegirane uredbe br. 640/2014.
( 9 ) Vidjeti točku 12. ovog mišljenja.
( 10 ) Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da su se utvrđene povrede odnosile, među ostalim, na obvezu da se teladi pruži odgovarajuća skrb; da se teladi osigura dovoljna količina odgovarajuće svježe vode; da se životinje uzgajane na otvorenom zaštite od loših vremenskih uvjeta, grabežljivaca i rizika za zdravlje; da se životinjama osigura dovoljna količina odgovarajuće i zdrave hrane; da se poštuju minimalne dimenzije pojedinačnih odjeljaka za telad; da se bolesne ili ranjene životinje izdvoje u odgovarajuće prostore i da se životinje koje se čine bolesnima ili ranjenima odmah liječe na odgovarajući način ili da se zatraži savjet veterinara.
( 11 ) Što se tiče izraza „izravno plaćanje”, vidjeti članak 2. točku (d) Uredbe br. 73/2009.
( 12 ) Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je umanjenje prvotno bilo utvrđeno na 15 %. Ono je zatim ponovno izračunano i utvrđeno prvo na 65 %, zatim na 100 % i naposljetku na 55 % odlukom od 18. rujna 2014.
( 13 ) U tom pogledu iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je utvrđeno da su brojne životinje nepotrebno patile i bile ranjene te da su neke od njih morale biti usmrćene zbog utvrđenih povreda. Iz toga proizlazi, osim toga, da je državni tajnik za gospodarstvo smatrao da se radi o „ustaljenoj i dugotrajnoj politici” predmetnog poljoprivrednika.
( 14 ) Osim odluke od 18. rujna 2014., tužba koju su podnijeli nasljednici M. Noorena odnosi se, među ostalim, na odluku od 23. rujna 2014. državnog tajnika za gospodarstvo kojom je on ponovno izračunao potporu odobrenu za 2011. godinu uzimajući u obzir umanjenje utvrđeno u njegovoj odluci od 18. rujna 2014.
( 15 ) Vidjeti u tom smislu uvodnu izjavu 3. Uredbe br. 73/2009.
( 16 ) Vidjeti, u pogledu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 od 29. rujna 2003. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike i o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2019/93, (EZ) br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001 (SL 2003., L 270, str. 1.) te Uredbe Komisije (EZ) br. 796/2004 od 21. travnja 2004. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava predviđenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 1782/2003 o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike (SL 2004., L 141, str. 18.), koje su stavljene izvan snage i zamijenjene Uredbom br. 73/2009, odnosno Uredbom br. 1122/2009, presude od 11. ožujka 2008., Jager (C‑420/06, EU:C:2008:152, t. 71.), i od 27. veljače 2014., van der Ham i van der Ham‑Reijersen van Buuren (C‑396/12, EU:C:2014:98, t. 52.). Vidjeti osim toga u tom smislu, u pogledu Uredbe br. 73/2009, presudu od 13. prosinca 2012., Maatschap L. A. en D. A. B. Langestraat en P. Langestraat‑Troost (C‑11/12, EU:C:2012:808, t. 35. i 40.).
( 17 ) Vidjeti presudu od 13. prosinca 2012., Maatschap L. A. en D. A. B. Langestraat en P. Langestraat‑Troost (C‑11/12, EU:C:2012:808, t. 22.). Vidjeti osim toga članak 4. stavak 1. Uredbe br. 73/2009 na temelju kojeg je poljoprivrednik koji prima izravna plaćanja dužan poštovati zakonom propisane zahtjeve o upravljanju iz Priloga II. navedenoj uredbi i dobre poljoprivredne i okolišne uvjete iz članka 6. navedene uredbe. U skladu s člankom 5. iste uredbe, zakonom propisani zahtjevi o upravljanju utvrđuju se zakonodavstvom Zajednice, među ostalim, u području dobrobiti životinja.
( 18 ) Na temelju članka 24. stavka 1. Uredbe br. 73/2009, podrobna pravila o sniženjima i isključenjima utvrđuju se u skladu s člankom 141. stavkom 2. Uredbe br. 73/2009. U tom je kontekstu potrebno voditi računa o ozbiljnosti, opsegu, trajanju i ponavljanju utvrđene nesukladnosti te o mjerilima utvrđenima u stavcima 2. do 4. članka 24. U navedenom se članku 141. stavku 2. upućuje na članke 4. i 7. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (SL 1999., L 184, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 17., str. 36.).
( 19 ) Želim naglasiti da se u člancima 23. i 24. Uredbe br. 73/2009 upotrebljava izraz „nesukladnost”, dok se u člancima 70. do 72. Uredbe br. 1122/2009 upotrebljava izraz „neusklađenost”. Osim toga, dok se u članku 24. stavku 3. Uredbe br. 73/2009 navodi slučaj „namjerno počinjene nesukladnosti”, u članku 72. Uredbe br. 1122/2009 upotrebljava se izraz „namjerna neusklađenost”. Međutim, prema mojem mišljenju, te jezične razlike ne podrazumijevaju razliku u značenju između upotrijebljenih izraza.
( 20 ) Na temelju članka 71. Stavka 1. drugog podstavka Uredbe br. 1122/2009 agencija za plaćanja u slučajevima iz drugog podstavka članka 54. stavka 1. točke (c) može donijeti odluku da se umanjenja ne uvode.
( 21 ) Osim toga, u navedenom se članku 71. stavku 5. trećem podstavku pojašnjuje da se, kada se dostigne gornja granica od 15 %, poljoprivrednika obavješćuje da će se, u slučaju ponovljenog utvrđivanja neusklađenosti, smatrati da je postupao namjerno u skladu s člankom 72. Uredbe br. 1122/2009. Što se tiče pojma „ponovljena neusklađenost”, vidjeti članak 47. stavak 1. Uredbe br. 1122/2009.
( 22 ) Što se tiče pojma „namjerna neusklađenost” u smislu članka 67. stavka 1. Uredbe br. 796/2004 (koji odgovara članku 72. stavku 1. Uredbe br. 1122/2009), vidjeti presudu od 27. veljače 2014., van der Ham i van der Ham‑Reijersen van Buuren (C‑396/12, EU:C:2014:98, t. 27. do 37.).
( 23 ) U skladu sa sudskom praksom Suda, čak i ako je sud koji je uputio zahtjev formalno ograničio svoja pitanja samo na tumačenje određenih odredaba prava Unije, takva okolnost ne sprječava Sud da mu pruži sve elemente tumačenja prava Unije koji mogu biti korisni za rješavanje predmeta koji se pred njim vodi, bez obzira na to je li ih nacionalni sud u tekstu upućenih pitanja spomenuo. U tom pogledu na Sudu je da iz svih elemenata koje mu je dostavio nacionalni sud, posebno iz obrazloženja odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, izvuče elemente prava Unije koje treba tumačiti uzimajući u obzir predmet spora. Vidjeti presudu od 19. listopada 2017., Otero Ramos (C‑531/15, EU:C:2017:789, t. 40.).
( 24 ) Vidjeti točku 16. ovog mišljenja.
( 25 ) Vidjeti točke 24. do 28. ovog mišljenja.
( 26 ) Vidjeti točke 26. do 28. ovog mišljenja.
( 27 ) Što se tiče članka 24. stavka 4. Uredbe br. 73/2009, vidjeti točku 29. ovog mišljenja.
( 28 ) Vidjeti točku 29. ovog mišljenja.
( 29 ) Vidjeti točku 18. ovog mišljenja. Radi iscrpnosti dodajem da članak 71. stavak 4. Uredbe br. 1122/2009 nije relevantan u situaciji kao što je ona u glavnom postupku. Naime, kao što je utvrdio sud koji je uputio zahtjev, ta se odredba odnosi isključivo na situaciju u kojoj je utvrđeno nekoliko neusklađenosti u različitim područjima koja podliježu pravilima o višestrukoj sukladnosti, što ovdje nije slučaj.
( 30 ) Uredba br. 796/2004 koja je prethodila Uredbi br. 1122/2009 sadržavala je odredbu koja je bila gotovo jednaka kao članak 70. stavak 6. Uredbe br. 1122/2009, koja se pak odnosila isključivo na umanjenja primjenjiva u slučaju nemarnosti (članak 66. stavak 2. Uredbe br. 796/2004). Nije jasno zašto je ta odredba u Uredbi br. 1122/2009 premještena u članak koji se odnosi na „Opća načela i definicije” (članak 70. Stavak 6. navedene uredbe), što ima za učinak da je njezino područje primjene prošireno na slučajeve namjerne neusklađenosti.
( 31 ) Vidjeti u tom smislu uvodnu izjavu 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 2184/2005 od 23. prosinca 2005. o izmjeni uredaba (EZ) br. 796/2004 i (EZ) br. 1973/2004 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike (SL 2005., L 347, str. 61.), iz koje proizlazi da, „u skladu s člankom 66. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 796/2004 [koji odgovara članku 70. stavku 6. Uredbe br. 1122/2009], prilikom određivanja odgovarajućih kazni nepoštovanje različitih obveza višestruke sukladnosti u istom području koje podliježe pravilima o višestrukoj sukladnosti u smislu članka 2. točke 31. te uredbe treba smatrati jednim slučajem neusklađenosti” (moje isticanje).
( 32 ) Vidjeti točku 15. ovog mišljenja.
( 33 ) Vidjeti presudu od 14. svibnja 2009., Internationaal Verhuis- en Transportbedrijf Jan de Lely (C‑161/08, EU:C:2009:308, t. 38. i navedena sudska praksa). Osim toga, u okviru takvog tumačenja postavlja se pitanje u skladu s kojim pravilom treba odrediti „jedinstvenu kaznu” (u skladu s člankom 71. stavkom 1. ili u skladu s člankom 72. stavkom 1. Uredbe br. 1122/2009). Činjenica da se u uredbi ne navodi ništa u pogledu tog pitanja potvrđuje moje mišljenje da zakonodavac Unije nije htio da se jedinstvena kazna odredi u situaciji u kojoj su istodobno utvrđene neusklađenosti zbog nemarnosti i namjerne neusklađenosti.
( 34 ) Vidjeti točku 15. ovog mišljenja.
( 35 ) Vidjeti točku 23. ovog mišljenja. Podsjećam da se na temelju članka 24. stavka 1. Uredbe br. 73/2009, prilikom određivanja detaljnih pravila o umanjenjima i isključenjima, osobito uzimaju u obzir ozbiljnost, opseg, trajanje i ponavljanje utvrđene nesukladnosti. Vidjeti bilješku 18. ovog mišljenja. Vidjeti, osim toga, uvodnu izjavu 75. Uredbe br. 1122/2009 u kojoj se upućuje na načelo proporcionalnosti.
( 36 ) Što se tiče te razlike, vidjeti točke 25. do 28. i točke 35 do 37. ovog mišljenja.
( 37 ) U skladu sa sudskom praksom Suda, načelo pravne sigurnosti zahtijeva, među ostalim, da su pravna pravila jasna, precizna i predvidljiva u svojim učincima, posebice kada za pojedince mogu imati nepovoljne posljedice. Vidjeti osobito presudu od 18. prosinca 2008., Altun (C‑337/07, EU:C:2008:744, t. 60.).
( 38 ) Vidjeti članak 24. stavak 1. Uredbe br. 73/2009. Vidjeti također točku 24. i bilješku 18. ovog mišljenja.