12.9.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 335/27
Žalba koju je 12. veljače 2016. podnio Kenzo Tsujimoto protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 2. prosinca 2015. u predmetu T-414/13, Kenzo Tsujimoto protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo
(Predmet C-85/16 P)
(2016/C 335/36)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Kenzo Tsujimoto (zastupnici: A. Wenninger-Lenz, M. Ring, Rechtsanwältinnen, W. von der Osten-Sacken, Rechtsanwalt)
Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Kenzo
Zahtjevi
Žalitelj od suda zahtijeva da:
—
ukine presudu Općeg suda (prvo vijeće) od 2. prosinca 2015. u predmetu T-414/13;
—
konačno odluči o sporu;
—
naloži EUIPO-u i društvu Kenzo S.A. snošenje troškova postupka, uključujući troškove postupka pred žalbenim vijećem.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
1.
Povreda članka 76. stavka 2. Uredbe o žigu Zajednice
Oba prigovora društva KENZO S.A. temelje se na članku 8. stavku 5. Uredbe o žigu Zajednice (1). U oba predmeta, žalbeno je vijeće uzelo u obzir dokaz u prilog zahtjevu zbog povrede uglede koji je podnio podnositelj prigovora u postupku pred odjelom za prigovore radi utvrđivanja stvarne uporabe žiga. Nesporno je da su odnosni dokumenti podneseni nakon isteka rokova za podnošenje dokaza o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite ranijeg prava u skladu s pravilom 19. stavkom 1. Provedbene uredbe (2). Iz pravila 19. stavaka 1. i 2. i pravila 20. stavka 1. Provedbene uredbe proizlazi da prigovor koji se temelji na članku 8. stavku 5. treba odbaciiti ako podnositelj prigovora ne podnese dokaz o ugledu ranijeg žiga u roku koji je odredio Ured. Ipak, Opći je sud utvrdio da je žalbeno vijeće imalo diskrecijsku ovlast odlučiti treba li uzeti u obzir odnosne dokaze u prilog ugledu žiga, da je žalbeno vijeće utvrdilo i izvršilo svoju diskrecijsku ovlast te pravilno obrazložilo svoju odluku o uzimanju u obzir tog dokaza. Žalitelj, s druge strane, smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava dodijelivši diskrecijsku ovlast žalbenom vijeću te da je pogrešno primijenio pravilo 19. stavke 1. i 2. i pravilo 20. stavak 1. Provedbene uredbe.
Žalitelj je svjestan da druge stranke u postupku tvrde da dopuštenost dokumentacije podnesene u prilog ugledu žiga nije uređena pravilom 20. stavkom 1. Provedbene uredbe, nego pravilom 50. stavkom 1. podstavkom 3. Provedbene uredbe kao posebnim postupovnim pravilom pred žalbenim vijećem.
Čak i ako diskrecijsku ovlast žalbenog vijeća treba tumačiti u skladu s pravilom 50. stavkom 1. podstavkom 3. Provedbene uredbe, žalbeno vijeće nepravilno ju je izvršilo te je Opći sud pogrešno primijenio članak 76. stavak 2. utvrdivši da razmatranja žalbenog vijeća o neraskidivoj vezi između dokaza o uporabi i dokaza o ugledu predstavljaju primjereno izvršavanje njegove diskrecijske ovlasti. Naime, žalbeno vijeće nije ni utvrdilo ni opseg svoje diskrecijske ovlasti, odnosno je li tu ovlast trebalo u predmetnom slučaju izvršavati restriktivno. Da je žalbeno vijeće izvršavalo svoju diskrecijsku ovlast pravilno, trebalo je priznati da ju je, u skladu s presudom Rintisch (predmet C-120/12 P, Bernhard Rintisch/OHIM), trebalo izvršavati restriktivno. U tim okolnostima, jedini pravilni način izvršavanja diskrecijske ovlasti bio bi ne uzimati u obzir dokumente podnesene u prilog ugledu žiga. Opći sud previdio je činjenicu da žalbeno vijeće nije pravilno utvrdilo opseg svoje diskrecijske ovlasti niti je primijenilo u tom opsegu te je, na taj način, povrijedilo članak 76. stavak 2. Uredbe o žigu Zajednice.
2.
Povreda članka 8. stavka 5. Uredbe o žigu Zajednice
Žalitelj tvrdi da Opći sud nije usporedio žigove „KENZO” i „KENZO ESTATE” u cjelini te je tako povrijedio članak 8. stavak 5. Uredbe o žigu Zajednice. Osim toga, žalitelj smatra da je Opći sud prihvatio tvrdnje u odnosu na ugled žiga na temelju dokumenata koje žalbeno vijeće, pravilnom primjenom prava i pravilnim izvršavanjem svoje diskrecijske ovlasti, nije trebalo uzeti u obzir. Žalitelj nadalje tvrdi da Opći sud nije obavio neophodnu sveobuhvatnu ocjenu zaključivši da se osporavani žig može povezati s ranijim žigom i da nepošteno iskorištava ugled ranijeg žiga. Naposljetku, žalitelj tvrdi da su žalbeno vijeće i Opći sud pogriješili utvrdivši da žalitelj nije dokazao postojanje „opravdanog razloga” u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe o žigu Zajednice.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)
(2) Uredba Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL 1995, L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.)