2.5.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 156/30
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. veljače 2016. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – Indėlių ir investicijų draudimas
(Predmet C-109/16)
(2016/C 156/40)
Jezik postupka: litavski
Sud koji je uputio zahtjev
Lietuvos Aukščiausiasis Teismas
Stranke glavnog postupka
Podnositelj žalbe u kasacijskom postupku: VĮ Indėlių ir investicijų draudimas
Druga stranka u kasacijskom postupku: Alvydas Raišelis
Prethodna pitanja
1.
U slučajevima u kojima kreditna institucija djeluje kao investicijsko društvo kojem su prenesena sredstva za stjecanje dužničkih vrijednosnih papira koje je izdala ista kreditna institucija, ali vrijednosni papiri ne budu izdani te ne dođe do prijenosa vlasništva vrijednosnih papira osobi koja je isplatila sredstva, ako su ta sredstva već ustegnuta s bankovnog računa te osobe i prenesena na račun otvoren na ime kreditne institucije te se ne mogu povratiti, a namjera nacionalnog zakonodavca u tom slučaju nije jasna s obzirom na primjenu posebnog sustava zaštite, mogu li se članak 1.1. Direktive o depozitu (1) i članak 1. stavak 4. Direktive o Investitorima (2) izravno primijeniti radi utvrđivanja primjenjivog sustava pokrića i je li predviđena uporaba sredstava odlučujući kriterij u tom smislu? Jesu li te odredbe direktiva dovoljno jasne, detaljne i bezuvjetne i daju li pojedincima prava na način da se pojedinci na njih mogu pozvati pred nacionalnim sudovima u prilog svojim zahtjevima za naknadu štete protiv državnog tijela koje je osiguravatelj?
2.
Treba li članak 2. stavak 2. Direktive o Investitorima, u kojem su određene vrste zahtjeva koje obuhvaća sustav za naknadu štete investitorima, razumjeti i tumačiti na način da također obuhvaća zahtjeve za isplatu sredstava koje investicijsko društvo duguje investitorima, a koja ne drži u njihovo ime?
3.
U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje, je li članak 2. stavak 2. Direktive o Investitorima, u kojem su određene vrste zahtjeva koje obuhvaća sustav za naknadu štete, dovoljno jasan, detaljan i bezuvjetan i daje li pojedincima prava na način da se pojedinci na tu odredbu mogu pozvati pred nacionalnim sudovima u prilog svojim zahtjevima za naknadu štete protiv državnog tijela koje je osiguravatelj?
4.
Treba li članak 1.1. Direktive o depozitu razumjeti i tumačiti na način da definicija, depozit’ iz te direktive također uključuje sredstva prenesena s osobnog računa, uz pristanak te osobe, na račun otvoren na ime kreditne institucije u istoj kreditnoj instituciji koji je predviđen za plaćanje budućih dužničkih vrijednosnih papira te institucije?
5.
Treba li članak 7. stavak 1. i članak 8. stavak 3. Direktive o depozitu, zajedno ih uzevši, razumjeti na način da se isplatu po osiguranju depozita do iznosa propisanog u članku 7. stavku 1. mora izvršiti svakoj osobi čije se pravo može utvrditi prije datuma utvrđenja ili donošenja odluke iz članka 1.3. točaka (i) i (ii) Direktive o depozitu?
(1) Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita
(SL 1994 L 135, str. 5.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 12., str. 33.).
(2) Direktiva 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima naknada štete za investitore (SL 1997 L 84, str. 22.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 11.).
Full & Egal Universal Law Academy