17.5.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 175/10
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. veljače 2016. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Persidera SpA protiv Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero dello Sviluppo Economico delle Infrastrutture e dei Trasporti
(Predmet C-112/16)
(2016/C 175/11)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Consiglio di Stato
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: Persidera SpA
Druge stranke u postupku: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero dello Sviluppo Economico delle Infrastrutture e dei Trasporti
Prethodna pitanja
1.
Protivi li se pravu Europske unije, osobito člancima 56., 101., 102. i 106. UFEU-a i članku 9. Direktive 2002/21/EZ (1) (tzv. Okvirna direktiva), člancima 3., 5. i 7. Direktive 2002/20/EZ (2) (tzv. Direktiva o ovlaštenju) i člancima 2. i 4. Direktive 2002/77/EZ (3) (tzv. Direktiva o tržišnom natjecanju), te načelima nediskriminacije, transparentnosti, slobode tržišnog natjecanja, proporcionalnosti, djelotvornosti i pluralizma informacija, nacionalna norma koja, u svrhu određivanja broja digitalnih mreža koje treba dodijeliti operatorima kod konverzije analognih mreža, uzima u obzir, u istoj mjeri kao i analogne mreže kojima se potpuno zakonito upravlja, i analogne mreže kojima se u prošlosti upravljalo protivno pragovima predviđenim nacionalnim propisima u pogledu sprečavanja koncentracija poduzetnika, što je već bilo predmet kritika od strane Suda i Europske komisije, ili u svakom slučaju one kojima se upravljalo bez potrebnog odobrenja?
2.
Protivi li se pravu Europske unije, osobito člancima 56., 101., 102. i 106. UFEU-a i članku 9. Direktive 2002/21/EZ (tzv. Okvirna direktiva), člancima 3., 5. i 7. Direktive 2002/20/EZ (tzv. Direktiva o ovlaštenju) i člancima 2. i 4. Direktive 2002/77/EZ (tzv. Direktiva o tržišnom natjecanju), te načelima nediskriminacije, transparentnosti, slobode tržišnog natjecanja, proporcionalnosti, djelotvornosti i pluralizma informacija, nacionalna norma koja, u svrhu određivanja broja digitalnih mreža koje treba dodijeliti operatorima kod konverzije analognih mreža, uzima u obzir sve analogne mreže kojima se do tog trenutka upravljalo, čak i one kojim se upravljalo protivno pragovima predviđenim nacionalnim propisima u pogledu sprečavanja koncentracija poduzetnika, što je već bilo predmet kritika od strane Suda i Europske komisije, ili ako se njima upravlja bez potrebnog odobrenja, s praktičnom posljedicom smanjenja broja digitalnih mreža dodijeljenih višemrežnom operatoru, u usporedbi s mrežama kojima se upravlja analogno, razmjerno u većoj mjeri nego što je smanjenje određeno konkurentima?
(1) Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str 25.)
(2) Direktiva 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (SL L 108, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 62.)
(3) Direktiva Komisije 2002/77/EZ od 16. rujna 2002. o tržišnom natjecanju na tržištima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Tekst značajan za EGP) (SL L 249, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 3.)
Full & Egal Universal Law Academy