13.6.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 211/33
Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Dioikitiko Protodikeio Thessalonikis (Grčka) 1. travnja 2016. – Ovidiu-Mihaita Petrea protiv Ypourgos Esoterikon kai Dioikitikis Anasygrotisis
(Predmet C-184/16)
(2016/C 211/43)
Jezik postupka: grčki
Sud koji je uputio zahtjev
Dioikitiko Protodikeio Thessalonikis
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Ovidiu-Mihaita Petrea
Tuženik: Ypourgos Esoterikon kai Dioikitikis Anasygrotisis
Prethodna pitanja
1)
Treba li članke 27. i 32. Direktive 2004/38/CE (1), u vezi s člancima 45. i 49. UFEU-a i u skladu s postupovnom autonomijom država članica kao i načelima legitimnih očekivanja i dobre uprave, tumačiti na način da se njima nalaže – ili da na temelju njih dopušteno – opozivanje potvrde o prijavi boravišta građana Unije, ranije izdane državljaninu druge države članice na temelju članka 8. stavka 1. Uredbe predsjednika Republike br. 106/2007, te donošenje, u odnosu na istog, odluke o vraćanju sa državnog područja države domaćina, kad je takav državljanin, iako upisan u nacionalni popis neželjenih stranaca sa zabranom ulaska u svrhu zaštite javnog poretka i javne sigurnosti, ponovno ušao na područje predmetne države članice i tamo pokrenuo gospodarsku aktivnost, a da pritom nije zatražio opozivanje zabrane ulaska sukladno postupku iz članka 32. Direktive 2004/38, ako se smatra da potonja mjera (zabrana ulaska) predstavlja samostalni razlog javnog poretka koji opravdava opozivanje potvrde o prijavi boravišta državljana države članice?
2)
U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, može li se navedeni činjenični slučaj poistovjetiti s nezakonitim boravkom građana Europske unije na području države domaćina, tako da je tijelu nadležnom za opozivanje potvrde o prijavi boravišta državljanina druge države članice dopušteno donošenje odluku o vraćanju u smislu članka 6. stavka 1. Direktive 2008/115/EZ (2), i to usprkos tome što, s jedne strane, potvrda o prijavi boravišta ne predstavlja, kao što je to opće prihvaćeno, temelj za zakoniti boravak u državi i, s druge strane, što se Direktiva 2008/115 primjenjuje ratione personae isključivo na državljane trećih država?
3)
U slučaju negativnog odgovora na isto pitanje, mogu li se opozivanje potvrde o prijavi boravišta državljana druge države članice u svrhu zaštite javnog poretka i javne sigurnosti, potvrde koja ne predstavlja temelj za zakoniti boravak u državi, i donošenje, u odnosu na tog istog državljanina, odluke o vraćanju – koje akte donosi nadležno nacionalno tijelo izvršavajući postupovnu autonomiju države članice domaćina – smatrati, prema pravilnom tumačenju prava, jedinstvenim upravnim aktom u smislu članka 27. i 28. Direktive 2004/38 koji je podložan sudskom preispitivanju u odnosu na uvjete koji su predviđeni tim odredbama, kojima je u ovom slučaju predviđen samo jedan način upravnog protjerivanja građana Europske unije sa područja države članice domaćina?
4)
U slučaju potvrdnog ili negativnog odgovora na prvo i drugo pitanje, protivi li se načelu djelotvornosti nacionalna sudska praksa koja se sastoji u zabranjivanju upravnim tijelima i, slijedom toga, nadležnim sudovima pred koje je iznesen spor, da nadziru jesu li poštovana postupovna jamstva propisana člancima 30. i 31. Direktive 2004/38 u vezi s predmetnom zabranom ulaska, u kontekstu opozivanja potvrde o upisu boravišta građanina Europske unije ili donošenja odluke o protjerivanju sa područja države članice domaćina zbog toga što je u odnosu na državljana druge države članice donesena odluka o zabrani ulaska u navedenoj (prvoj) državi članici?
5)
U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, je li člankom 32. Direktive 2004/38 propisana obveza za nadležna upravna tijela države članice da u svakom slučaju dostave zainteresiranom državljaninu druge države članice odluku o protjerivanju na jeziku kojeg razumije, kako bi takav državljanin mogao učinkovito koristiti postupovna prava koja proizlaze iz navedenih odredbi direktive, čak i u slučaju da isti nije postavio zahtjev u tom smislu?
(1) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158od 30. travnja 2004., str. 77.)
(2) Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348od 24. prosinca 2008., str. 98.)