25.7.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 270/29
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. travnja 2016. uputio Landesgericht Berlin (Njemačka) – Romano Pisciotti protiv Savezne Republike Njemačke
(Predmet C-191/16)
(2016/C 270/33)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Landesgericht Berlin
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Romano Pisciotti
Tuženik: Savezna Republika Njemačka
Prethodna pitanja
1.
(a)
Jesu li izručivanja između države članice i treće države materija koja, neovisno o pojedinačnom slučaju, nikad ne ulazi u materijalno područje primjene Ugovorâ tako da ne treba uzeti u obzir zabranu diskriminacije iz prava Unije sadržanu u članku 18. stavku 1. UFEU-a u okviru (doslovne) primjene određenog ustavnopravnog pravila (ovdje: članka 16. stavka 2. prve rečenice Temeljnog zakona), koje zabranjuje jedino izručivanje vlastitih državljana u treće države?
(b)
Ako je odgovor na ovo pitanje potvrdan: Treba li na prvo pitanje drugačije odgovoriti ako je riječ o izručivanjima između države članice i Sjedinjenih Američkih Država koja se temelje na Sporazumu o izručivanju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država?
2.
Ako nije od samog početka isključena primjena Ugovorâ na izručivanja između država članica i Sjedinjenih Američkih Država:
Treba li članak 18. stavak 1. UFEU-a i relevantnu sudsku praksu Suda o njemu tumačiti na način da država članica neopravdano krši zabranu diskriminacije iz članka 18. stavka 1. UFEU-a ako, u slučaju zahtjevâ trećih država za izručenje, na temelju ustavnopravnog pravila (ovdje: članka 16. stavka 2. prve rečenice Temeljnog zakona) različito postupa prema vlastitim državljanima i državljanima drugih država članica Europske unije tako da izručuje samo potonje?
3.
Ako se u gorenavedenim slučajevima utvrdi povreda opće zabrane diskriminacije iz članka 18. stavka 1. UFEU-a:
Treba li sudsku praksu Suda Europske unije tumačiti na način da, u slučaju poput predmetnog, u kojem je odobrenje izručenja od strane nadležnog tijela nužno podvrgnuto nadzoru zakonitosti u okviru sudskog postupaka čiji ishod obvezuje tijelo samo kad je izručenje proglašeno nedopuštenim, može postojati ozbiljna povreda već u slučaju obične povrede zabrane diskriminacije iz članka 18. stavka 1. UFEU-a ili je za postojanje ozbiljne povrede nužna očita povreda?
4.
Ako nije nužna očita povreda:
Treba li sudsku praksu Suda Europske unije tumačiti na način da treba isključiti postojanje dovoljno ozbiljne povrede u slučaju poput predmetnog Već zbog toga što, kad ne postoji sudska praksa Suda u vezi konkretnim slučajem (ovdje: materijalna primjenjivost opće zabrane diskriminacije iz članka 18. stavka 1. UFEU-a prilikom izručivanja između država članica i Sjedinjenih Američkih Država), najviše nacionalno izvršno tijelo za obrazloženje svoje odluke može uputiti na njezinu sukladnost s ranije donesenim odlukama nacionalnih sudova u istom predmetu?