18.7.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 260/17
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2016. uputio Amtsgericht Kehl (Njemačka) – I
(Predmet C-195/16)
(2016/C 260/22)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Amtsgericht Kehl
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: I
Prethodna pitanja
1.
Treba li pravo Europske unije, a osobito članak 2. Direktive 2006/126/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (u daljnjem tekstu: Treća direktiva o vozačkim dozvolama), ili članke 18., 21., 45., 49. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU) tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji ne priznaje vozačke dozvole stečene u drugoj državi članici, osobito ako je ta vozačka dozvola stečena u skladu sa zahtjevima Treće direktive o vozačkim dozvolama?
2.
Treba li pravo Europske unije, a osobito članak 2. Treće direktive o vozačkim dozvolama ili članke 18., 21., 45., 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji ne priznaje legitimacijski dokument koji je imatelju vozačke dozvole stečene u skladu sa zahtjevima Treće direktive o vozačkim dozvolama u drugoj državi članici izdala ta država članica, iako je ta država članica važenje tog legitimacijskog dokumenta vremenski i prostorno ograničila na svoje državno područje, a taj legitimacijski dokument usto ne ispunjava zahtjeve obrasca vozačke dozvole Treće direktive o vozačkim dozvolama?
3.
U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje: treba li pravo Europske unije, a osobito članak 2. Treće direktive o vozačkim dozvolama ili članke 18., 21., 45., 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji upravljanje motornim vozilom određuje kao kažnjivo djelo ako vozač nema pravo na upravljanje vozilom, iako je taj vozač stekao vozačku dozvolu u drugoj državi članici u skladu sa zahtjevima Treće direktive o vozačkim dozvolama ali to ne može dokazati legitimacijskim dokumentom koji odgovara obrascu vozačke dozvole iz te direktive?
4.
U slučaju niječnog odgovora na drugo pitanje: treba li pravo Europske unije, a osobito članak 2. Treće direktive o vozačkim dozvolama ili članke 18., 21., 45., 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi propis države članice u skladu s kojim se stjecatelju vozačke dozvole u pravilu odmah nakon polaganja praktičnog vozačkog ispita izdaje konačna vozačka dozvola te koji kao prekršaj novčanom kaznom kažnjava upravljanje motornim vozilom ako vozač koji je u drugoj državi članici stekao vozačku dozvolu u skladu sa zahtjevima Treće direktive o vozačkim dozvolama nema sa sobom u vožnji konačnu vozačku dozvolu kao dokaz svojeg ovlaštenja za upravljanje vozilom jer mu takva vozačka dozvola još nije izdana zbog posebnosti postupka za izdavanje konačne vozačke dozvole u toj državi članici, na što vozač nema utjecaja, ali on unatoč tome u vožnji sa sobom ima službenu potvrdu o postojanju pretpostavki za stjecanje vozačke dozvole?
(1) SL L 403, str. 18. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 107.)