4.7.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 243/20
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2016. uputio Tribunal Superior de Justicia de Castilla-La Mancha (Španjolska) – Iberdrola Renovables Castilla La Mancha S.A. protiv Comisión Superior de Hacienda de la Comunidad Autónoma de Castilla-La Mancha
(Predmet C-221/16)
(2016/C 243/21)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal Superior de Justicia de Castilla-La Mancha, Sala Contencioso-Administrativo, Sección Segunda
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: Iberdrola Renovables Castilla La Mancha S.A.
Druga stranka u postupku: Comisión Superior de Hacienda de la Comunidad Autónoma de Castilla-La Mancha
Prethodna pitanja
1.
S obzirom na to da su „programi potpore” koji su definirani u članku 2. točki (k) Direktive 2009/28/EZ i, među njima, porezni poticaji poput smanjenja, oslobođenja i povrata poreza, osmišljeni kao instrumenti namijenjeni postizanju ciljeva potrošnje energije iz obnovljivih izvora, koji su predviđeni navedenom Direktivom 2009/28/EZ, treba li smatrati da su navedeni poticaji ili mjere obvezni i obvezujući za države članice i da imaju izravan učinak u smislu da se pojedinci na koje se odnose mogu na njih pozvati i isticati ih u svim vrstama javnih, sudskih i upravnih postupaka?
2.
S obzirom na to da „programi potpore” navedeni u prvom pitanju uključuju i mjere poreznih poticaja poput smanjenja, oslobođenja i povrata poreza i da se rabi izraz „ali se ne ograničuj[u] na [njih]”: treba li te poticaje razumjeti na način da uključuju upravo neoporezivanje, odnosno zabranu ubiranja bilo kakvog posebnog i jednokratnog poreza na energiju iz obnovljivih izvora povrh općih poreza na gospodarsku djelatnost i proizvodnju električne energije? Isto tako, unutar istog pitanja postavlja se sljedeće potpitanje: Usto, treba li gore navedenu opću zabranu razumjeti na način da obuhvaća i zabranu kumulacije, dvostrukog nametanja ili preklapanja više općih ili pojedinačnih poreza koji se ubiru u različitim fazama djelatnosti proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, a odnose se na isti oporezivi događaj kao i predmetni porez na energiju vjetra?
3.
Ako je odgovor na drugo pitanje negativan i ako se uzme da je dopušteno oporezivati energiju iz obnovljivih izvora, treba li za potrebe članka 1. stavka 2. Direktive 2008/118/EZ pojam „posebne namjene” tumačiti na način da njegov cilj treba biti isključiv i da porez na energije iz obnovljivih izvora s obzirom na svoju strukturu ima pravu nefiskalnu prirodu, a ne proračunsku ili da nije namijenjen ubiranju prihoda?
4.
U skladu s člankom 4. Direktive 2003/96/EZ u kojem se prilikom navođenja razina oporezivanja koje države članice primjenjuju na energetske proizvode i električnu energiju kao referenca uzimaju najniže razine propisane tom direktivom, shvaćene kao zbroj svih izravnih i neizravnih poreza koji se primjenjuju na te proizvode u trenutku puštanja u slobodnu potrošnju: treba li razumjeti da taj zbroj isključuje iz razine oporezivanja predviđene direktivom one nacionalne poreze koji se, s obzirom na njihovu strukturu i posebnu namjenu tumačenu u skladu s odgovorom na treće pitanje, nemaju pravu nefiskalnu prirodu?
5.
Predstavlja li pojam troška iz članka 13. stavka 1. točke (e) Direktive 2009/28/EZ autonoman pojam europskog prava koji treba tumačiti široko na način da uključuje pojam poreza općenito i da je njegova istoznačnica?
6.
Ako je odgovor na peto pitanje potvrdan, postavlja se sljedeće pitanje: mogu li u troškove koje plaćaju potrošači, a na koje se odnosi gore navedeni članak 13. stavak 1. točka (e), biti uključeni samo oni porezi ili porezni nameti čija je svrha po potrebi naknada štete uzrokovane njihovim utjecajem na okoliš i kojima se iznosom od ubranih prihoda nastoji naknaditi šteta povezana s negativnim utjecajem ili učinkom, ali ne i oni porezi ili davanja kojima se oporezuju čiste energije i čija je primarna svrha proračunska ili ubiranje prihoda?