13.6.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 211/39
Žalba koju je 22. travnja 2016. podnio Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 9. veljače 2016. u predmetu T-639/16, Dimosia Epicheirisi Ilektrismou A.E. (DEI) protiv Europske komisije
(Predmet C-228/16 P)
(2016/C 211/50)
Jezik postupka: grčki
Stranke
Žalitelj: Dimosia Epicheirisi Ilektrismou A.E. (DEI) (zastupnici: Efthymios Bourtzalas, Anargiros Oikonomou, Efstathia Salaka, Charalampos Synodinos, Charisios Tagaras, Denis Waelbroeck, odvjetnici)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Zahtjevi žalitelja
—
da se ukine pobijano rješenje,
—
da Sud naloži vraćanje predmeta Općem sudu kako bi donio odluku u skladu s zahtjevima žalitelja koji su usmjereni na poništenje pobijanog akta od 12. lipnja 2014.,
—
da se naloži tuženiku snošenje troškova postupka prvog stupnja i postupka povodom žalbe u cijelosti.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj smatra da je pobijano rješenje zahvaćeno pogreškama koji se tiču prava te da ga treba ukinuti zbog ovih razloga:
1)
očita pogreška koja se tiče prava i nepostojanje obrazloženja u odnosu na zaključak da je predmet T-639/14 postao bespredmetan, s obzirom na to da se takav zaključak temelji na navodnoj „zamjeni” pobijane odluke aktom Komisije od 25. ožujka 2015.,
2)
povreda načela dobre uprave, pravne sigurnosti i djelotvorne sudske zaštite prilikom donošenja zaključka da je aktom od 25. ožujka 2015. zamijenjen pobijani akt,
3)
očita pogreška koja se tiče prava u odnosu na tumačenje i primjenu načela zakonitosti akata tijela Europske unije,
4)
iskrivljenje činjenica i povreda prava na očitovanje u odnosu na ocjenu da obrazloženje pobijanog akta „ne upućuje na državni karakter eventualne potpore u obliku arbitražne odluke” i očita pogreška u ocijeni u dijelu koji se odnosi na zaključak da će se pravni nedostaci pobijanog akta koje je istaknulo društvo DEI, „sigurno ispitati (…) u predmetu T-352/15”,
5)
iskrivljenje argumentacije društva DEI koja se odnosi na kriterije na temelju kojih je trebalo donijeti odluku o poništenju postupka u ovom predmetu s obzirom na predstavku od 2012. i očita pogreška koja se tiče prava u odnosu na ocjenu da je predstavka od 2012. „implicitno” odbijena aktom Komisije od 25. ožujka 2015. te
6)
pogreška koja se tiče prava i očita pogreška u ocijeni kada se zaključilo da svaka stranka mora snositi vlastite troškove.