27.6.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 232/7
Žalba koju je 20. travnja 2016. podnio Simet SpA protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 3. ožujka 2016. u predmetu T-15/14, Simet protiv Komisije
(Predmet C-232/16 P)
(2016/C 232/09)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Žalitelj: Simet SpA (zastupnici: A. Clarizia, C. Varrone, P. Clarizia, odvjetnici)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Zahtjevi
—
ukinuti pobijanu presudu (predmet T-15/14) kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje Odluke Komisije 2014/201/EU od 2. listopada 2013. o naknadi koju treba platiti društvu Simet SpA za usluge javnog prijevoza pružene u razdoblju od 1987. do 2003. (mjera državne potpore SA.33037 (2012/C) – Italija) i poništiti navedenu odluku;
—
Komisiji naložiti plaćanje troškova postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj tvrdi da presuda povrjeđuje:
—
članak 107. UFEU-a, jer je u njoj utvrđeno da plaćanja naknade društvu Simet, koja su određena presudom talijanskog Consiglio di Stato i priopćena od strane talijanskih tijela, predstavljaju državnu potporu, dok se spor o kojem je odlučio nacionalni sud odnosio na naknadu štete koju je žalitelj pretrpio zbog nezakonitosti kojima su bili zahvaćeni akti Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti (Ministarstvo infrastruktura i prometa) u vezi s javnom uslugom međuregionalnog cestovnog prijevoza pruženom u razdoblju od 1987. do 2003.;
—
Uredbu (EEZ) br. 1191/69 (1), jer je Opći sud propustio utvrditi da talijanski propis nije usklađen s navedenom uredbom zbog dvaju razloga: (1) jer je njime pojedincu nametnuto obavljanje gospodarske djelatnosti samo u obliku javne usluge, dok je na temelju Uredbe br. 1191/69 takav način obavljanja djelatnosti poduzeća zabranjen, s obzirom na to da javna usluga podrazumijeva to da koncesionar mora poštovati obveze javne usluge; (2) jer nije predviđao naknadu obveza usluge koje je ispunilo poduzeće; nakon izmjena uvedenih Uredbom (EEZ) br. 1893/91 (2) Simetu se više nije mogla nametnuti nikakva obveza javne usluge, s obzirom na to da je on poduzeće za međuregionalni autobusni prijevoz putnika;
—
Uredbu br. 1191/69, a osobito zbog toga što je Opći sud pogrešno smatrao zakonitom Komisijinu odluku prema kojoj su plaćanja društvu Simet predstavljala državnu potporu jer to društvo nije vodilo odvojeno računovodstvo obavljajući tu djelatnost zbog čega je postojao rizik od prekomjerne naknade. Suprotno onome što je tvrdio Opći sud, članak 5. uredbe i sljedeći predviđaju drugačiji način određivanja kompenzacijske mjere koji se temelji na „posljedicama” koje je bi nametanje takvih obveza javne usluge moglo imati na gubitak konkurentnosti poduzeća u cjelini;
—
načela koja uređuju naknadu štete koju su pojedinci pretrpjeli zbog povrede prava EU, a na temelju kojih, ako tijelo države članice u okviru svoje nadležnosti donese upravnu odluku koja je protivna pravu Unije, za njega iz te odluke, zbog njezine nezakonitosti, proizlazi obveza naknade štete adresatu odluke.
(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 od 26. lipnja 1969. o aktivnostima država članica koje se odnose na obveze svojstvene konceptu javnih usluga u željezničkom, cestovnom i prijevozu unutarnjim vodnim putovima (SL L 156, str. 1.)
(2) Uredba Vijeća (EEZ) br. 1893/91 od 20. lipnja 1991. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1191/69 o aktivnostima država članica koje se odnose na obveze svojstvene konceptu javnih usluga u željezničkom, cestovnom i prijevozu unutarnjim vodnim putovima (SL L 169, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 2., str. 7.)