20.6.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 222/9
Žalba koju je 2. svibnja 2016. podnio Ludwig-Bölkow-Systemtechnik GmbH protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 19. veljače 2016. u predmetu T-53/14, Ludwig-Bölkow-Systemtechnik protiv Komisije
(Predmet C-250/16 P)
(2016/C 222/11)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Ludwig-Bölkow-Systemtechnik GmbH (zastupnik: M. Núñez Müller, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Žalbeni zahtjev
Žalitelj zahtijeva od Suda da:
—
ukine točku 3. izreke pobijane presude prema kojoj je tužba u predmetu T-53/14 u preostalom dijelu odbijena kao i povezanu odluku o troškovima u točki 4. izreke,
—
preinači točku 2. izreke pobijane presude, prema kojoj je visina paušalne naknade štete koju Ludwig-Bölkow-Systemtechnik GmbH treba platiti smanjena na 10 % iznosa predujmova koje treba vratiti, tako da Ludwig-Bölkow-Systemtechnik GmbH ne treba ništa platiti na ime paušalne naknade štete,
—
dopuni točku 4. izreke pobijane presude tako da Europskoj komisiji naloži snošenje troškova žalbenog postupka kao i troškova prvostupanjskog postupka u predmetu T-53/14.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalbom se ne pobija točka 1. izreke presude Općeg suda u predmetu T-53/14, u kojoj je Opći sud utvrdio da se postupak u vezi s drugom i trećom točkom tužbenog zahtjeva obustavlja. Također, točka 2. izreke presude Općeg suda u predmetu T-53/14 ne pobija se u dijelu u kojem je visina paušalne naknade štete koju treba platiti smanjena na 10 % iznosa predujmova u projektima HyWays, HyApproval i HarmonHy koje treba vratiti; točka 2. izreke presude ponajprije se pobija samo u dijelu u kojem visina te naknade štete, kako je to zatraženo u tužbi, nije smanjena na nulu. Točka 3. izreke presude pobija se u dijelu u kojem je Opći sud odbio prvu i (djelomično) četvrtu točku tužbenog zahtjeva. Točka 4. izreke presude pobija se u dijelu u kojem je uspjeh u postupku povodom tužbe trebao dovesti do drukčije odluke o troškovima i u kojem Opći sud protivno žaliteljevu zahtjevu nije naložio Komisiji snošenje troškova koji su nastali u vezi sa žaliteljevim ostvarenim točkama tužbenog zahtjeva u pogledu kojih je postupak obustavljen.
Žalitelj smatra je u pobijanoj presudi povrijeđena obveza obrazlaganja prema člancima 36. i 53. stavku 1. Statuta Suda Europske unije, načelo postupanja u dobroj vjeri, zabrana iskrivljavanja dokaza kao i mjerodavno belgijsko pravo.
U pobijanoj presudi povrijeđena je obveza obrazlaganja jer je Opći sud pravno pogrešno i bez sadržajnog obrazloženja zaključio da metoda obračuna satnice za nadoknadive troškove koju je žalitelj primijenio dovodi do toga da Komisija sudjeluje u snošenju ukupnih troškova koji nisu povezani s projektima.
Nadalje, pobijanom presudom krši se opće pravno načelo postupanja u dobroj vjeri, s obzirom na to da je nejasnoće u općim uvjetima poslovanja sadržanim u spornim ugovorima trebalo tumačiti na štetu Komisije i u korist žalitelja, umjesto da je rizik primjene prebačen na žalitelja.
Pobijanom presudom povrijeđena je i zabrana iskrivljavanja dokaza, s obzirom na to da je ocjena žaliteljeva činjeničnog izlaganja u prvostupanjskom postupku očito netočna.
Pobijanom presudom krše se, usto, prisilna pravna pravila mjerodavnog belgijskog prava kao i načelo djelotvorne sudske zaštite jer je u njoj neopravdano prihvaćeno „nedvosmisleno” tumačenje općih uvjeta čime je isključena primjena belgijskog prava.
Na kraju, u pobijanoj presudi povrijeđena je također obveza obrazlaganja i mjerodavno belgijsko pravo jer se u njoj, s jedne strane, u pogledu obveze plaćanja paušalne naknade štete priznaje da je članak II.30 općih uvjeta poslovanja protivan belgijskom prisilnom pravu dok, s druge strane, nije utvrđeno da se članak II.30 općih uvjeta poslovanja ne može primijeniti, nego je protupravno određeno smanjenje naknade uz njezino zadržavanje na snazi.