29.8.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 314/9
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. svibnja 2016. uputio Handelsgericht Wien (Austrija) – RMF Financial Holdings Sàrl protiv Heta Asset Resolution AG
(Predmet C-282/16)
(2016/C 314/14)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Handelsgericht Wien
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: RMF Financial Holdings Sàrl
Tuženik: Heta Asset Resolution AG
Prethodna pitanja
1.
Treba li članak 2. stavak 1. točke 2. i 23. Direktive 2014/59/EU (1) o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava u vezi s člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 (2) Europskog parlamenta i Vijeća o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva, u skladu s kojim „kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun (CRR institucija), tumačiti na način da je područjem primjene članka 1. stavka 1. Direktive 2014/59/EU obuhvaćena i jedinica u likvidaciji (društvo u likvidaciji), koja više ne raspolaže bankovnim odobrenjem za obavljanje bankovnih poslova odnosno koja na temelju zakonskog odobrenja smije obavljati još samo (bankovne) poslove čija je jedina svrha likvidacija portfelja?
2.
U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje, treba li članak 3. stavak 2. Direktive 2001/24/EZ (3) Europskog parlamenta i Vijeća o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (u verziji iz članka 117. točke 1. Direktive 2014/59/EU) tumačiti na način da mjera otpisa koju odredi nacionalno upravno tijelo, uzimajući u obzir članak 17. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, bez daljnjih formalnosti ima neograničeno djelovanje u odnosu na osobe sa sjedištem u drugim državama članicama (usprkos niječnom odgovoru na prvo pitanje)?
3.
U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje, protivi li se pravom Unije zajamčenom slobodnom kretanju kapitala sukladno članku 63. stavku 1. UFEU-a nacionalni propis, koji proširuje područje primjene Direktive 2014/59/EU na jedinicu u likvidaciji (društvo u likvidaciji), koja više ne raspolaže bankovnim odobrenjem za obavljanje bankovnih poslova odnosno koja na temelju zakonskog odobrenja smije obavljati još samo (bankovne) poslove čija je jedina svrha likvidacija portfelja?
4.
U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje, treba li pravo Unije, s obzirom na načelo „effet utile” i načelo lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU-a tumačiti na način da se mjera otpisa koju odredi nacionalno upravno tijelo treba priznati u drugoj državi članici i u slučaju da se pravila iz Direktive 2014/59/EU sukladno nacionalnom pravu primjenjuju i na instituciju koja je u trenutku stupanja na snagu Direktive 2014/59/EU, 2. srpnja 2014., još uvijek bila kreditna institucija u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 (CRR institucija), međutim koja je to svojstvo već izgubila prije proteka roka za prenošenje Direktive 2014/59/EU u nacionalno pravo, 31. prosinca 2014?
5.
U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li pojam „osigurana obveza” iz članka 2. stavka 1. točke 67. i članka 44. stavka 2. točke (b) Direktive 2014/59/EU o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava, osobito uzimajući u obzir članak 1. stavak 2. Direktive 2014/59/EU, tumačiti na način da su njime obuhvaćene i obveze u odnosu na koje je teritorijalno tijelo javnog prava (u ovom slučaju austrijska savezna zemlja Koruška) zakonski preuzelo jamstvo za njihovo ispunjenje?
6.
U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li članak 43. stavak 2. točku (b), članak 59. stavak 3. točku (b) i članak 59. stavak 4. Direktive 2014/59/EU tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis na temelju kojega se mjera, koja odgovara bail-in instrumentu iz članka 43. Direktive 2014/59/EU, provodi u slučaju da više ne postoji realna mogućnost da se solventnost institucije može obnoviti niti se usluge od sustavne važnosti prenose na prijelaznu instituciju te se više ne prodaje niti jedan poslovni dio institucije, nego ta institucija služi isključivo upravljanju imovinom, pravima i obvezama s ciljem urednog, aktivnog i optimalnog unovčenja pojedinačne imovine, prava i obveza (likvidacija portfelja)? Treba li u takvom slučaju – sukladno zahtjevima iz Direktive 2014/59/EU – likvidaciju te jedinice u likvidaciji (društvo u likvidaciji) provesti prvenstveno u okviru uređenog likvidacijskog postupka?
(1) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, str. 190)
(2) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3.)
(3) Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL L 125, str. 15) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 14.)