18.7.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 260/35
Žalba koju je 26. svibnja 2016. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 16. ožujka 2016. u predmetu T-103/14, Frucona Košice a. s. protiv Europske komisije
(Predmet C-300/16 P)
(2016/C 260/43)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, T. Maxian Rusche, B. Stromsky, K. Walkerová, agenti)
Druga stranka u postupku: Frucona Košice a. s.
Zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
—
ukine presudu Općeg suda (drugo vijeće) od 16. ožujka 2016., dostavljenu Komisiji istog dana, u predmetu T-103/14, Frucona Košice/Komisija;
—
sam odluči o tužbi u prvostupanjskom postupku i odbije je kako pravno neosnovanu; i
—
naloži tužitelju u prvostupanjskom postupku snošenje troškova.
Podredno, Komisija od Suda zahtijeva da:
—
ukine presudu Općeg suda (drugo vijeće) od 16. ožujka 2016., dostavljenu Komisiji istog dana, u predmetu T-103/14, Frucona Košice/Komisija; i
—
vrati predmet Općem sudu kako bi razmotrio drugi i, u mjeri u kojoj je to potrebno, treći i četvrti tužbeni razlog; i
—
naknadno odluči o troškovima u prvom stupnju i kasnije nastalim troškovima.
Žalbeni razlozi i argumenti
Komisija smatra da pobijanu presudu treba ukinuti na temelju sljedećih razloga, koji se odnose, kao prvo, na primjenjivost testa privatnog vjerovnika i, kao drugo, na primjenu tog testa.
Što se tiče primjenjivosti testa privatnog vjerovnika, Komisija ističe tri žalbena razloga. Kao prvo, pogrešno tumačenje pobijane odluke, kao drugo, pogrešku koja se tiče prava pri tumačenju članka 107. stavka 1. UFEU-a u vezi s primjenjivosti testa privatnog vjerovnika, i kao treće, pogrešnu primjenu načela res iudicata.
U pobijanoj presudi zauzeto je stajalište da se test privatnog vjerovnika primjenjuje, čak i onda kada država članica u okviru upravnog postupka na osnovi podrobnih argumenata tvrdi da javno tijelo nije postupalo na temelju razloga kojima bi se vodio privatni tržišni sudionik, ako zainteresirana stranka tvrdi suprotno. Prema Komisijinom shvaćanju sudske prakse stajalište države članice od temeljne je važnosti za primjenjivost testa privatnog vjerovnika.
Što se tiče primjene testa privatnog vjerovnika, Komisija ističe dva žalbena razloga. Kao prvo, povredu članka 107. stavka 1. UFEU-a u vezi s primjenom testa privatnog vjerovnika. Kao drugo, Opći sud pogrešno je protumačio obvezu provođenja detaljne i nepristrane istrage u pogledu navodne državne potpore sukladno članku 107. stavku 1. UFEU-a.
Opći sud od Komisije zahtijeva da po službenoj dužnosti rekonstruira postupanje idealnog, racionalnog i u potpunosti informiranog hipotetskog privatnog vjerovnika. Štoviše, taj zahtjev postavlja se neovisno o postupcima i izjavama predmetnih država članica. Prema Komisijinom shvaćanju sudske prakse njezina dužnosti nije da ona sama prikupi dokaze i informacije koje bi racionalni privatni vjerovnik prikupio prije nego donese svoju ocjenu ako predmetno javno tijelo to nije učinilo. Njezina je zadaća samo da sa subjektivnog stajališta provjeri, na temelju postupanja javnog tijela i dokaza te informacija kojima je stvarno raspolagalo, je li ono prilikom donošenja svoje odluke postupilo kao privatni vjerovnik u situaciji koja je najsličnija onoj u kojoj se nalazilo javno tijelo prilikom donošenja odluke da odobri predmetnu mjeru.