29.8.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 314/14
Tužba podnesena 8. srpnja 2016. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke
(Predmet C-380/16)
(2016/C 314/20)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Owsiany-Hornung i M. Wasmeier, agenti)
Tuženik: Savezna Republika Njemačka
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Suda zahtijeva da:
—
utvrdi da Savezna Republika Njemačka sukladno članku 258. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije nije ispunila svoje obveze koje proizlaze iz članka 73. i članaka 306. do 310. Direktive o porezu na dodanu vrijednost (Direktiva 2006/112/EZ), time što je putničke usluge poreznim obveznicima koji ih koriste za svrhe svog poslovanja isključila iz posebne odredbe za putničke agente i dopustila putničkim agentima, u mjeri u kojoj se na njih primjenjuje spomenuta posebna odredba, paušalno određivanje porezne osnovice za grupe usluga i za svako porezno razdoblje;
—
naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Tužitelj navodi da se sustav obračuna poreza na dodanu vrijednost kod putničkih usluga koji je na snazi u Njemačkoj protivi Direktivi Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1). Tom je Direktivom u člancima 306. do 310. propisana posebna odredba u skladu s kojom se putničke usluge koje putnički agent isporuči klijentu smatraju jedinstvenom uslugom. Njemačko pravo od toga odstupa na nedopušten način.
Na prvom mjestu, nije dopušteno porezne obveznike koji putničke usluge koriste za svrhe svog poslovanja isključiti iz primjene posebne odredbe. Sud je još u svojoj presudi od 26. rujna 2013. u predmetu C-189/11 (2), Komisija/Španjolska utvrdio da se posebna odredba treba primjenjivati ne samo na usluge krajnjim potrošačima, nego i na usluge poduzetnicima poreznim obveznicima. Države članice nemaju mogućnost ograničiti tu odredbu na prvospomenute.
Na drugom mjestu, metoda obračuna propisana njemačkim pravom o porezu na promet nije sukladna Direktivi 2006/112/EZ. Sukladno članku 73. i člancima 306. do 310. porezna osnovica se mora utvrditi posebno za svako putovanje. Protivno tome, njemačkim je pravom dopušten paušalni obračun profitne marže za „grupe usluga” odnosno za sva putovanja u određenom razdoblju. Sud je u prethodno navedenoj presudi također utvrdio da takvo paušalno određivanje ne odgovara zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost.
(1) SL L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)
(2) ECLI:EU:C:2013:587