30.1.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 30/28
Žalba koju je 24. studenoga 2016. podnio National Iranian Tanker Company protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 14. rujna 2016. u predmetu T-207/15, National Iranian Tanker Company protiv Vijeća Europske unije
(Predmet C-600/16 P)
(2017/C 030/33)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: National Iranian Tanker Company (zastupnici: T. de la Mare QC, M. Lester QC, J. Pobjoy, Barristers, R. Chandrasekera, S. Ashley, C. Murphy, Solicitors)
Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije
Zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
—
ukine presudu Općeg suda od 14. rujna 2016. u predmetu T-207/15, National Iranian Tanker Company/Vijeće Europske unije;
—
donese odluku u predmetu pred Općim sudom, a osobito da:
—
poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/236 od 12. veljače 2015. (1) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2015/230 od 12. veljače 2015. (2), u dijelu u kojem se svaka od njih odnosi na žalitelja;
—
podredno, zbog nezakonitosti proglasi neprimjenjivima, kao prvo, članak 20. stavak 1. točku (c) Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010 (3) (kako je izmijenjena) i, kao drugo, članak 23. stavak 2. točku (d) Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. (4) (kako je izmijenjena), u dijelu u kojem se odnose na žalitelja; i
—
naloži drugoj stranci u postupku snošenje troškova žalbenog postupka i postupka pred Općim sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U potporu žalbi, žalitelj ističe četiri žalbena razloga.
1.
Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogriješio kada je utvrdio da Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/236 od 12. veljače 2015. i Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/230 od 12. veljače 2015. nisu povrijedile načela res judicata, pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja i pravomoćnosti ni pravo na djelotvoran pravni lijek prema članku 47. Povelje EU.
2.
Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogriješio kada je utvrdio da su kriteriji za određivanje mjere ispunjeni u pogledu žalitelja.
3.
Treći žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogriješio kada je utvrdio da je ograničavanje tužiteljevih temeljnih prava bilo proporcionalno.
4.
Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogriješio kada je odbio žaliteljev podredni argument da bi široko tumačenje kriterija određenosti učinilo taj kriterij neproporcionalnim.
(1) Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/236 od 12. veljače 2015. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2015., L 39, str. 18.)
(2) Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/230 od 12. veljače 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2015., L 39, str. 3.)
(3) 2010/413/ZVSP: Odluka Vijeća od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL 2010., L 195, str. 39.)
(4) Uredba Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL 2012., L 88, str. 1.)