20.3.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 86/7
Žalba koju je 7. prosinca 2016. podnio Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 28. rujna 2016. u predmetu T-476/15, European Food SA protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo
(Predmet C-634/16 P)
(2017/C 086/09)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Rajh, agent)
Druge stranke u postupku: European Food SA, Société des produits Nestlé SA
Zahtjev
Žalitelj zahtijeva od Suda da:
—
ukine pobijanu presudu
—
naloži društvu European Food snošenje troškova Ureda.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Kao prvo, Opći sud je zanemario činjenicu da su Uredbom br. 207/2009 (1) i Uredbom br. 2868/95 (2) predviđene dvije vrste rokova za podnošenje činjenica i dokaza u postupcima pred Uredom: rokovi predviđeni samim zakonodavstvom koje Ured stoga ne može produljiti i rokovi koje određuje Ured u svakom pojedinom slučaju u svrhu dobre organizacije postupka, koji se, kad je to s obzirom na posebne okolnosti predmeta potrebno, mogu produljiti na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, tvrdnja Općeg suda da se nikakav rok ne primjenjuje u postupcima za proglašavanje žiga ništavim zbog postojanja apsolutnih razloga nije utemeljena.
Kao drugo, Opći sud je pogrešno protumačio značenje i učinak članka 76. stavka 2. Uredbe 207/2009. Taj se članak primjenjuje na sve vrste postupaka pred Uredom i na sve primjenjive rokove, odnosno (i) na rokove utvrđene izravno Uredbom br. 207/2009 i Uredbom br. 2868/95 i (ii) na rokove koje odredi EUIPO u izvršavanju svoje ovlasti organiziranja postupaka koji se pred njim vode.
Kao treće, Opći sud je, usredotočivši se na treći podstavak stavka 1. članka 50. Uredbe br. 2868/95, zanemario ključni značaj tog pravila iz njegova prvog podstavka, odnosno činjenicu da se na žalbeno vijeće primjenjuju ista postupovna pravila kao i na odjel koji je donio odluku koja se pobija žalbom. Primjena prvog podstavka nije ograničena samo na postupak u povodu prigovora, već se primjenjuje na sve postupke, uključujući postupak za proglašavanje žiga ništavim.
Kao četvrto, presudom koja se pobija žalbom povrijeđen je članak 76. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 s obzirom na to da je prilikom njezina donošenja (i) propušteno primijeniti tu odredbu na rokove koje određuje Ured i da je (ii) žalbenom vijeću oduzeta njegova ovlast iz članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 da procijeni jesu li dokazi koji su podneseni prvi puta „novi” te, ako to nije slučaj, da izvrši svoju ovlast ocjene dopuštenosti tih dokaza.
Naposljetku, pobijanom se presudom narušava ravnoteža postupovnih prava stranaka davanjem svakoj stranci u postupku za proglašavanje žiga ništavim bezuvjetnog prava podnošenja bilo kakvog dokaza u bilo kojem stadiju postupka pred Uredom, uključujući u žalbenom postupku. Time se tuženiku uskraćuje jedan stadij upravnog ispitivanja kad podnositelj zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim namjerno odluči ne podnijeti nikakve – ili nikakve relevantne – činjenice ili dokaze Odjelu za poništaje. Nadalje, davanje bezuvjetnog prava podnošenja bilo kakvog dokaza u bilo kojem stadiju postupka svakoj stranci u postupku protivno je i načelima ekonomičnosti postupka i dobre uprave.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL, 2009., L 78, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)
(2) Uredba Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL,1995., L 303, str. 1.) (posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.)
Full & Egal Universal Law Academy