6.2.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 38/20
Tužba podnesena 20. prosinca 2016. – Europska komisija protiv Vijeća Europske unije
(Predmet C-659/16)
(2017/C 038/26)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Bouquet, E. Paasivirta i Ch. Hermes, agenti)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
—
djelomično poništiti Odluke Vijeća od 10. listopada 2016., usvojene putem Napomene o točki I/A koja se odnosi na stajalište Unije na 35. godišnjem sastanku Komisije za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa (CCAMLR) (Hobart, Australija, od 17. do 28. listopada 2016.) o stvaranju tri zaštićena morska područja i stvaranja posebnih područja za studije (Dokumenti 12523/16 i 12445/16);
—
naložiti Vijeću Europske unije snošenja troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Komisija zahtijeva od Suda da poništi odluku Vijeća od 10. listopada 2016. zato što je Vijeće odredilo da prijedloge Komisiji za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa o stvaranju tri zaštićena morska područja u Weddellovom moru, Rossovom moru i na istočnoj Antarktici i sustava posebnih područja za studije uputi i podrži Unija i njezine države članice, a ne da ih uputi i podrži samo Unija
S obzirom na to da se njome smatra da je nadležnost u tom području podijeljena i da je, slijedom navedenog, o dokumentu za raspravu trebalo odlučiti konsenzusom te da ga je trebala uputiti Unija i njezine države članice, prema mišljenju Komisije pobijana odluka je nezakonita jer sprečava Komisiju da uputi taj dokument samo u ime Unije čime se čini povreda isključive nadležnosti Unije u tom području (i ovlasti Komisije da predstavlja Uniju).
U prilog osnovanosti tužbe za poništenje pobijane odluke Komisija ističe dva tužbena razloga.
Na prvom mjestu, Komisija drži da je usvajanjem pobijane odluke Vijeće povrijedilo isključivu nadležnost Unije u području očuvanja morskih bioloških resursa iz članka 3. stavka 1. točke (d) UFEU-a (prvi tužbeni razlog). Ponajprije, Komisija smatra je Vijeće pogrešno procijenilo pravni kontekst donošenja mjere na koju se odnosi pobijana odluka, kako u pogledu Komisije za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa tako u pogledu Unije. Zatim, Komisija drži da je Vijeće pogrešno procijenilo cilj i sadržaj te mjere.
Premda mjera nije mjera očuvanja morskih bioloških resursa u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) UFEU-a, na drugom (podrednom) mjestu, Komisija drži da je usvajanjem pobijane odluke, Vijeće svejedno povrijedilo isključivu nadležnost Unije zato što Unija posjeduje isključivu vanjsku nadležnost u tom području budući da predviđena mjera može utjecati na pravila Unije ili izmijeniti njihov opseg u smislu članka 3. stavka 2. UFEU-a (drugi tužbeni razlog). Ponajprije, Komisija smatra da je Vijeće pogrešno zaključilo da predviđena mjera može utjecati na ili izmijeniti dvije odredbe sekundarnog prava (Uredbe (EZ) br. 600/2004 i (EZ) br. 601/2004). Zatim, Komisija smatra da Vijeće nije uzelo u obzir o utjecaj ili izmjeni okvirnog stajališta Unije iz lipnja 2014.