FulLegal · İçtihat Detay

Almanya 26.09.2018 HR

EUR-Lex - 62016TJ0062 - HR

Avrupa Adalet Divanı

Karar Metni

PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)

26. rujna 2018. ( *1 )

„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije PUMA – Raniji međunarodni figurativni žigovi PUMA – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001)”

U predmetu T‑62/16,

Puma SE, sa sjedištem u Herzogenaurachu (Njemačka), koji zastupa P. González‑Bueno Catalán de Ocón, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju A. Folliard‑Monguiral i D. Walicka, u svojstvu agenata,

tuženika,

intervenijent pred Općim sudom, kojemu je dopušteno zamijeniti se s drugom strankom u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a,

Doosan Machine Tools Co. Ltd, sa sjedištem u Seongsan‑guu (Južna Koreja), koji zastupaju R. Böhm i S. Overhage, odvjetnici,

povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 4. prosinca 2015. (predmet R 1052/2015‑4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Puma i Doosan Infracore Co. Ltd,

OPĆI SUD (četvrto vijeće),

u sastavu: H. Kanninen, predsjednik, J. Schwarcz i C. Iliopoulos (izvjestitelj), suci,

tajnik: I. Dragan, administrator,

uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 15. veljače 2016.,

uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 10. svibnja 2016.,

uzimajući u obzir odgovor na tužbu intervenijenta podnesen tajništvu Općeg suda 17. svibnja 2016.,

uzimajući u obzir rješenje od 19. rujna 2016. kojim se dopušta zamjena društva Doosan Machine Tools društvom Doosan Infracore,

uzimajući u obzir izmjenu sastava vijećâ Općeg suda i preraspodjelu predmeta četvrtom vijeću,

nakon rasprave održane 20. rujna 2017.,

donosi sljedeću

Presudu

Okolnosti spora

Društvo Doosan Infracore Co. Ltd, koje je zamijenio intervenijent, društvo Doosan Machine Tools Co. Ltd, podnijelo je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) 27. studenoga 2012. zahtjev za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17. svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).

Prijava za registraciju žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:

Proizvodi za koje je zatražena registracija su iz razreda 7. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „Tokarilice; CNC tokarilice (s elektroničkim računalnim upravljanjem); višefunkcijski strojevi za bušenje i glodanje; erozimati”.

Prijava za registraciju žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 12/2013 od 17. siječnja 2013.

Tužitelj Puma SE je 16. travnja 2013. podnio prigovor na registraciju žiga u skladu s člankom 41. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. Uredbe br. 2017/1001) za sve proizvode iz točke 3. ove presude.

Prigovor se temeljio na sljedećim ranijim žigovima:

–

raniji međunarodni figurativni žig, registriran 22. srpnja 1991. pod brojem 582886 te obnovljen do 22. srpnja 2021., koji proizvodi učinke u Njemačkoj, Austriji, Beneluksu, Bugarskoj, Cipru, Danskoj, Španjolskoj, Estoniji, Francuskoj, Finskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Poljskoj, Portugalu, Češkoj Republici, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji, prikazan u nastavku:

–

raniji međunarodni figurativni žig, registriran 12. travnja 1978. pod brojem 437626 te obnovljen do 12. travnja 2028., koji proizvodi učinke u Njemačkoj, Austriji, Beneluksu, Francuskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Italiji, Portugalu, Češkoj Republici, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji, kako je prikazan u nastavku:

Raniji međunarodni figurativni žig br. 582886 određuje, među ostalim, proizvode iz razreda 7., 18., 25. i 28. koji odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:

–

razred 7.: „Strojevi za obradu drva, kože, plastike; strojevi za šivanje, strojevi za proizvodnju papira, strojevi za poliranje (ne za kućnu uporabu), industrijski strojevi za prešanje, strojevi za kalupno kovanje i bušenje, strojevi za brušenje, rezači za industrijske svrhe, tekstilni strojevi, strojevi za pakiranje, strojevi za drobljenje; alatni strojevi; motori (osim motora za kopnena vozila); spojke i pogonsko remenje (osim onih za kopnena vozila); mehanički pokretani poljoprivredni alati i aparati; poljoprivredni strojevi”;

–

razred 18.: „proizvodi od kože i/ili imitacije kože (uključeni u ovaj razred); proizvodi od kože i/ili imitacije kože (uključeni u ovaj razred); ručne torbe i druge torbe za koje nije posebno određeno za koje proizvode su namijenjene kao i mali proizvodi od kože, posebno novčarke, lisnice i futrole za ključeve; ručne torbe, mape, torbe za pohranu i namirnice, torbe za školu i torbe na rame, torbe za kampiranje, naprtnjače, vreće, torbe za utakmice, torbe za prijevoz i spremanje i torbe za putovanje od kože, od sintetičkih materijala, od tkanina i tekstila; putni kovčezi i torbe; naramenice (remenje); životinjska koža; kovčezi i putne torbe; kišobrani, suncobrani i štapovi; bičevi, sedlarski proizvodi, bisage za bicikle”;

–

razred 25.: „odjeća, obuća, pokrivala za glavu; dijelovi i komponente obuće, potplati, lažni potplati i korektivni potplati, potpetice, sare; naprave protiv sklizanja obuće, klinovi i šiljci; gotova međupodstava i džepovi za odjeću; proizvodi za korzete; čizme; papuče i natikače; gotovi predmeti obuće, cipele za ulicu, sportske cipele, obuća za slobodno vrijeme, obuća za tjelovježbu, cipele za trčanje, gimnastiku, kupanje i fiziološke papuče (uključene u ovaj razred), cipele za tenis; nazuvci i gamaše, kožni nazuvci i gamaše, dokoljenice, gamaše, gamaše za cipele; odjeća za tjelovježbu, dresovi i pletena odjeća za gimnastiku, dresovi i pletena odjeća za nogomet, majice i kratke hlače za tenis, rublje za kupanje i odjeća za plažu, kupaće gaće i gaćice i kupaći kostimi, uključujući dvodijelne kupaće kostime, odjeća za sport i slobodno vrijeme (uključujući trikoe i džerseje), kao i za fizičku tjelovježbu, trčanje, izdržljivo trčanje i gimnastiku, hlače za sport, pletena odjeća, džemperi, majice kratkih rukava, gornji dijelovi trenirka, odjeća za tenis i skijanje; trenirke i odjeća za slobodno vrijeme, trenirke i odjeća za sve vremenske prilike, čarape (artikli iz grupe čarapa), čarape za nogomet, rukavice, uključujući kožne rukavice, kao i imitaciju ili sintetičku kožu, šeširi i kape, vrpce za kosu, znojnici, svileni rupci, šalovi, marame, vratne marame; remeni, vjetrovke i jakne s kapuljačom, kabanice, ogrtači, bluze, jakne, suknje, gaćice i hlače, uključujući traperice, džemperi i odgovarajuće kombinacije sastavljene od nekoliko komada odjeće i rublja; rukavice za skijanje ili planinarenje i za vožnju na biciklu”;

–

razred 28.: „igre, igračke, uključujući minijaturnu obuću i lopte (kao igračke, lopte; gimnastički i sportski predmeti (uključeni u ovaj razred); aparati i strojevi za vježbanje, gimnastiku i sport; oprema za skijanje, tenis i ribolov; skije, vezovi za skije, štapovi za skije; bridovi skija, koža za skije; lopte za igralište, uključujući lopte za sport i igre; jednoručni utezi (bučice, ručice), kugle, diskovi, koplja za bacanje; reketi za tenis i njihovi dijelovi i komponente, uključujući drške i vezice, uzice, trake i vrpce za drške i vezice i trake od olova za teniske rekete, reketi za stolni tenis ili ping‑pong, badminton i squash, palice za kriket, palice za golf i štapovi za hokej; lopte za tenis i badminton; klizaljke i koturaljke, stolovi za stolni tenis; gimnastički čunjevi, sportski obruči, mreže za sport, mreže za golove i mreže za lopte; sportske rukavice, uključujući vratarske rukavice; lutke, odjeća za lutke, obuća za lutke, kape za lutke, remeni za lutke, pregače za lutke; sportski štitnici za koljena i laktove, kostobrani; stolci za teniske suce; ukrasi za božićna drvca; vrećice za sportsku opremu i pribor, koji su prilagođeni predmetima koji se u njima nalaze, torbe za golf, vreće i navlake za teniske, badmintonske i ping‑pong rekete, kao i rekete za squash, palice za kriket i štapove za hokej; cipele za koturaljke, s osnaženim potplatima”.

Raniji međunarodni figurativni žig br. 437626 označava proizvode iz razreda 18., 25. i 28. koji odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:

–

razred 18.: „proizvodi od kože i imitacije kože, odnosno torbe, kovčezi i putne torbe, posebno za sportski pribor i odjeću”;

–

razred 25.: „odjeća, uključujući čizme, cipele i papuče, posebno odjeća i obuća za sport, rekreaciju i tjelovježbu”;

–

razred 28.: „igre, igračke; strojevi za vježbanje, gimnastiku i sport, uključujući sportske lopte”.

Razlozi istaknuti u prilog prigovoru bili su, u pogledu ranijeg međunarodnog figurativnog žiga br. 582886, oni iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001) i članka 8. stavka 5. navedene uredbe (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001) i, u pogledu ranijeg međunarodnog figurativnog žiga br. 437626, oni iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

Odjel za prigovore je 31. ožujka 2015. odbio prigovor u cijelosti. S jedne strane odbio je prigovor koji se temelji na članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, uz obrazloženje da, osim proizvoda iz razreda 7. i dijela proizvoda iz razreda 18., 25. i 28. za koje nije dokazana uporaba ranijeg međunarodnog figurativnog žiga br. 582886, ostali proizvodi označeni tim žigom nisu bili slični onima na koje se odnosi prijavljeni žig. S druge strane, žalbeno vijeće odbilo je prigovor koji se temelji na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009 zbog toga što jedan od uvjeta za primjenu tog članka nije bio ispunjen jer tužitelj nije dokazao navodni ugled ranijih žigova.

Tužitelj je 28. svibnja 2015., na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe 2017/1001), podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za prigovore.

Odlukom od 4. prosinca 2015. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu. S jedne strane, odbilo je prigovor koji se temelji na članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 zbog nepostojanja sličnosti između proizvoda označenih svakim od suprotstavljenih žigova. S druge strane, odbilo je prigovor koji se temelji na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009 jer usprkos visokom stupnju sličnosti između suprotstavljenih žigova relevantna javnost nije između njih uspostavila nikakvu vezu, uzimajući u obzir da se svaki od tih žigova odnosio na potpuno drugačije proizvode i javnost, kao i niski stupanj njihova razlikovnog karaktera. Naposljetku, ono je smatralo da tužitelj nije dokazao da je, u ovom slučaju, uporabom žiga za koji je podnesena prijava za registraciju nepošteno iskorišten razlikovni karakter ili ugled ranijih žigova ili da im se šteti.

Zahtjevi stranaka

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–

poništi pobijanu odluku;

–

naloži EUIPO‑u i intervenijentu snošenje troškova.

EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

–

odbije tužbu;

–

naloži tužitelju snošenje troškova.

Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:

–

potvrdi pobijanu odluku i odbije tužbu;

–

naloži tužitelju snošenje troškova.

Pravo

U skladu s člankom 8. stavkom 5. Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga u smislu stavka 2., žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati kad je istovjetan ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, kad, u slučaju ranijeg žiga Zajednice, žig ima ugled u Europskoj uniji i kad, u slučaju ranijeg nacionalnog žiga, žig ima ugled u dotičnoj državi članici i kada bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila.

Naime, iako je točno da se primarna uloga žiga sastoji u oznaci podrijetla, svaki žig ima i neovisnu svojstvenu mu gospodarsku vrijednost koja se razlikuje od vrijednosti proizvoda ili usluga za koje je registriran. Tako članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 osigurava zaštitu žiga s ugledom u pogledu svake prijave istovjetnog ili sličnog žiga koji bi mogao ugroziti njegov ugled, iako proizvodi obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava nisu slični onima za koje je registriran raniji žig (presude od 22. ožujka 2007., Sigla/OHIM – Elleni Holding (VIPS), T‑215/03, EU:T:2007:93, t. 35. i od 8. prosinca 2011., Aktieselskabet af 21. november 2001/OHIM – Parfums Givenchy (only givenchy), T‑586/10, neobjavljena, EU:T:2011:722, t. 58.).

Iz teksta te odredbe proizlazi da je njezina primjena podvrgnuta trima uvjetima, to jest, kao prvo, istovjetnosti ili sličnosti suprotstavljenih žigova, kao drugo, postojanju ugleda ranijeg žiga koji se navodi u potporu prigovoru i, kao treće, postojanju vjerojatnosti da bi se uporabom žiga za koji je podnesena prijava za registraciju bez opravdanog razloga nepošteno iskoristio razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili da bi im naštetila. Ti su uvjeti kumulativni i ako jedan od njih nije ispunjen navedena se odredba ne može primijeniti (vidjeti presudu od 22. ožujka 2007., VIPS, T‑215/03, EU:T:2007:93, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

Kao prvo, što se tiče štete koja je neopravdanom uporabom žiga za koji je podnesena prijava nastala razlikovnom karakteru ranijeg žiga, ona može nastati kada se raniji žig više ne može neposredno dovesti u vezu s proizvodima za koje je registriran i u uporabi. Taj rizik odnosi se i na „slabljenje” ili „postupnu eroziju” ranijeg žiga putem gubljenja njegova identiteta i prepoznatljivosti u svijesti javnosti (vidjeti presudu od 22. ožujka 2007., VIPS, T‑215/03, EU:T:2007:93, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

Kao drugo, što se tiče štete koja je neopravdanom uporabom žiga za koji je podnesena prijava nanesena ugledu ranijeg žiga, valja istaknuti da se takva šteta sastoji od toga da proizvodi ili usluge obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava mogu tako privući javnost da se privlačnost ranijeg žiga umanji. Vjerojatnost te štete među ostalim može nastati kad navedeni proizvodi ili usluge imaju svojstvo ili odliku koja može imati negativan utjecaj na sliku ranijeg uglednog žiga zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti sa žigom za koji je podnesena prijava (vidjeti presudu od 22. ožujka 2007., VIPS, T‑215/03, EU:T:2007:93, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

Kao treće, pojam koristi koja je nastala neopravdanom uporabom žiga i nepoštenim iskorištavanjem razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga obuhvaća slučaj u kojem postoji očito iskorištavanje poznatog žiga i parazitiranje na njemu odnosno pokušaj iskorištavanja njegova ugleda. Drugim riječima, radi se o vjerojatnosti da se imidž uglednog žiga ili karakteristike koje on projicira prenesu na proizvode obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava, tako da njihovo stavljanje na tržište bude olakšano povezivanjem s ranijim uglednim žigom (vidjeti presudu od 22. ožujka 2007., VIPS, T‑215/03, EU:T:2007:93, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

Osim toga, prema sudskoj praksi, članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 podrazumijeva da su tri negativna učinka koje predviđa posljedica određenog stupnja sličnosti među ranijim i kasnijim žigom, zbog čega ih dotična javnost doživljava bliskima, odnosno uspostavlja vezu među njima iako ih ne miješa (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2012., Bimbo/OHIM – Grupo Bimbo (GRUPO BIMBO), T‑357/11, neobjavljena, EU:T:2012:696, t. 29. i navedenu sudsku praksu). Postojanje veze između žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg uglednog žiga, koji se mora ocijeniti na općoj razini vodeći računa o svim čimbenicima koji su relevantni za pojedini slučaj, stoga je bitan uvjet za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presude od 10. svibnja 2007., Antartica/OHIM – Nasdaq Stock Market (nasdaq), T‑47/06, neobjavljena, EU:T:2007:131, t. 53. i navedenu sudsku praksu i od 11. prosinca 2014., Coca‑Cola/OHIM – Mitico (Master), T‑480/12, EU:T:2014:1062, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

Kada ne postoji takva asocijativna veza u svijesti javnosti, korištenje kasnijeg žiga ne može dovesti do nepoštenog iskorištavanja razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga ili mu nanijeti štetu (vidjeti u tom smislu rješenje od 30. travnja 2009., Japan Tobacco/OHIM, C‑136/08 P, neobjavljenu, EU:C:2009:282, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

Konačno, iz sudske prakse proizlazi da se postojanje poveznice među suprotstavljenim žigovima mora ocjenjivati cjelovito, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike predmetnog slučaja, među kojima stupanj sličnosti između suprotstavljenih žigova, narav i stupanj srodnosti ili različitosti dotičnih proizvoda ili usluga, kao i dotičnu javnost, intenzitet ugleda ranijeg žiga, stupanj njegova razlikovnog karaktera, koji je svojstven ili stečen upotrebom i postojanje vjerojatnosti dovođenja relevantne javnosti u zabludu (vidjeti u tom smislu presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 41. i 42.; rješenje od 30. travnja 2009., Japan Tobacco/OHIM, C‑136/08 P, neobjavljeno, EU:C:2009:282, t. 26., i presudu od 6. srpnja 2012., Jackson International/OHIM – Royal Shakespeare (ROYAL SHAKESPEARE), T‑60/10, neobjavljena, EU:T:2012:348, t. 21.).

U kontekstu tih uvodnih razmatranja treba ispitati argumente na koje se tužitelj pozvao u prilog svojem jedinom tužbenom razlogu koji se temelji na povredi članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

U točki 32. pobijane odluke žalbeno je vijeće smatralo da nije vjerojatno da je relevantna javnost uspostavila vezu između suprotstavljenih žigova zbog potpuno različite naravi proizvoda označenih svakim od njih zbog nemogućnosti da se dotične proizvode smatra sličnima, kao i zbog potpuno različitih javnosti kojima su ti proizvodi namijenjeni. Prema mišljenju žalbenog vijeća, navedeni elementi su u drugi plan doveli sve druge čimbenike koji mogu doprinijeti uspostavljanju veze, kao što su visok stupanj sličnosti suprotstavljenih žigova ili navodni veliki ugled ranijih žigova. Osim toga, u točki 35. pobijane odluke ono je smatralo kako činjenica da profesionalna javnost može obuhvaćati i osobe koje zanima odjeća i sport ne mijenja ništa vezano uz to utvrđenje jer, s obzirom na razlike između predmetnih proizvoda, profesionalci ne bi mogli utvrditi poveznicu s vlastitim sportom i zabavom kad bi se susreli sa žigom za koji je podnesena prijava prilikom uporabe proizvoda iz razreda 7. označenih tim žigom. Osim toga, u točki 36. pobijane odluke žalbeno vijeće je u biti smatralo da nizak stupanj svojstvenog razlikovnog karaktera ranijih žigova također opravdava njegov zaključak o nepostojanju veze između suprotstavljenih žigova. Konačno, u točki 37. pobijane odluke vijeće je zaključilo da se, s obzirom na to da relevantna javnost nije utvrdila poveznicu između suprotstavljenih žigova, uporabom žiga za koji je podnesena prijava ne bi mogao nepošteno iskoristiti ugled ili razlikovni karakter ranijih žigova i da im se ne bi mogla nanijeti šteta.

Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u svojoj analizi provedenoj na temelju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 kad je smatralo da relevantna javnost stvara poveznicu s ranijim žigovima samo što se tiče razmatranja prema kojima žig za koji je podnesena prijava ne iskorištava nepošteno ugled ili razlikovni karakter ranijih žigova. On osobito tvrdi da je ocjena žalbenog vijeća prema kojoj relevantna javnost ne uspostavlja nikakvu vezu između suprotstavljenih žigova pogrešna jer se temelji na činjenici da su proizvodi i dotična javnost za svaki od tih žigova različiti. Tužitelj u biti tvrdi da je nevažno jesu li dotični proizvodi različiti jer su suprotstavljeni žigovi iznimno slični i jer raniji žigovi imaju izniman ugled. Stoga, prema mišljenju tužitelja, žalbeno vijeće nije dalo potrebnu važnost drugim čimbenicima koje treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo postojanje veze između suprotstavljenih žigova, odnosno vrlo velike sličnosti između navedenih žigova, intenziteta ugleda i stupnja razlikovnog karaktera ranijih žigova. S obzirom na gore navedene čimbenike i preklapanja između dotičnih javnosti koje se odnose na svaki od suprotstavljenih žigova, on smatra da žig za koji je podnesena prijava odmah sve potrošače, uključujući i stručnjake, podsjeća na ranije žigove.

EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.

EUIPO tvrdi da je za ocjenu postojanja veze između suprotstavljenih žigova žalbeno vijeće pravilno uzelo u obzir druge čimbenike, kao što su nizak stupanj svojstvenog razlikovnog karaktera i ugled ranijih žigova na koji se poziva tužitelj, tj. velik ugled.

Osim toga, EUIPO i intervenijent ističu da je ocjena žalbenog vijeća o nepostojanju veze između suprotstavljenih žigova u potpunosti opravdana u odnosu na javnosti i potpuno različite proizvode koji su obuhvaćeni svakim od navedenih žigova.

Relevantna javnost

Treba navesti da je za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, kao i kod primjene stavka 1. istog članka, nužan preduvjet određenje relevantne javnosti. Osobito se u pogledu te javnosti mora ocijeniti postojanje sličnosti između suprotstavljenih žigova, mogući ugled ranijih žigova, veza između suprotstavljenih žigova i, na kraju, šteta nanesena ugledu ili razlikovnom karakteru ranijih žigova ili nepošteno iskorištavanje ugleda ili razlikovnog karaktera navedenih žigova.

Prema sudskoj praksi, javnost koju treba uzeti u obzir kako bi se ocijenilo postojanje jedne od povreda iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 razlikuje se u odnosu na vrstu navodne povrede nositelja ranijeg žiga. Tako je relevantna javnost u odnosu na koju se mora provesti ocjena kada se radi o nepoštenom iskorištavanju razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga prosječni potrošač proizvoda ili usluga za koje je podnesena prijava za registraciju kasnijeg žiga, koji je uobičajeno obaviješten i razumno pažljiv i oprezan (presuda od 12. ožujka 2009., Antartica/OHIM, C‑320/07 P, neobjavljena, EU:C:2009:146, t. 46. do 48.). S druge strane, kada se radi o šteti nanesenoj razlikovnom karakteru ili ugledu ranijeg žiga, javnost u pogledu koje treba provesti ocjenu sastoji se od prosječnog potrošača proizvoda ili usluga za koje je taj žig registriran, a koji je prosječno obaviješten i postupa s uobičajenom pažnjom i opreznošću (vidjeti, u tom smislu i po analogiji, presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 35.).

U točki 32. pobijane odluke žalbeno vijeće je smatralo da su javnosti kojima su namijenjeni proizvodi koji su obuhvaćeni suprotstavljenim žigovima bile potpuno različite. Naime, u točki 33. pobijane odluke ono je smatralo da se javnost kojoj su namijenjeni proizvodi iz razreda 7. obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava sastojala od „tehničkih stručnjaka, visoko specijaliziranih, koji obavljaju djelatnosti u sektoru koji nije [imao] ni najmanje veze s proizvodnjom odjeće i sportskih predmeta za koje […] čiji su ugled koristili raniji žigovi”. Osim toga, u točki 34. pobijane odluke ono je utvrdilo da je javnost kojoj su namijenjeni proizvodi na koje se odnose raniji žigovi bila šira javnost koja se sastojala od prosječnih potrošača kojima su proizvodi označeni navedenim žigovima potrebni „za odijevanje i pripremu za sport i zabavu”. Osim toga, u točki 32. pobijane odluke žalbeno je vijeće smatralo da nije vjerojatno da je relevantna javnost uspostavila vezu između suprotstavljenih žigova. U tom pogledu, u točki 35. pobijane odluke vijeće je navelo da je „[č]injenica da su suprotstavljeni žigovi pripadali tako različitim tržištima spriječila potrošača da misli [na ranije žigove] za sportsku odjeću i predmete za sport kad se susretnu sa žigom [za koji je podnesena prijava] u odnosu na sporne strojeve, te činjenica da je stručna javnost kojoj su namijenjeni sporni proizvodi mogla također podrazumijevati osobe koje zanima odjeća i sport ne mijenja ništa u pogledu tog utvrđenja; naime, suprotstavljeni proizvodi su bili tako različiti da ti stručnjaci ne bi mogli uspostaviti vezu s vlastitim sportom i zabavom da su se susreli sa žigom [za koji je podnesena prijava] prilikom uporabe spornih proizvoda iz razreda 7. u okviru njihove profesionalne aktivnosti”.

Kao prvo, tužitelj u biti smatra da u točkama 31. i 32. pobijane odluke žalbeno vijeće nije definiralo „relevantnu javnost” u odnosu na koju treba ocijeniti, s jedne strane, štetu nanesenu ugledu ili razlikovnom karakteru ranijih žigova i, s druge strane, nepošteno iskorištavanje razlikovnog karaktera ili ugleda navedenih žigova.

EUIPO osporava tužiteljev prigovor. Naime, on smatra da je žalbeno vijeće uzelo u obzir „širu javnost koja se sastoji od prosječnih potrošača kojima trebaju proizvodi u odnosu na koje raniji žigovi navodno imaju ugled, ali i specijaliziranu javnost na koju cilja [žig za koji je podnesena prijava]”. Intervenijent se u tom pogledu nije izjasnio.

Ponajprije, iz točaka 32. do 35. pobijane odluke proizlazi (vidjeti točku 33. ove presude) da je žalbeno vijeće jasno definiralo relevantne javnosti kojima su namijenjeni proizvodi obuhvaćeni svakim od suprotstavljenih žigova, naglašavajući njihove potpuno različite značajke.

Nadalje, iz točke 35. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće ispitalo postojanje veze između suprotstavljenih žigova i u odnosu na javnost kojoj su namijenjeni proizvodi obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava, kao i na javnost kojoj su namijenjeni proizvodi na koje se odnose raniji žigovi.

Napokon, valja podsjetiti da je postojanje veze kod relevantne javnosti između suprotstavljenih žigova implicitan uvjet, bitan za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presude od 10. svibnja 2007., nasdaq, T‑47/06, neobjavljena, EU:T:2007:131, t. 53. i navedenu sudsku praksu i od 11. prosinca 2014., Master, T‑480/12, EU:T:2014:1062, t. 26. i navedenu sudsku praksu). Stoga, budući da je u točki 37. pobijane odluke žalbeno vijeće zaključilo da nije ispunjen prethodni uvjet za postojanje jedne od povreda iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, to jest postojanje veze između suprotstavljenih žigova, ono više nije bilo obvezno ispitati je li u ovom slučaju nepošteno iskorišten razlikovni karakter ili ugled ranijih žigova ili je li nanesena šteta ugledu ili razlikovnom karakteru tih žigova. Tek je podredno žalbeno vijeće u točkama 37. i 40. pobijane odluke istaknulo da tužitelj nije podnio dokaze prima facie ni dosljedno obrazloženje kojim se dokazuje da je žig za koji je podnesena prijava nepošteno iskoristio ugled ili razlikovni karakter ranijih žigova ili da im je naštetio.

Osim toga, iz pobijane odluke ne proizlazi da je žalbeno vijeće propustilo uzeti u obzir odgovarajuću relevantnu javnost u okviru ispitivanja jedne od povreda članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

Stoga tužiteljev prigovor treba odbiti.

Kao drugo, tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je zaključilo da su javnosti na koje se odnose proizvodi obuhvaćeni svakim od suprotstavljenih žigova bile različite, iako su se prema njegovu mišljenju, one preklapale. Naime, on smatra da se svaka vrsta javnosti, čak i stručna, sastoji od potrošača na koje se odnose proizvodi označeni ranijim žigovima.

OHIM i intervenijent suprotno tomu tvrde da se relevantne javnosti ne preklapaju.

U tom pogledu, valja podsjetiti da javnost na koju se odnosi dotični žig čini prosječni potrošač proizvoda ili usluga za koje je žig registriran odnosno za koji je podnesena prijava, koji je uobičajeno obaviješten i razumno pažljiv i oprezan (vidjeti, u tom smislu, presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 34.)

U točki 33. pobijane odluke žalbeno je vijeće pravilno smatralo da su, s obzirom na njihovu prirodu, proizvodi označeni žigom za koji je podnesena prijava namijenjeni stručnoj javnosti, tj. određenoj kategoriji potrošača koji se s tim proizvodima susreću u okviru svoje profesionalne djelatnosti. Osim toga, u točki 34. pobijane odluke žalbeno je vijeće utvrdilo, a da pritom nije pogriješilo, da su proizvodi označeni ranijim žigovima namijenjeni široj javnosti. Stoga je ono u točki 32. pobijane odluke u biti pravilno zaključilo da su javnosti svakog od proizvoda obuhvaćenih suprotstavljenim žigovima bile različite (vidjeti, po analogiji, presude od 19. svibnja 2015., Swatch/OHIM Panavision Europe (SWATCHBALL), T‑71/14, neobjavljena, EU:T:2015:293, t. 31. i od 29. listopada 2015., Éditions Quo Vadis/OHIM – Gómez Hernández (QUO VADIS), T‑517/13, neobjavljena, EU:T:2015:816, t. 32.).

Također je važno istaknuti da je žalbeno vijeće u točki 35. pobijane odluke pojasnilo da činjenica da je stručna javnost kojoj su namijenjeni proizvodi označeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju mogla obuhvaćati i osobe koje zanima odjeća i sport ne mijenja ništa u pogledu tvrdnje da takva javnost nije uspostavila nikakvu vezu između sudjelovanja u sportskim aktivnostima i razonodi i žiga za koji je podnesena prijava prilikom uporabe, u okviru stručne aktivnosti, proizvoda označenih tim žigom.

Stoga, i suprotno onome što tvrdi tužitelj, iz pobijane odluke ne proizlazi da u svojoj analizi žalbeno vijeće nije uzelo u obzir slučaj mogućeg preklapanja dotičnih javnosti. Osim toga, iako se ne može isključiti da bi se u određenim okolnostima javnosti kojima su namijenjeni proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim žigovima mogle preklapati (vidjeti, u tom smislu, presudu od 29. ožujka 2012., You‑Q/OHMI – Apple Corps (BEATLE), T‑369/10, neobjavljena, EU:T:2012:177, t. 53.) te da bi specijalizirana javnost mogla biti upoznata s ranijim žigom koji obuhvaća proizvode ili usluge namijenjene široj javnosti, to ne može biti dovoljno za dokazivanje da će ta javnost uspostaviti vezu između suprotstavljenih žigova (vidjeti, u tom smislu, presudu od 19. svibnja 2015., SWATCHBALL), T‑71/14, neobjavljena, EU:T:2015:293, t. 32.).

Stoga tužiteljev prigovor treba odbiti.

Kao treće, treba odbiti tvrdnju koju je tužitelj iznio na raspravi, prema kojoj, s jedne strane, u „slučaju ‚slabljenja’, relevantna javnost se sastoji od prosječnih potrošača proizvoda i usluga za koje je podnesen zahtjev” i, s druge strane, „da se u slučaju ‚parazitiranja’, relevantna javnost sastoji od prosječnih potrošača proizvoda i usluga za koje je raniji žig imao ugled”.

Naime, gore navedena tvrdnja zanemaruje sudsku praksu navedenu u točki 32. ove presude, prema kojoj se, s jedne strane, relevantna javnost u odnosu na koju treba izvršiti ocjenu postojanja navodnog nepoštenog iskorištavanja razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga sastoji od prosječnih potrošača proizvoda označenih žigom za koji je podnesena prijava i, s druge strane, relevantna javnost u odnosu na koju valja ocijeniti postojanje štete nanesene ugledu ili razlikovnom karakteru ranijeg žiga koji sastoji od prosječnih potrošača proizvoda za koje je taj žig registriran.

S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti sve tužiteljeve prigovore i potvrditi definiciju relevantnih javnosti na koje se odnose proizvodi obuhvaćeni svakim od suprotstavljenih žigova, navedenu u točki 33. ove presude, koja ne sadržava nikakve pogreške.

Sličnost suprotstavljenih znakova

U točkama 26. i 42. pobijane odluke žalbeno vijeće je u biti zaključilo da su suprotstavljeni žigovi bili vrlo slični.

Tužitelj ne osporava tu ocjenu.

Intervenijent, priznajući postojanje određene sličnosti između suprotstavljenih žigova, smatra da se vrsta korištenih slova jasno razlikuje.

U tom je pogledu dovoljno utvrditi da je žalbeno vijeće pravilno smatralo da su se suprotstavljeni žigovi sastojali od verbalnog elementa „puma”, napisanog sličnom vrstom slova, te su prema tome bili vrlo slični (vidjeti točke 26., 42. i 43. pobijane odluke).

Osim toga, žalbeno je vijeće u biti pravilno smatralo da se sličnost među suprotstavljenim žigovima ne dovodi u pitanje prisutnošću figurativnog elementa u ranijem međunarodnom figurativnom žigu br. 582886 koji predstavlja mačku eventualno u skoku s desna nalijevo iznad zadnjeg dijela izraza „puma” (vidjeti točku 26. pobijane odluke).

Prema tome, valja potvrditi ocjenu žalbenog vijeća o visokom stupnju sličnosti suprotstavljenih žigova.

Ugled ranijih žigova

Ugled žiga treba ocijeniti vezano uz to kako ga doživljava relevantna javnost koja se sastoji od prosječnog potrošača proizvoda ili usluga za koje je taj žig registriran, koji je prosječno obaviješten i postupa s uobičajenom pažnjom i opreznošću (vidjeti presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

Valja podsjetiti da članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 ne određuje pojam ugleda. Međutim, iz ustaljene sudske prakse koja se odnosi na tumačenje članka 5. stavka 2. Prve direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1.), čiji je sadržaj u biti jednak sadržaju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, proizlazi da, kako bi se zadovoljio uvjet o ugledu, raniji žig mora biti poznat značajnom dijelu javnosti na koju se odnose proizvodi ili usluge obuhvaćene tim žigom (vidjeti u tom smislu presude od 6. veljače 2007.,Aktieselskabet af 21. november 2001/OHIM – TDK Kabushiki Kaisha (TDK), T‑477/04, EU:T:2007:35, t. 48., i od 28. listopada 2016., Unicorn/EUIPO – Mercilink Equipment Leasing (UNICORN-čerpací stanice), T‑123/15, neobjavljena, EU:T:2016:642, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

U predmetnom slučaju valja podsjetiti da je Odjel za prigovore odbio prigovor jer je bio utemeljen na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009 smatrajući da dokazi koje je podnio tužitelj ne dokazuju da su raniji žigovi stekli ugled.

S druge strane, žalbeno vijeće nije ocijenilo te dokaze i temeljilo se na pretpostavci da je ugled na koji se tužitelj poziva postojao. Naime, ono je u biti smatralo da se prigovor koji se temelji na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009 u svakom slučaju mora odbiti zbog nepostojanja veze između suprotstavljenih žigova kod relevantne javnosti.

Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je „izbjegavalo jasni i nedvosmisleni zaključak” u pogledu ugleda ranijih žigova. Konkretno, on u bit smatra da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir njegove tvrdnje u vezi s iznimnim ugledom ranijih žigova.

Na raspravi je tužitelj ponovio da, prema njegovu mišljenju, žalbeno vijeće nije pravilno uzelo u obzir stupanj ugleda ranijih žigova, podsjećajući da nije bilo moguće gledati sportski događaj bez susretanja s navedenim žigovima, koji su među ostalim pokrovitelji velikih europskih nogometnih momčadi i povezuju se s poznatim sportašima.

EUIPO osporava tužiteljevu argumentaciju. Naime, tvrdi da je žalbeno vijeće uzelo u obzir ugled. Osim toga, u odgovoru na pitanje koje je Opći sud postavio na raspravi, EUIPO je, s jedne strane, tvrdio da je žalbeno vijeće konačno zaključilo o postojanju ugleda ranijih žigova i, s druge strane, pozvao se na to što je u tom pogledu naveo u točkama 33. i 34. svojeg odgovora na tužbu u okviru ovog predmeta.

Najprije treba istaknuti da je u točki 34. EUIPO‑ova odgovora na tužbu navedeno da je, u okviru analize za potrebe članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 „žalbeno vijeće pretpostavilo da ugled postoji i da je stoga provelo takvu analizu pod pretpostavkom da su raniji žigovi imali značajan, odnosno drugim riječima velik ugled”.

Intervenijent u biti tvrdi da žalbeno vijeće nije došlo do zaključka u pogledu ugleda ranijih žigova. Usto, on je na raspravi naveo da nije siguran je li žalbeno vijeće u tom pogledu zauzelo konačan stav.

Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, čineći jedan od kumulativnih uvjeta za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, ugled ranijeg žiga ili ranijih žigova, a osobito njegov intenzitet, jedan je od čimbenika koje treba uzeti u obzir i prilikom ocjene postoji li asocijativna veza u svijesti javnosti između ranijih žigova i žiga za koji je podnesena prijava za registraciju te postoji li vjerojatnost da dođe do jedne od triju povreda iz iste odredbe (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 42. i od 18. srpnja 2013., Specsavers International Healthcare i dr., C‑252/12, EU:C:2013:497, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

Ocjena postojanja ugleda ranijeg ili ranijih žigova čini nužan dio u ispitivanju primjenjivosti članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Posljedično, primjena navedenog članka nužno uključuje konačan zaključak o tome postoji li taj ugled, što u načelu isključuje da se analiza o mogućoj primjeni tog članka provede na osnovi nejasne pretpostavke, i to pretpostavke koja ne bi počivala na priznanju ugleda točno određenog intenziteta (presuda od 2. listopada 2015., The Tea Board/OHIM – Delta Lingerie (Darjeeling collection de lingerie), T‑625/13, neobjavljena, EU:T:2015:742, t. 82.).

U ovom slučaju žalbeno vijeće nije se oslonilo na tako nejasnu pretpostavku. Naime, iz teksta točaka 27. i 32. pobijane odluke razvidno je da je za potrebe svoje analize pošlo od pretpostavke da raniji žigovi imaju visok stupanj ugleda.

S jedne strane, valja utvrditi da izborom takve pretpostavke žalbeno vijeće nije konkretno ispitalo je li tužitelj doista dovoljno utvrdio postojanje ugleda ranijih žigova kao ni stupanj njegova intenziteta. Ono je, uostalom, izričito priznalo neprovođenje takva ispitivanja, navodeći, u točki 27. pobijane odluke, da je propustilo ocijeniti dokaze u tom pogledu te je samo prihvatilo pretpostavku o postojanju ugleda. U tom kontekstu EUIPO ne može tužitelju prigovoriti da pred žalbenim vijećem nije dokazao postojanje ugleda koji se odnosi na javnost širu od one na koju se odnose raniji žigovi.

S druge strane, valja istaknuti da iako je žalbeno vijeće navelo, suprotno onomu što tvrdi EUIPO, da je odlučilo temeljiti svoju analizu na pretpostavci o postojanju ugleda koji ističe tužitelj, ono nije uzelo u obzir intenzitet takvog ugleda, iako je moralo. Naime, iz spisa proizlazi da se pred EUIPO‑ovim tijelima tužitelj pozvao, među ostalim u točkama 2. i sljedećima svojeg očitovanja od 7. ožujka 2014. koje je podnio u prilog svojem prigovoru, na postojanje prestižnog žiga koji ima veliki ugled. Ono nije samo uputilo na visok stupanj ugleda, suprotno onome što je navelo žalbeno vijeće. Tužitelj je istaknuo da je ugled ranijih žigova postojao kod javnosti šire od one kojoj su namijenjeni proizvodi označeni navedenim žigovima i prema tome da se ona u biti mogla proširiti i na stručnu javnost obuhvaćenu žigom za koji je podnesena prijava (vidjeti osobito točku 2.3. tužiteljeva očitovanja u prilog njegovu prigovoru od 7. ožujka 2014.).

Početna pretpostavka na kojoj je žalbeno vijeće odlučilo utemeljiti svoju ocjenu postojanja moguće povrede iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 stoga je pogrešna.

Razlikovni karakter ranijih žigova

U točki 36. pobijane odluke žalbeno je vijeće u biti utvrdilo da su raniji žigovi imali slab svojstven razlikovni karakter.

Tužitelj nasuprot tomu tvrdi da raniji žigovi imaju vrlo visok razlikovni karakter, kako stečen uporabom tako i svojstven.

Uvodno, iz sudske prakse proizlazi da se razlikovni karakter žiga treba ocijeniti vezano uz to kako ga doživljava relevantna javnost koja se sastoji od prosječnog potrošača proizvoda ili usluga za koje je taj žig registriran, koji je prosječno obaviješten i postupa s uobičajenom pažnjom i opreznošću (vidjeti presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

Kao prvo, što se tiče razlikovnog karaktera ranijih žigova, valja podsjetiti da prema sudskoj praksi razinu razlikovnosti žiga treba ocjenjivati samo u odnosu na proizvode za koje je taj žig bio registriran (vidjeti, u tom smislu, presudu od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 22.; vidjeti također, po analogiji, presudu od 12. veljače 2004., Koninklijke KPN Nederland, C‑363/99, EU:C:2004:86, t. 34. i navedenu sudsku praksu). Osim toga, iz sudske prakse proizlazi da je u svrhu ocjene razlikovnog karaktera žiga u odnosu na proizvode koje označuje nevažno to da se isti žig može smatrati opisnim u odnosu na druge proizvode (vidjeti, u tom smislu, presudu od 12. veljače 2004., Koninklijke KPN Nederland, C‑363/99, EU:C:2004:86, t. 77.).

Iz toga slijedi da svaka aluzija na opisni karakter žiga u odnosu na druge proizvode ili usluge osim onih obuhvaćenih tim žigom ne može opravdati slabljenje razlikovnog karaktera.

U ovom slučaju treba utvrditi da žalbeno vijeće nije utvrdilo da proizvodi označeni ranijim žigovima, čiju je uporabu tužitelj dokazao, mogu imati kvalitete snage i jakosti te, stoga, da pojam „puma” upućuje na svojstva tih proizvoda. Naime, u točki 36. pobijane odluke ono se ograničilo na navođenje da verbalni element „puma” označuje veliku mačku poznatu po snazi i jakosti te stoga aludira na sve vrste proizvoda koji imaju ta svojstva (vidjeti točku 36. pobijane odluke).

U skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 75. ove presude valja dakle zaključiti da ocjena žalbenog vijeća koja se odnosi na nizak stupanj razlikovnog karaktera ranijih žigova sadržava pogrešku.

Podredno, valja odbiti tužiteljev argument prema kojem vrlo visok razlikovni karakter ranijih žigova proizlazi iz jedinstvene vrste slova verbalnog elementa „puma”, koji je sastavljen od tri velika i jednog malog slova.

Naime, figurativni elementi ranijih žigova, kao što su vrsta slova i malo slovo „m” jedva su uočljivi i zato ne mogu sami po sebi osigurati visok razlikovni karakter tih žigova (vidjeti, u tom smislu i po analogiji, presude od 15. ožujka 2006., Athinaiki Oikogeniaki Artopoiia/OHIM – Ferrero (FERRÓ), T‑35/04, EU:T:2006:82, t. 56. i od 27. listopada 2016., Caffè Nero Group/EUIPO (CAFFÈ NERO), T‑37/16, neobjavljena, EU:T:2016:634, t. 42.).

Kao drugo, tužitelj se pred Odjelom za prigovore i žalbenim vijećem pozvao na razlikovni karakter koji su raniji žigovi stekli uporabom.

U tom pogledu, valja istaknuti da pobijana odluka ne sadržava nikakvu ocjenu navodnog razlikovnog karaktera koji su raniji žigovi stekli zbog njihove uporabe.

Međutim, žalbena vijeća nisu obvezna očitovati se o svim argumentima koje zainteresirane stranke ističu pred njima u obrazloženju odluke koju donose. Dovoljno je da iznesu činjenice i pravna stajališta koja imaju ključnu važnost u strukturi odluke (vidjeti, u tom smislu, presudu od 3. ožujka 2016., Ugly/OHIM – Group Lottuss (COYOTE UGLY), T‑778/14, neobjavljena, EU:T:2016:122, t. 67. i navedenu sudsku praksu).

Budući da je žalbeno vijeće zaključilo da su raniji žigovi imali svojstveni razlikovni karakter, iako slab, ne može mu se prigovoriti da nije zauzeo stajalište o mogućem razlikovnom karakteru žiga koji su navedeni žigovi stekli uporabom. Naime, u svrhu ocjene postojanja veze između suprotstavljenih žigova sudska praksa ne zahtijeva da se uzmu u obzir stupanj svojstvenog razlikovnog karaktera ranijeg žiga i stupanj razlikovnog karaktera stečenog uporabom, već samo jedan od ta dva (vidjeti, u tom smislu, presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 42.; rješenje od 30. travnja 2009., Japan Tobacco/OHIM, C‑136/08 P, neobjavljeno, EU:C:2009:282, t. 26., i presudu od 6. srpnja 2012., ROYAL SHAKESPEARE), T‑60/10, neobjavljena, EU:T:2012:348, t. 21.).

Iz razmatranja provedenih u točkama 68. do 71., 77. i 78. ove presude proizlazi da žalbeno vijeće, s jedne strane, nije pravilno uzelo u obzir stupanj ugleda na koji se pozvao tužitelj i, s druge strane, nije pravilno ocijenilo stupanj svojstvenog razlikovnog karaktera ranijih žigova u okviru svojeg ispitivanja postojanja veze između suprotstavljenih žigova kod relevantne javnosti.

Međutim, valja podsjetiti da intenzitet ugleda i stupanj razlikovnog karaktera, svojstvenog ili stečenog uporabom, ranijih žigova ne mogu imati veliki utjecaj na ocjenu postojanja veze između suprotstavljenih žigova.

Naime, prema sudskoj praksi određeni žigovi mogu steći takav ugled koji se odnosi na javnost širu od one na koju se odnose proizvodi ili usluge za koje su registrirani. U takvom slučaju, javnost na koju se odnose proizvode ili usluge za koje je registriran kasniji žig može suprotstavljene žigove smatrati sličnima iako se razlikuje od javnosti na koju se odnose proizvodi ili usluge za koje je registriran raniji žig (vidjeti, u tom smislu, presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 51. i 52.).

Dakle, kad se javnost na koju se odnose proizvodi označeni ranijim žigom i ona na koju se odnose proizvodi označeni žigom za koji je podnesena prijava razlikuju, moguće je da bude potrebno u obzir uzeti intenzitet ugleda ranijeg žiga da bi se utvrdilo odnosi li se taj ugled na javnost širu od one na koju se odnosi taj žig (vidjeti, u tom smislu, presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 51. do 53.).

Stoga u ovom slučaju, iako ne postoji izravna veza između proizvoda označenih suprotstavljenim žigovima, koji su različiti, kako je utvrdilo žalbeno vijeće u točki 32. pobijane odluke, žalbeno je vijeće ipak moglo utvrditi da je postojala veza s ranijim žigovima da je pravilno uzelo u obzir stupanj ugleda na koji se pozvao tužitelj. Dakle, čak i ako se javnosti na koje se odnose proizvodi označeni svakim od suprotstavljenih žigova ne poklapaju jer su dotični proizvodi različiti, ne može se isključiti da je moglo doći do povezivanja suprotstavljenih žigova uzimajući u obzir također njihovu veliku sličnost (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 51. do 53.).

Osim toga, prema sudskoj praksi, što je jači razlikovni karakter žiga, bilo da je svojstven ili stečen uporabom, to je vjerojatnije da će se relevantna javnost prilikom susreta s kasnijim istovjetnim ili sličnim žigom sjetiti ranijeg žiga (vidjeti, u tom smislu, presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 54.).

S obzirom na prethodna razmatranja, zaključak žalbenog vijeća o nepostojanju veze između suprotstavljenih žigova kod relevantne javnosti koja ne proizlazi iz pravilne ocjene svih relevantnih čimbenika u ovom slučaju sadržava pogrešku.

Navedeni zaključak ne može se osporiti EUIPO‑ovim argumentima.

Kao prvo, poput žalbenog vijeća (vidjeti točku 35. pobijane odluke) EUIPO tvrdi da su dotični proizvodi toliko međusobno različiti da stručnjaci na koje se odnosi žig za koji je podnesena prijava ne bi uspostavili vezu s vlastitim sudjelovanjem u sportu i zabavi kad bi se susreli sa žigom za koji je podnesena prijava prilikom uporabe, u okviru profesionalne djelatnosti, proizvoda na koje se odnosi žig za koji je podnesena prijava.

U tom je pogledu dovoljno podsjetiti da su štete iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, kad nastanu, posljedica određenog stupnja sličnosti između ranijeg uglednog žiga i prijavljenog žiga zbog kojeg relevantna javnost povezuje ta dva žiga, odnosno stvara vezu između njih iako ih ne miješa (vidjeti presudu od 14. prosinca 2012., GRUPO BIMBO, T‑357/11, neobjavljena, EU:T:2012:696, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

Dakle, veza koju bi javnost na koju se odnosi žig za koji je podnesena prijava mogla stvoriti između, s jedne strane, navedenog žiga i, s druge strane, vlastitog sudjelovanja u sportu i razonodi nije bitna za ocjenu podsjeća li žig za koji je podnesen zahtjev relevantnu javnost na raniji žig (vidjeti, u tom smislu, presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 60.).

Stoga tužiteljev prigovor treba odbiti.

Kao drugo, EUIPO tvrdi da je u rješenju od 17. rujna 2015., Arnoldo Mondadori Editore/OHIM (C‑548/14 P, neobjavljeno, EU:C:2015:624), Sud zaključio da je veza između dva žiga bila isključena zbog nemogućnosti da se proizvodi i usluge koji pripadaju različitim gospodarskim granama smatraju sličnima. Prema EUIPO‑u, Opći je sud prihvatio istu argumentaciju u presudama od 19. svibnja 2015., SWATCHBALL (T‑71/14, neobjavljena, EU:T:2015:293), i od 29. listopada 2015., Éditions Quo Vadis/OHIM – Gómez Hernández (QUO VADIS) (T‑517/13, neobjavljena, EU:T:2015:816).

S jedne strane, valja podsjetiti da članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 izričito predviđa slučaj u kojem je prigovor podnesen protiv prijave za registraciju žiga Europske unije za proizvode ili usluge koji nisu slični onima označenima ranijim žigom.

Sud je dakle utvrdio da članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 izričito predviđa slučaj u kojem proizvodi ili usluge nisu slični (vidjeti, u tom smislu, presudu od 7. svibnja 2009., Waterford Wedgwood/Assembled Investments (Proprietary), C‑398/07 P, neobjavljena, EU:C:2009:288, t. 34.).

100

Različitost proizvoda koji su označeni suprotstavljenim žigovima nije dakle dovoljan čimbenik za isključenje postojanja veze između navedenih žigova, pri čemu se nadalje podsjeća da se ona mora ocjenjivati općenito, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike tog slučaja (vidjeti točku 24. ove presude).

101

S druge strane, činjenične okolnosti u ovom predmetu se razlikuju od onih o kojima je bilo riječi u rješenju i presudama koje je naveo EUIPO. Naime, u predmetu koji je doveo do rješenja od 17. rujna 2015., Arnoldo Mondadori Editore/OHIM (C‑548/14 P, neobjavljeno, EU:C:2015:624), ugled ranijeg žiga nije bio visok, dok se u ovom slučaju pretpostavlja da su raniji žigovi u najmanju ruku imali velik ugled. Isto tako, u predmetu povodom kojeg je donesena presuda od 29. listopada 2015., QUO VADIS (T‑517/13, neobjavljena, EU:T:2015:816), ugled ranijeg žiga bio je uobičajen. Nadalje, u presudi od 19. svibnja 2015., SWATCHBALL (T‑71/14, neobjavljena, EU:T:2015:293), Opći sud je isključio postojanje veze između suprotstavljenih žigova, unatoč tome što je ugled imao poseban intenzitet, s obrazloženjem da je vrlo malo vjerojatno da bi relevantna javnost proizvode obuhvaćene svakim od tih žigova našla u istim trgovinama i da bi mislila na prve u prisutnosti drugih (presuda od 19. svibnja 2015., SWATCHBALL, T‑71/14, neobjavljena, EU:T:2015:293, t. 32.). Međutim, taj razlog, kojim se zapravo želi isključiti postojanje nepoštenog iskorištavanja ugleda ili razlikovnog karaktera ranijeg žiga, ne može imati učinak na ispitivanje postojanja veze između suprotstavljenih žigova kod relevantne javnosti.

102

Stoga tužiteljev prigovor treba odbiti.

103

Napokon, valja podsjetiti da je postojanje veze kod relevantne javnosti između suprotstavljenih žigova bitan uvjet za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presude od 10. svibnja 2007., nasdaq, T‑47/06, neobjavljena, EU:T:2007:131, t. 53. i navedenu sudsku praksu i od 11. prosinca 2014., Master, T‑480/12, EU:T:2014:1062, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

104

Stoga, s obzirom na pogreške koje je žalbeno vijeće počinilo u okviru ocjene postojanja veze između suprotstavljenih žigova, navedene u točki 85. ove presude, valja poništiti pobijanu odluku a da nije potrebno ispitati ostale prigovore koje je istaknuo tužitelj.

105

Na žalbenom je vijeću da ponovno ispita tužiteljeve argumente iz njegove žalbe protiv odluke Odjela za prigovore o postojanju veze između suprotstavljenih žigova. U tu bi svrhu ono kao prvo moralo konačno odlučiti, s jedne strane, o postojanju ugleda ranijih žigova i, prema potrebi, njegovu intenzitetu i, s druge strane, o stupnju razlikovnog karaktera ranijih žigova.

106

Ako žalbeno vijeće zaključi da u ovom slučaju postoji veza između suprotstavljenih žigova, ono mora ispitati je li tužitelj u dovoljnoj mjeri dokazao postojanje jedne od povreda iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. U tu svrhu ono mora uzeti u obzir stupanj ugleda i razlikovnog karaktera ranijih žigova. Naime, što su veći ugled i razlikovni karakter žiga, to se lakše može prihvatiti povreda ranijeg žiga u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti presudu od 29. ožujka 2012., BEATLE, T‑369/10, neobjavljena, EU:T:2012:177, t. 65. i navedenu sudsku praksu). Osim toga, mora imati na umu da je, u slučaju prigovora koji se temelji na žigu koji ima iznimno velik ugled, moguće da vjerojatnost buduće štete, koja nije samo hipotetska, ili nepoštenog iskorištavanja od strane žiga za koji je podnesena prijava bude toliko očita da se podnositelj prigovora nema potrebu pozvati na druge činjenične elemente u tu svrhu ni iznijeti dokaz o postojanju takvog elementa (vidjeti presude od 22. ožujka 2007., VIPS, T‑215/03, EU:T:2007:93, t. 48. i od 27. listopada 2016., Spa Monopole/EUIPO – YTL Hotels & Properties (SPA VILLAGE), T‑625/15, neobjavljena, EU:T:2016:631, t. 63.).

107

S obzirom na prethodno navedeno, valja prihvatiti tužbu i poništiti pobijanu odluku.

Troškovi

108

Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da EUIPO nije uspio u postupku, treba mu naložiti da snosi vlastite troškove i tužiteljeve troškove sukladno njegovu zahtjevu.

109

Usto, prema članku 138. stavku 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent snosi vlastite troškove. Intervenijent, koji je intervenirao u potporu zahtjevu EUIPO‑a, snosi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (četvrto vijeće),

proglašava i presuđuje:

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 4. prosinca 2015. (predmet R 1052/2015‑4).

EUIPO će uz vlastite troškove snositi i troškove društva Puma SE.

Doosan Machine Tools Co. Ltd će snositi vlastite troškove.

Kanninen

Schwarcz

Iliopoulos

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 26. rujna 2018.

Potpisi

Sadržaj

Okolnosti spora

Zahtjevi stranaka

Pravo

Relevantna javnost

Sličnost suprotstavljenih znakova

Ugled ranijih žigova

Razlikovni karakter ranijih žigova

Troškovi

( *1 ) Jezik postupka: engleski

Full & Egal Universal Law Academy