25.4.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 145/32
Žalba koju su 26. veljače 2016. podnijele Nicole Clarke, Sigrid Dickmanns i Elisavet Papathanasiou protiv presude Službeničkog suda od 15. prosinca 2015. u spojenim predmetima F-101/14, F-102/14 i F-103/14, Clarke i dr. protiv EUIPO-a
(Predmet T-89/16 P)
(2016/C 145/39)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žaliteljice: Nicole Clarke (Alicante, Španjolska), Sigrid Dickmanns (Gran Alacant, Španjolska) i Elisavet Papathanasiou (Alicante) (zastupnik: H. Tettenborn, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)
Žalbeni zahtjev
Žaliteljice od Općeg suda zahtijevaju da:
—
u cijelosti ukine presudu Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 15. prosinca 2015. u spojenim predmetima F-101/14, F-102/14 i F-103/14;
—
donese odluku u skladu sa zahtjevom tužiteljica u tim postupcima;
—
EUIPO-u naloži snošenje troškova cijelog postupka, to jest postupka pred Službeničkim sudom EU-a i Općim sudom EU-a.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti žalbe žaliteljice ističu četiri žalbena razloga.
1.
Prvi žalbeni razlog: pogrešna primjena odredbe o raskidu iz ugovora žaliteljicâ o radu člana privremenog osoblja kao i „Protokola o ponovnom zapošljavanju” sklopljenih između EUIPO-a i žaliteljica pojedinačno, s obzirom na to da predmetni natječaji nisu „sljedeći” natječaji u smislu odredbe o raskidu
2.
Drugi žalbeni razlog: pogrešna primjena odredbe o raskidu iz ugovora žaliteljicâ o radu člana privremenog osoblja, s obzirom na to da se predmetni natječaji ne odnose na posebno područje „industrijskog vlasništva” koje se navodi u odredbi o raskidu pa se stoga ta odredba ne može primijeniti.
Žaliteljice u sklopu prvog i drugog žalbenog razloga prigovaraju da je Službenički sud (u daljnjem tekstu: SS) u pobijanoj presudi pogrešno protumačio tekst, smisao i svrhu kao i vremensko važenje i vremensku primjenjivost odredbe o raskidu.
3.
Treći žalbeni razlog: pogrešna primjena članka 8. stavka 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (u daljnjem tekstu: UZOS)
Žaliteljice s tim u vezi tvrde da je SS u pobijanoj presudi propustio uzeti u obzir činjenicu da su „Protokoli o ponovnom zapošljavanju”, sklopljeni između EUIPO-a i žaliteljica pojedinačno, kao ugovorne pogodbe predstavljali barem drugo produženje ugovora privremenog osoblja, što prema članku 8. stavku 1. UZOS-a ima za posljedicu da se ugovori žaliteljicâ o radu člana privremenog osoblja trebaju smatrati produženima na neodređeno vrijeme.
4.
Četvrti žalbeni razlog: pogrešna primjena dužnosti brižnog postupanja i načela zaštite legitimnih očekivanja
S tim u vezi, žaliteljice prigovaraju da se SS u pogledu pitanja je li EUIPO ispunio svoju dužnost brižnog postupanja ili je li povrijedio načelo zaštite legitimnih očekivanja, kada je tek 9 godina nakon potpisivanja odredbe o raskidu proveo natječaj koji je trebao odlučiti o profesionalnoj budućnosti žaliteljica, pogrešno oslonio na trenutak ponovnog zapošljavanja, a ne na trenutak potpisivanja odredbe o raskidu.
Full & Egal Universal Law Academy