18.4.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 136/42
Tužba podnesena 29. veljače 2016. – Italija protiv Komisije
(Predmet T-91/16)
(2016/C 136/58)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, P. Gentili, avvocato dello Stato)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da u skladu s člankom 264. UFEU-a proglasi ništavom Odluku Komisije C(2015)9413 od 17. prosinca 2015., dostavljenu 18. prosinca 2015., o smanjenju doprinosa iz Europskog socijalnog fonda Operativnom programu Sicilija koji je dio okvira za potporu Zajednice za strukturnu pomoć Zajednice regijama na koje se odnosi cilj br. 1 u Italiji (ORP Sicilija 2000.-2006.) i slijedom toga odluči da zahtjev za završnu isplatu talijanskih tijela Komisija u potpunosti prihvaća. Tužitelj također zahtijeva da se Komisiji naloži snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.
1.
Odluka je donesena nakon što su dvaput nezakonito provedene provjere iz čl. 30. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1260/1999 od 21. lipnja 1999. o utvrđivanju općih odredaba o strukturnim fondovima (SL L 161, str. 1.) [neslužbeni prijevod], koje su ponovno pokrenute i ponovljene revizijom 2008. nakon što su, barem za sve izdatke ovjerene na 31.12.2006, provedene i dovršene revizijom 2005. i 2006.
2.
Pobijanom odlukom je povrijeđeno načelo dobre uprave jer je Komisija nalaze revizije iz 2008. dostavila sa zakašnjenjem od osamnaest mjeseci u odnosu na dovršetak zadatka.
3.
Pobijanom odlukom se iskrivljuju činjenice jer se ne uzima u obzir okolnost da je u razdoblju nakon revizija 2005. i 2006. stopa pogrešaka smanjena s 53,13 % na 3,05 % u 2007. i na 1,45 % u 2008. i 2009.
4.
Pobijanom odlukom se krši načelo proporcionalnosti jer se njome ne uzima u obzir da su izdaci ovjereni za tri godine od 2007. do 2009., na koje se odnose te minimalne stope pogrešaka, bili jednaki gotovo polovici ukupnog iznosa programa za udio ESF-a;
5.
Pobijana odluka je činjenično i pravno neutemeljena jer je njome odlučeno da je sustavnih nedostatataka kojih je bilo i koji su ispravljeni u razdoblju do 31.12.2006 bilo i u idućih tri godine a da u pogledu toga nije izvršena nikakva posebna provjera.
6.
Pobijana odluka je i nedovoljno obrazložena. Po tužiteljevu mišljenju, ovom se odlukom primjenjuje tehnika ekstrapolacije, kojom se na izdatke koji nisu kontrolirani primjenjuje stopa pogrešaka koja je primijenjena na kontrolirane izdatke iako je takva tehnika dopuštena samo uredbama koje se odnose na programsko razdoblje 2007.-2013. Tom se odlukom, međutim, za razdoblje 2007.-2009. primjenjuje pretpostavljena stopa pogrešaka od 8,39 % iako su talijanska tijela objasnila da uzorak iz čl. 10. Uredbe Komisije (EZ) br. 438/2001 od 2. ožujka 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 63, str. 21.) [neslužbeni prijevod], nije bio uravnotežen jer nije bio sastavljen slučajnim odabirom, kao pravi statistički uzorak, već je bio namjerno ograničen samo na projekte za koji su postojali čimbenici rizika.
Full & Egal Universal Law Academy