17.5.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 175/28
Tužba podnesena 23. ožujka 2016. – León Van Parys protiv Komisije
(Predmet T-125/16)
(2016/C 175/32)
Jezik postupka: nizozemski
Stranke
Tužitelj: Firma León Van Parys NV (Antwerpen, Belgija) (zastupnici: P. Vlaemminck, B. Van Vooren i R. Verbeke, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Komisijinu Odluku C(2016) 95 final od 20. siječnja 2016. u predmetu REC 07/07(REV) o utvrđenju da je opravdano naknadno knjiženje uvoznih carina i da je opravdan otpust tih carina u pogledu jednog dužnika i djelomično opravdan u slučaju drugog dužnika, ali i da djelomično nije opravdan u pogledu tog drugog dužnika i o izmjeni Komisijine Odluke C(2010) 2858 od 6. svibnja 2010.;
—
utvrdi da članak 909. Uredbe br. 2454/93 (1) u potpunosti proizvodi učinke u korist (sadašnjeg i ondašnjeg) tužitelja slijedom presude Općeg suda u predmetu T-324/10, u kojoj je taj sud poništio članak 1. stavak 3. Odluke C(2010) 2858, tako da mu je u skladu s člankom 909. Uredbe br. 2454/93 otpušten sav carinski dug kao i sve kamate ili troškovi izravno ili neizravno povezani s njim;
—
naloži Komisiji snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 907. i 909. Uredbe br. 2454/93 te članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima
Tužitelj tvrdi da su pravni učinci presude od 19. ožujka 2013., Firma Van Parys/Komisija (T-324/10, EU:T:2013:136) u korist njega sami po sebi dovoljni. On zato smatra da nije potrebna nova Komisijina odluka kako bi se otklonila nezakonitost koju je utvrdio Opći sud i da se na njega mora primijeniti članak 909. Uredbe br. 2454/93.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 907. Uredbe br. 2454/93 i članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima
Tužitelj ističe da je Komisija zlouporabila svoju ovlast da zahtijeva dodatne podatke na temelju članka 907. Uredbe br. 2454/93 kako bi zaobišla primjenu članka 907. Uredbe br. 2454/93. Naime, on navodi da je Komisija već raspolagala podacima koje je zatražila.
3.
Treći tužbeni razlog, istaknut podredno, koji se temelji na povredi načela dobre uprave, s obzirom na to da se presuda od 19. ožujka 2013., Firma Van Parys/Komisija (T-324/10, EU:T:2013:136), trebala provesti u razumnom roku koji ne smije biti dulji od početnog roka od devet mjeseci propisanog u članku 907. Uredbe br. 2454/93.
4.
Četvrti tužbeni razlog, istaknut podredno prethodnom, koji se temelji na Komisijinoj zlouporabi ovlasti, s obzirom na to da je provela u cijelosti novo ispitivanje i pritom došla da zaključka koji je protivan utvrđenjima iz presude Općeg suda od 19. ožujka 2014., Firma Van Parys/Komisija (T-324/10, EU:T:2013:136).
5.
Peti tužbeni razlog, istaknut podredno prethodnom, koji se temelji na pogrešnom tumačenju pravnog okvira organizacije tržišta banana i povredi načela jednakog postupanja
Tužitelj smatra da njegovo oslanjanje na leasing transakciju kako bi stekao pravo korištenja uvoznih dozvola predstavlja pravno predviđenu mogućnost u okviru Uredbe br. 2362/98 (2) i uobičajenih poslovnih praksi koje priznaje WTO.
To se samo po sebi ne može smatrati nepažnjom na strani uvoznika, ako to nije slučaj u pogledu carinskog zastupnika ili nekog drugog uvoznika koji je koristio neprenosive dozvole.
(1) Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1993., L 253, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.)
(2) Uredba Komisije (EZ) br. 2362/98 od 28. listopada 1998. o načinima primjene Uredbe Vijeća (EEZ) br. 404/93 o režimu uvoza banana u Zajednicu (SL L 1998., L 293, str. 32.)
Full & Egal Universal Law Academy