13.6.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 211/61
Tužba podnesena 15. travnja 2016. – Centro Clinico e Diagnostico G.B. Morgagni protiv Komisije
(Predmet T-172/16)
(2016/C 211/76)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Centro Clinico e Diagnostico G.B. Morgagni SRL (Catania, Italija) (zastupnik: E. Castorina, avvocato)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi odluku Komisije (EU) 2016/195 final C(2015) 5549 od 14. kolovoza 2015., objavljenu u Službenom listu Europske unije od 18. veljače 2016. u dijelu (članak 4. stavak 5.) u kojem se navodi da „Italija obustavlja plaćanje svih neisplaćenih potpora iz svih programa iz članka 1. s učinkom od dana donošenja ove odluke” te svih onih dijelova na temelju kojih može doći do zastare zahtjeva tužitelja za povrat iznosa plaćenog Agenzia delle entrate koji prelazi 10 % paušalnog iznosa njihove porezne obveze (godine 1990.-1992.) u smislu članka 9. stavka 17. Zakona br. 289/2002, prava na kojem se temelji odluka suda u talijanskom pravnom sustavu.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog.
—
U tom se pogledu ističe da se, iako je Komisija u pobijanoj odluci utvrdila (za razliku od drugih poduzetnika koji su uplatu ograničili na 10 % dužnog iznosa), što zbog činjeničnih, što zbog pravnih razloga, objektivnu nemogućnost povrata državne potpore, ne može nijekati – a da se pritom ne povrijede navedena načela – postojanje prava tužitelja na povrat iznosâ koji su plaćeni a koji prelaze obvezu predviđenu Zakonom br. 289/2002; drukčija bi odluka dovela do neželjenog i u najtežem obliku različitog postupanja između tužitelja i poduzetnika Regije Catania koji su odlukom sada u potpunosti isključeni od plaćanja 90 % iznosa neplaćenog poreza.
Naime, upravo zbog učinka pobijane odluke Europske komisije nastaje na štetu tužitelja neosnovana tržišna prednost za sve druge poduzetnike, u odnosu na štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed prirodne katastrofe koja je nastala pred više od deset godina prije dana donošenja odluke od 14. kolovoza 2015. Sukladno talijanskim propisima poduzetnici nisu dužni čuvati upravne i računovodstvene dokumente dulje od 10 godina. Stoga tužitelj više ne može dokazati da je pretrpio štetu koja bi bila usporediva s onom iz članka 107. UFEU-a, čime se očito krše načela jednakosti, prava obrane, zaštite legitimnih očekivanja (članak 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članci 2., 6., 9. I 21. UEU-a) i narušavanja tržišnog natjecanja u uvjetima jednakog tretmana gospodarskih subjekta.