27.6.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 232/27
Tužba podnesena 2. svibnja 2016. – Soudal protiv Komisije
(Predmet T-201/16)
(2016/C 232/36)
Jezik postupka: nizozemski
Stranke
Tužitelj: Soudal NV (Turnhout, Belgija) (zastupnici: H. Viaene, B. Hoorelbeke, D. Gillet i F. Verhaegen, Rechtsanwälte)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
tužbu za poništenje proglasi dopuštenom;
—
poništi Odluku Europske komisije SA.37667 (2015/C) (ex 2015/NN) od 11. siječnja 2016. o programima državnih potpora koje je provela Belgija u pogledu oslobođenja od plaćanja poreza na dobit o kojoj ga je 23. veljače 2016. obavijestila Belgijska država;
—
Komisiji naloži snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: povreda članka 1. točke (d) Uredbe 2015/1589 (1), članka 107. stavka 1. UFEU-a i članka 296. UFEU-a jer je Komisija spornu mjeru pogrešno kvalificirala kao program potpora.
—
Komisija je povrijedila članak 1. točku (d) Uredbe 2015/1589 i članak 107. stavak 1. UFEU-a jer je spornu mjeru pogrešno kvalificirala kao program potpora. Spornu potporu se nije moglo dodijeliti samo na temelju članka 185. stavka 2. točke (b) Wetboeka van de inkomstenbelastingena 1992 (Zakon o porezu na prihode 1992.), nego su bile potrebne daljnje provedbene mjere za primjenu te odredbe.
—
Komisija je povrijedila članak 296. UFEU-a zbog toga što je njezino obrazloženje bilo proturječno. Proturječje se sastoji u tome da Komisija nije objasnila zašto je pri ispitivanju kriterija selektivnosti pošla od toga da porezna mišljenja ne temelje nužno na članku 185 stavku 2. točki (b) Wetboeka van de inkomstenbelastingena 1992, dok je pri ispitivanju postojanja programa potpore zaključila da spomenuta odredba ne zahtijeva nikakve daljnje provedbene mjere.
2.
Drugi tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. UFEU-a i obveze obrazlaganja koja proizlazi iz članka 296. UFEU-a zato što Komisija nije pravilno ocijenila postojanje prednosti i nije primijenila test privatnog ulagača.
—
Komisija nije ispitala je li sporna mjera potpore stvarno dovela do davanja predmetnim poduzetnicima prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Budući da je ova pretpostavka nužna pretpostavka državne potpore, Komisija je treba ispitati prije utvrđivanja postojanja državne potpore jer u suprotnom ne poštuje svoju obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a.
—
Belgijska država se pri donošenju spornog poreznog mišljenja tužitelju ponijela kao pravi sudionik tržišta. Pritom je u tužitelja uložila novčani iznos na način da mu je odobrila poreznu povlasticu, vezano za koju je na temelju uvjeta nametnutih tužitelju mogla očekivati da će on zbog toga ostvariti sa stajališta gospodarstvenika značajan godišnji prinos kapitala. Budući da test privatnog ulagača nije iznimka koju Komisija treba primijeniti samo na zahtjev predmetne države članice, Komisija je povrijedila članak 107. stavak 1. UFEU-a i obvezu obrazlaganja koja proizlazi iz članka 296. UFEU-a zato što je propustila ispitati je li udovoljeno testu privatnog ulagača.
3.
Treći tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. UFEU-a i obveze obrazlaganja koja proizlazi članka 296. UFEU-a jer Komisija nije pravilno ocijenila pitanje selektivnosti sporne mjere.
—
Članak 185. stavak 2. točka (b) Wetboeka van de inkomstenbelastingena 1992 i sustav oslobođenja od poreza na dobit koji iz njega proizlazi dostupni su svim poduzetnicima koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i koji se bave gospodarskim djelatnostima na koje se sporna mjera odnosi. Sporna mjera stoga nije ograničena na određene poduzetnike koji bi bili određeni posebnim obilježjima te time nije selektivna u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.
—
Komisija je počinila očitu pogrešku u obrazloženju time što je utvrdila da oslobođenje od poreza na dobit nije dio relevantnih pravila. Oslobođenje od poreza na dobit je zbog sinergija i znatnih prednosti prema načelu transakcije po tržišnim uvjetima bitan dio mjera koje određuju ukupni iznos oporezivih prihoda te se stoga ne može smatrati odstupanjem od relevantnih pravila koje dovodi do selektivnosti.
—
Komisija nije mogla dokazati da je belgijska Rulingcommissie (tijelo za donošenje odluka službe za porezna mišljenja) pri primjeni čl. 185 st. 2. t. (b) Wetboeka van de inkomstenbelastingena 1992 pogrešno primijenila načelo transakcije po tržišnim uvjetima. Komisijina argumentacija nije koherentna; premda su pritom uzeti u obzir važni elementi, oni su međusobno proturječni ili ime nedostaje zahtijevana koherentnost.
4.
Četvrti tužbeni razlog: zahtjev za povrat krši načelo pravne sigurnosti.
(1) Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Tekst značajan za EGP) (SL 2015., L 248, str. 9.).