25.7.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 270/48
Tužba podnesena 14. svibnja 2016. – Kljujev protiv Vijeća
(Predmet T-240/16)
(2016/C 270/56)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Andrij Kljujev (Donetsk, Ukrajina) (zastupnik: B. Kennelly i J. Pobjoy, barristers, R. Gherson i T. Garner, solicitors)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2016/318 od 4. ožujka 2016. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini, kao i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2016/311 od 4. ožujka 2016. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;
—
podredno, proglasi da se članak 1. stavak 1. Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014. (s izmjenama) i članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 208/2014 od 5. ožujka 2014. (s izmjenama) ne primjenjuju na tužitelja jer su nezakoniti;
—
naloži Vijeću snošenje tužiteljevih troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog u prilog zahtjevu za poništenje temelji se na tome da Vijeće nije utvrdilo odgovarajuću pravnu osnovu za donošenje pobijanih mjera.
—
Tužitelj navodi da članak 29. UEU-a nije valjana pravna osnova za donošenje Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014. s obzirom na to da u prigovoru protiv tužitelja on nije naveden kao pojedinac koji je sprječavao razvoj demokracije u Ukrajini ili uskraćivao stanovnicima Ukrajine korist održivog razvoja njihove zemlje (u smislu članka 23. UEU-a i općih odredbi iz članka 21. stavka 2. UEU-a). Tužitelj tvrdi da s obzirom na to da je treća odluka o izmjeni nevaljana, Vijeće nije smjelo donijeti Uredbu Vijeća (EU) br. 208/2014 od 5. ožujka 2014. na temelju članka 215. stavka 2. UFEU-a.
2.
Drugi tužbeni razlog u prilog zahtjevu za poništenje temelji se na tome da je Vijeće svojom pretpostavkom da su tijekom sudskog postupka u Ukrajini poštovana temeljna ljudska prava povrijedilo tužiteljeva prava iz članka 6., u vezi s člancima 2. i 3. UEU-a i člancima 47. i 48. Povelje EU-a o temeljnim pravima.
3.
Treći tužbeni razlog u prilog zahtjevu za poništenje temelji se na tome da je Vijeće počinilo očite pogreške u ocjeni time što je utvrdilo da je ispunjen kriterij da se tužitelja uvrsti u članak 1. stavak 1. Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014 (s izmjenama) i članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 208/2014 od 5. ožujka 2014. (s izmjenama).
4.
Četvrti tužbeni razlog u prilog zahtjevu za poništenje temelji se na tome da je Vijeće povrijedilo tužiteljevo pravo obrane, pravo na dobru upravu i na djelotvorni pravni lijek. Posebno, Vijeće je propustilo pažljivo i nepristrano ispitati jesu li osnovani navodni razlozi, za koje je navedeno da opravdavaju ponovno uvrštenje, u odnosu na navode koje je tužitelj izložio prije ponovnog uvrštenja.
5.
Peti tužbeni razlog u prilog zahtjevu za poništenje temelji se na tome da je Vijeće povrijedilo tužiteljeva temeljna prava, a da pritom ne postoji opravdanje ni proporcionalnost, uključujući njegovo pravo na zaštitu vlasništva i ugled. Tužitelj tvrdi da je učinak pobijanih mjera dalekosežan, kako u odnosu na vlasništvo, tako i u odnosu na njegov ugled u svijetu. Vijeće nije dokazalo da je zamrzavanje tužiteljeve imovine i gospodarskih izvora povezano ili opravdano legitimnim ciljem, kao ni to da je proporcionalno takvom cilju.
6.
Šesti tužbeni razlog, koji je istaknut u prilog proglašenja nezakonitosti, temelji se na tome da ako se, suprotno argumentima izloženim u trećem tužbenom razlogu, članak 1. stavak 1. Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014. (s izmjenama) i članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 208/2014 od 5. ožujka 2014. (s izmjenama) moraju tumačiti tako da uključuju (a) istragu ukrajinskih tijela, bez obzira na to postoji li sudska odluka ili postupak na kojemu se temelji i kojim se izvršava nadzor; i/ili (b) „što je kao nositelj javne dužnosti zloupotrijebio svoj položaj radi pribavljanja nepripadajuće koristi” neovisno o tome postoji li tvrdnja o zloupotrebi državnih sredstava, propisani kriterij ne bi imao, s obzirom na arbitrarni doseg koji proizlazi iz tako širokog tumačenja, valjanu pravnu osnovu; i/ili bi bio neproporcionalan ciljevima članka 1. stavka 1. Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014. i članka 3. stavka 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 208/2014 od 5. ožujka 2014. Odredbe bi stoga bile nezakonite.