22.8.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 305/38
Tužba podnesena 24. svibnja 2016. – Kraljevina Švedska protiv Europske komisije
(Predmet T-260/16)
(2016/C 305/53)
Jezik postupka: švedski
Stranke
Tužitelj: Kraljevina Švedska (zastupnici: A. Falk, N. Otte Widgren, C. Meyer-Seitz, U. Persson i L. Swedenborg)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2016/417 od 17. ožujka 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) u mjeri u kojoj je u njoj određeno da se financijski ispravci primjenjuju po paušalnoj stopi od dva posto, što odgovara 8 811 286,44 eura u proizvodno nevezanim izravnim potporama isplaćenima Švedskoj za godinu podnošenja zahtjeva 2013. na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003, i
—
podredno, poništi i izmijeni pobijanu odluku na način da navedeni iznos smanji na 1 022 259,46 eura;
—
naloži Komisiji snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe da je Komisija povrijedila članak 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 i članak 11. stavak 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 885/2006 od 21. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u pogledu akreditacije agencija za plaćanja i drugih tijela te poravnanja računa EFJP-a i EPFRR-a, jer u dostavi podataka koju treba izvršiti toj državi članici u skladu s tim odredbama ona pobliže ne navodi navodnu povredu za koju je s tim u vezi odgovoran tužitelj niti navodi koje korektivne mjere valja poduzeti kako bi se osiguralo poštovanje primjenjivog prava Unije u budućnosti. Stoga se nametanje osporavanog paušalnog financijskog ispravka Švedskoj ne može opravdati tom dostavom podataka.
Tužitelj tvrdi da je Komisija temeljila pobijanu odluku na pogrešnim zaključcima o razlikama između broja pogrešaka pronađenih kod upotrebe kontrola daljinskim istraživanjem i broja pogrešaka pronađenih kod upotrebe klasičnih kontrola na terenu. Prema njegovu mišljenju, Komisija nije uspjela dokazati niti u čemu se sastoje navodne povrede niti kako su one mogle dovesti do rizika gubitka za EFJP. Tužitelj tvrdi da je Švedska odabrala kontrole i u biti izvršila analizu rizika iz članka 31. Uredbe Komisije (EZ) br. 1122/2009 od 30 studenoga 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 u pogledu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, u okviru programa izravne potpore za poljoprivrednike predviđenih u navedenoj Uredbi, kao i za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu višestruke sukladnosti u okviru programa potpore predviđenog za sektor vina i da Švedska stoga nije EJP izložila rizicima koje navodi Komisija. Tužitelj smatra da je Komisijina odluka o paušalnom ispravku od dva posto stoga protivna članku 31. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike i članku 52. Uredbe br. 130/2013.
Ako Sud zaključi da analiza rizika nije bila učinkovita na temelju članka 31. stavka 2. Uredbe br. 1122/2009, tužitelj podredno tvrdi da nije bilo razloga da Komisija primjeni paušalni ispravak od dva posto. Ni veličina navodne povrede, s obzirom na njezinu prirodu i doseg, ni financijski gubitak koji je ona mogla uzrokovati Uniji, ne mogu opravdati iznos od 8 811 286,44 eura koji je pobijanom odlukom isključen iz financiranja Unije. Tužitelj tvrdi da je primjenom dužne pažnje moguće odrediti iznos koji odgovara riziku koji je povreda mogla stvoriti. Stoga je primjena predmetnog paušalnog ispravka protivna članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1306/2013, Komisijinim Smjernicama o izračunu financijskih posljedica prilikom pripreme odluke o poravnanju računa Komponente za jamstva EFSJP-a (Dokument br. VI/5330/97) i načelu proporcionalnosti. Tužitelj smatra da bi iznos koji proizlazi iz paušalnog ispravka trebao biti smanjen.
Full & Egal Universal Law Academy