25.7.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 270/60
Tužba podnesena 30. svibnja 2016. – Inpost protiv Komisije
(Predmet T-283/16)
(2016/C 270/66)
Jezik postupka: poljski
Stranke
Tužitelj: Inpost S.A. (Krakov, Poljska) (zastupnik: T. Proć, odvjetnik [radca prawny])
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Odluku Komisije (EU) C(2015) 8236 od 26. studenoga 2015. o državnoj potpori SA.38869 (2014/N), koju Poljska želi osigurati poljskoj pošti kao kompenzaciju za neto troškove koji su nastali u godinama 2013-2015 u vezi s obvezom pružanja univerzalne usluge;
—
naloži tuženiku snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: povreda članka 106. stavka 2. Ugovora, pogrešno utvrđenje ispunjenja zahtjeva iz br. 19 (Odjeljak 2.6) Okvira [Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2011)], povreda načela Ugovora u području javne nabave kao i pogrešno tumačenje članka 7. stavka 2. Direktive 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga (SL L 15, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 53.; u daljnjem tekstu: Direktiva o pošti)
—
Metode za financiranje pružanja univerzalne usluge koje primjenjuju države članice moraju biti u skladu kako sa načelima nediskriminacije, transparentnosti i jednakog postupanja koja proizlaze iz odredaba UFEU-a o slobodama unutarnjeg tržišta (uključujući izbor pružatelja univerzalne poštanske usluge putem natječaja) kao i člankom 106. stavkom 2. UFEU-a, što nije bilo tako u predmetnom slučaju.
2.
Drugi tužbeni razlog: povreda članka 106. stavka 2. Ugovora kao i pogrešno utvrđenje ispunjenja zahtjeva iz br. 14 (Odjeljak 2.2) i br. 60 (Odjeljak 2.10) Okvira [Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2011)]
—
Europska komisija je iz toga pogrešno zaključila da, budući da obveza pružanja javnih usluga povjerena poljskoj pošti ispunjava zahtjeve sadržane u Direktivi o pošti, nije nužno provesti javno savjetovanje ili primijeniti drugo primjereno sredstvo u svrhu uzimanja u obzir interesa korisnika i pružatelja usluga radi dokazivanja dužnog uzimanja u obzir potreba javne usluge.
3.
Treći tužbeni razlog: povreda članka 106. stavka 2. Ugovora, pogrešno utvrđenje ispunjenja zahtjeva iz br. 52 (Odjeljak 2.9) Okvira [Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2011)] kao i povreda članka 7. stavaka 1., 3. i 5. Direktive o pošti
—
Europska komisija je pogrešno zaključila da kompenzacijski fond ispunjava zahtjev nediskriminacije u vezi s jedinstvenim najvišim doprinosom u visini od 2 % prihoda pružatelja univerzalnih usluga ili zamjenjivih usluga; taj postotak obveznog uloga koji je trebao dati pružatelj vrijedio je jedinstveno za sve sudionike na tržištu, što je diskriminirajuće, jer se položaj pružatelja univerzalnih usluga i položaj pružatelja zamjenjivih usluga razlikuju.
4.
Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 7. stavka 1. Direktive o pošti jer Europska komisija priznaje da se troškovi univerzalne usluge financiraju kroz mnogo ekskluzivnih i posebnih prava koja su osigurana poljskoj pošti
—
Članak 7. stavak 1. Direktive o pošti predviđa da države članice ne odobravaju niti održavaju na snazi ekskluzivna ili posebna prava za uspostavljanje i pružanje poštanskih usluga niti ih mogu više zadržati. Istodobno Komisija priznaje da su poljskoj pošti u vezi s univerzalnim uslugama koje je ona pružila osigurana ekskluzivna i posebna prava.
5.
Peti tužbeni razlog: povreda članka 102. u vezi s člankom 106. stavkom 1. Ugovora
—
Neproporcionalno visoki obvezni ulozi u kompenzacijski fond dovode do protutržišnog istiskivanja iz poštanskog tržišta.
6.
Šesti tužbeni razlog: povreda članka 16. i članka 17. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima
—
Pobijanom odlukom potvrđen je sustav državnih potpora (program državnih potpora) koji u konačnici dovodi do neproporcionalnog zadiranja u tužiteljevo pravo vlasništva kao i do neproporcionalnog ograničenja njegove slobode poduzetništva.
7.
Sedmi tužbeni razlog: bitne povrede postupka i povreda obveze obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a
—
Komisija nije pravilno utvrdila činjenično stanje, obrazloživši odluku u nekoliko navrata pogrešno utvrđenim činjenicama. Usto je Komisija stoga također počinila pogreška u obrazloženju jer – suprotno vlastitoj praksi odlučivanja – nije uzela u obzir kao otegotnu okolnost učinke neprovedenog natječaja na tržišno natjecanje.