14.11.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 419/54
Tužba podnesena 22. rujna 2016. – Bowles protiv ESB-a
(Predmet T-677/16)
(2016/C 419/71)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Carlos Bowles (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnici: L. Levi i M. Vandenbussche, odvjetnici)
Tuženik: Europska središnja banka
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;
u skladu s time:
—
poništi Odluku prvog glavnog dužnosnika, donesenu 29. veljače 2016. na temelju delegiranih ovlasti izvršnog odbora priopćenu osoblju 11. ožujka 2016., o isključenju tužitelja iz dodatnih povećanja plaće za 2016.;
—
poništi odluku od 5. srpnja 2016. o odbijanju posebne žalbe, zaprimljenu 13. srpnja 2016.;
—
naloži naknadu imovinske štete nastale tužitelju a koja se sastoji u tome da je izgubio priliku za povećanje plaće u 2016. godini, u iznosu procijenjenom na 49 102 eura;
—
naloži naknadu neimovinske štete nastale tužitelju procijenjenu ex aequo et bono na iznos od 15 000 eura;
—
odredi da se tuženiku naloži snošenje svih troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nediskriminacije, članaka 12. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) kao i članka 51. Uvjeta zapošljavanja osoblja ESB-a (u daljnjem tekstu: Uvjeti zapošljavanja), prava na karijeru i načela pravne sigurnosti.
—
Tužitelj smatra da ESB do današnjeg dana još uvijek nije izvršio presudu Službeničkog suda (u daljnjem tekstu: Službenički sud) od 15. prosinca 2015. u predmetu F-94/14, Bowles/ESB. Nije povučen niti izmijenjen osobito Memorandum br. 1/2011 o dodatnim povećanjima plaće (u daljnjem tekstu: dodatno povećanje plaće), kojeg je Službenički sud proglasio nezakonitim.
—
Tužitelj također smatra da se, u nedostatku izmjene propisa, predstavnici osoblja koji su u potpunosti ili djelomično oslobođeni od rada ponovno nalaze u situaciji u kojoj im je uskraćena mogućnost napredovanja u pogledu karijere i plaće, za razliku od ostatka osoblja ESB-a.
—
Nadalje, tužitelj smatra da njegovo isključenje iz komparativnog napredovanja na temelju kojeg je ESB donio odluku o isključenju iz dodatnih povećanja plaće utječe na zakonitost tog povećanja i da ga to isključenje, koje je u stvarnosti konačno, stavlja u znatno nepovoljniji položaj te ga se diskriminira zbog njegovog položaja kao predstavnika osoblja u punom radnom vremenu.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti prvog glavnog dužnosnika za donošenje odluke o tome da ne postupa u skladu s postupkom iz Memoranduma br. 1/2011 u odnosu na tužitelja.
—
Tužitelj smatra da, uz nadležnost za odlučivanje o osobama kojima će se dodijeliti dodatno povećanje plaće, izvršni odbor ESB-a nije dodijelio niti jednu drugu ovlast prvom glavnom dužnosniku, pa tako ni ovlast izmijeniti Memorandum br. 1/2011 radi izuzimanja određenih članova osoblja iz njegove primjene.
—
Stoga prvi glavni dužnosnik nije bio ovlašten za donošenje odluke o neprimjeni Memoranduma br. 1/2011 na tužitelja iako bi se taj memorandum na njega morao primijeniti da je prvi glavni dužnosnik djelovao u skladu s ovlastima koje mu je delegirao izvršni odbor.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na izostanku savjetovanja s odborom osoblja, i to uz povredu članka 27. Povelje i članaka 48. i 49. Uvjeta zapošljavanja.
—
Tužitelj naposljetku smatra da, iako se odluka prvog glavnog dužnosnika smatra odlukom o izmjeni Memoranduma br.1/201, ta odluka nije donesena uz prethodno savjetovanje s odborom osoblja. Budući da je to savjetovanje osobito potrebno prije bilo kakve izmjene Memoranduma br. 1/2011, ESB se morao savjetovati s odborom osoblja o takvoj izmjeni.
Full & Egal Universal Law Academy