6.2.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 38/50
Tužba podnesena 8. prosinca 2016. – Groupe Canal + protiv Komisije
(Predmet T-873/16)
(2017/C 038/66)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Groupe Canal + (Issy-les-Moulineaux, Francuska) (zastupnici: P. Wilhelm, P. Gassenbach i O. de Juvigny, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
prije svega,
—
Odluku br. AT.40023 od 26. srpnja 2016. (članak 264. UFEU-a) proglasi ništavom;
—
podredno,
—
poništi spornu Odluku br. AT.40023 od 26. srpnja 2016. u dijelu u kojem se odnosi na francusko tržište i postojeće ili buduće ugovore GROUPE CANAL +;
—
donese bilo koje rješenje koje Opći sud smatra prikladnim;
—
naloži Komisiji snošenje svih troškova nastalih društvu GROUPE CANAL +.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj očitoj pogrešci u ocjeni kad je ugovor sklopljen između GROUPE CANAL + i Pictures International Limited (u daljnjem tekstu: Paramount) smatrala suprotnim, s obzirom na njegov predmet, članku 101. stavku 1. UFEU-a i kad je smatrala da obveze koje je predložio Paramount ne utječu na kulturnu raznolikost i, općenito, financiranje i iskorištavanje filmova u EGP-u. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.
—
Prvi dio, koji se temelji na sukladnosti zabranjenih klauzula s pravom zabranjenih sporazuma. Kao prvo, pobijana odluka donesena je samo s obzirom na široko i pravno pogrešno shvaćanje pojma protutržišnog cilja, koje je Europsku komisiju navelo da ne provede analizu ili barem dokaže učinke teritorijalnih klauzula. Kao drugo, ocjena navodno protutržišnog karaktera teritorijalnih klauzula proizlazi isključivo iz pogrešnog tumačenja funkcioniranja tržišta naplatne televizije. Kao treće, klauzule o teritorijalnoj isključivosti koje Komisija ocjenjuje protutržišnima, naprotiv, nužne su za učinkovito tržišno natjecanje na temelju zasluga na tržištu naplatne televizije.
—
Drugi dio, koji se temelji na ugrožavanju kulturne raznolikosti, financiranja i iskorištavanja filmova zbog pobijane odluke. Kao prvo, pobijana odluka ima učinak ograničavanja financiranja audiovizualne ponude na izvornom francuskom jeziku, narušavajući tržišno natjecanje na tržištu naplatne televizije. Kao drugo, ograničavajući financiranje audiovizualne ponude pobijana odluka ima za učinak ograničavanje kvalitete i raznolikosti ponude potrošačima.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinu očitom prekoračenju granica svojih ovlasti kad je prihvatila obveze koje odgovaraju na razmatranja o tržišnom natjecanju koja nije izrazila u svojoj preliminarnoj ocjeni. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.
—
Prvi dio, prema kojem se pobijana odluka primjenjuje na obveze koje se odnose na sve njegove ugovore sklopljene s televizijskih kućama u EGP-u, iako se preliminarna ocjena odnosila samo na ugovore koji se odnose na isključiva prava u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj.
—
Drugi dio, prema kojem tekst obveza dovodi do isključenja njihove primjene u Ujedinjenoj Kraljevini jednom kad ona napusti Europsku uniju, iako će se one nastaviti primjenjivati na drugim tržištima na koje se ne odnosi Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i koje Komisija nije analizirala.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj očitoj povredi načela proporcionalnosti. Taj je tužbeni razlog podijeljen na tri dijela.
—
Kao prvo, obveze koje je uspostavila pobijana odluka nisu u skladu s razmatranjima o tržišnom natjecanju koje je prethodno iznijela Komisija.
—
Kao drugo, obveze koje je uspostavila pobijana odluka ne poštuju interese trećih osoba, što povređuje proporcionalnost tih mjera i opravdava njihovo poništenje.
—
Kao treće, Opći sud mora priznati nužnost da Komisija osigura proporcionalnost obveza u odnosu na zainteresirane treće osobe.
4.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj zlouporabi ovlasti jer obveze koje je uspostavila zadiru u zakonodavni postupak u tijeku pred Europskim parlamentom, koji je izrazio rezerve i zabrinutost o uklanjanju teritorijalnosti licencija u audiovizualnom sektoru i njegov učinak na financiranje kinematografije, koncentraciju sektora i kulturnu raznolikost. Komisija o tome nije vodila računa jer je pregovaranjem s jednim jedinim neeuropskim poduzetnikom, tj. Paramountom, prejudicirala ishod bitnih zakonodavnih rasprava. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.
—
Prvi dio, prema kojem pobijana odluka ostvaruje cilj koji ulazi u nadležnosti i ciljeve zakonodavca, a ne Komisije, koja je tako nadomjestila europskog zakonodavca.
—
Drugi dio, prema kojem skup pokazatelja koje ističe GROUPE CANAL + predstavljaju dokaz prima facie koji je dovoljan za ozbiljnu sumnju u Komisijinu odgovornost u pobijanoj odluci.