23.4.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 142/11
Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság – Mađarska) – Sporting Odds Limited protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Központi Irányítása
(Predmet C-3/17) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno pružanje usluga - Članak 56. UFEU-a - Članak 4. stavak 3. UEU-a - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Ograničenja - Igre na sreću - Nacionalni propisi - Priređivanje države određenih vrsta igara na sreću - Isključivost - Sustav koncesija za ostale vrste igara - Zahtjev koji se odnosi na dozvolu - Upravna sankcija))
(2018/C 142/15)
Jezik postupka: mađarski
Sud koji je uputio zahtjev
Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Sporting Odds Limited
Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Központi Irányítása
Izreka
1.
Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se načelno ne protivi dvojaki sustav organiziranja tržišta igara na sreću u okviru kojeg su određene vrste igara na sreću u sustavu državnog monopola, a druge u sustavu koncesija i dozvola za organiziranje igara na sreću, ako sud koji je uputio zahtjev utvrdi da se propisima kojima se ograničava sloboda pružanja usluga stvarno, dosljedno i sustavno nastoje ostvariti ciljevi na koje se poziva država članica o kojoj je riječ.
2.
Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u skladu s kojom se dozvola za organiziranje internetskih igara na sreću izdaje isključivo priređivačima igara na sreću koji su nositelji koncesije za kasino koji se nalazi na državnom području, s obzirom na to da ta odredba ne predstavlja nužan uvjet ostvarenja ciljeva koji se nastoje postići i da se ti ciljevi mogu ostvariti manje ograničavajućim mjerama.
3.
Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi zakonodavstvo poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se uspostavlja sustav koncesija i dozvola za priređivanje internetskih igara na sreću, ako ono sadržava odredbe koje su diskriminatorne u odnosu na priređivače s poslovnim nastanom u drugim državama članicama odnosno ako predviđa odredbe koje nisu diskriminatorne, ali se primjenjuju netransparentno ili se provode na način koji sprečava ili otežava natjecanje određenih ponuditelja s poslovnim nastanom u drugim državama članicama.
4.
Članak 56. UFEU-a i članak 4. stavak 3. UEU-a u vezi s člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalno zakonodavstvo poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim nije predviđeno ispitivanje po službenoj dužnosti proporcionalnosti mjera kojima se ograničava sloboda pružanja usluga u smislu članka 56. UFEU-a te se teret dokazivanja prebacuje na stranke u postupku.
5.
Članak 56. UFEU-a u vezi s člancima 47. i 48. Povelje o temeljnim pravima treba tumačiti na način da je zadaća države članice koja je donijela ograničavajuće propise da podnese dokaze o postojanju ciljeva kojima se može opravdati ograničenje temeljne slobode zajamčene UFEU-om te dokaze o proporcionalnosti tog ograničenja, a ako to ne učini, na nacionalnom je sudu da procijeni sve posljedice takvog propusta.
6.
Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da nije moguće zaključiti da država članica nije ispunila svoju obvezu opravdanja ograničavajuće mjere zbog toga što nije izvršila procjenu učinaka te mjere na dan njezina uvođenja u nacionalno zakonodavstvo odnosno na dan kad je nacionalni sud ispitivao tu mjeru.
7.
Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi sankcija poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, izrečena zbog povrede nacionalnog zakonodavstva kojim se uspostavlja sustav koncesija i dozvola za priređivanje igara na sreću, ako se pokaže da se takvo nacionalno zakonodavstvo protivi tom članku.
(1) SL C 112, 10. 4. 2017.