8.7.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 230/2
Presuda Suda (prvo vijeće) od 8. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof — Austrija) — Österreichischer Gewerkschaftsbund, Gewerkschaft Öffentlicher Dienst protiv Republike Austrije
(predmet C-24/17) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Zabrana svake diskriminacije na temelju dobi - Direktiva 2000/78/EZ - Isključenje radnog iskustva stečenog prije dobi od 18 godina - Novi sustav plaća i napredovanja - Zadržavanje različitog postupanja - Slobodno kretanje radnika - Članak 45. UFEU-a - Uredba (EU) br. 492/2011 - Članak 7. stavak 1. - Nacionalni propis koji predviđa djelomično uzimanje u obzir prethodnih razdoblja rada)
(2019/C 230/02)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Oberster Gerichtshof
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Österreichischer Gewerkschaftsbund, Gewerkschaft Öffentlicher Dienst
Tuženik: Republika Austrija
Izreka
1.
Članke 1., 2. i 6. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja u vezi s člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis, kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, koji stupajući na snagu retroaktivno, u cilju okončanja diskriminacije na temelju dobi, predviđa prijelaz ugovornog osoblja u službi u novi sustav plaća i napredovanja u okviru kojeg se prva klasifikacija tog ugovornog osoblja određuje s obzirom na njihovu zadnju plaću koju su primili na temelju starog sustava.
2.
U slučaju da nacionalne odredbe nije moguće tumačiti na način koji je u skladu s Direktivom 2000/78, na nacionalnom je sudu da u okviru svojih nadležnosti osigura pravnu zaštitu koja za osobe proizlazi iz te direktive i da zajamči njezin puni učinak, prema potrebi izuzimajući iz primjene svaku protivnu nacionalnu odredbu. Pravo Unije treba tumačiti na način da ponovna uspostava jednakog postupanja, u slučaju kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku — kada je diskriminacija, koja je suprotnosti s pravom Unije, utvrđena i tako dugo dok se ne donesu mjere kojima se ponovno uspostavlja jednako postupanje — podrazumijeva davanje ugovornom osoblju koje je prema starom sustavu plaća i napredovanja u nepovoljnijem položaju istih prednosti kao što su one koje može imati ugovorno osoblje koje je prema tom sustavu u povoljnijem položaju, u pogledu i uzimanja u obzir razdoblja provedenog na radu prije dobi od 18 godina i napredovanja u stupnju plaće, te posljedično, davanje novčane naknade diskriminiranom ugovornom osoblju u visini razlike između iznosa plaće koju bi dotični član ugovornog osoblja trebao primiti da se prema njemu nije postupalo diskriminatorno i iznosa plaće koju je stvarno primio.
3.
Članak 45. UFEU-a i članak 7. stavak 1. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji, treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis na temelju kojeg se za utvrđivanje radnog staža člana ugovornog osoblja u sustavu plaća u cijelosti uzimaju u obzir prethodna razdoblja rada ostvarena u okviru radnog odnosa s teritorijalnom jedinicom ili općinom države članice Europskog gospodarskog prostora, Republike Turske ili Švicarske Konfederacije, tijelom Europske unije ili pak s međunarodnom organizacijom koje je Republika Austrija članica, ili s drugim sličnim subjektima, dok se sva druga razdoblja prethodnog rada uzimaju u obzir samo do ukupno najviše deset godina i u mjeri u kojoj su relevantna.
(1) SL C 112, 10. 4. 2017.
Full & Egal Universal Law Academy