Predmet C-39/17: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. lipnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation – Francuska) – Lubrizol France SAS protiv Caisse nationale du Régime social des indépendants (RSI) participations extérieures (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje robe — Članci 28. i 30. UFEU-a — Davanja s istovrsnim učinkom — Članak 110. UFEU-a — Nacionalni porezi — Socijalni doprinos koji plaćaju trgovačka društva u svrhu solidarnosti — Porez — Osnovica — Ukupni godišnji promet trgovačkih društava — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 17. — Prijenos robe u drugu državu članicu — Vrijednost prenesene robe — Uključivanje u ukupni godišnji promet)
C2762018HR510120180614HR00075162
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. lipnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation – Francuska) – Lubrizol France SAS protiv Caisse nationale du Régime social des indépendants (RSI) participations extérieures
(Predmet C-39/17) ( 1 )
„(Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje robe — Članci 28. i 30. UFEU-a — Davanja s istovrsnim učinkom — Članak 110. UFEU-a — Nacionalni porezi — Socijalni doprinos koji plaćaju trgovačka društva u svrhu solidarnosti — Porez — Osnovica — Ukupni godišnji promet trgovačkih društava — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 17. — Prijenos robe u drugu državu članicu — Vrijednost prenesene robe — Uključivanje u ukupni godišnji promet)“2018/C 276/07Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Cour de cassation
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Lubrizol France SAS
Tuženik: Caisse nationale du Régime social des indépendants (RSI) participations extérieures
Izreka
Članke 28. i 30. UFEU-a treba tumačiti na način da im se ne protive propisi države članice kojima je predviđeno da se osnovica za obračun doprinosa koji se plaćaju na godišnji promet trgovačkih društava, pod uvjetom da potonji doseže ili premašuje određeni iznos, izračunava tako da se u nju uračunava vrijednost robe koju je prenio obveznik ili druga osoba za njegov račun, u svrhu njegova poslovanja, iz te države članice u drugu državu članicu, pri čemu se ta vrijednost uračunava od trenutka tog prijenosa, dok se, kad obveznik prenosi tu istu robu ili to čini druga osoba za njegov račun unutar državnog područja predmetne države članice, njezina vrijednost uračunava u tu osnovicu za obračun tek prilikom njezine naknadne prodaje, pod uvjetom:
—
kao prvo, da vrijednost te robe nije po drugi put uračunata u tu osnovicu prilikom naknadne prodaje te robe u toj državi članici;
—
kao drugo, da se vrijednost te robe odbije od te osnovice ako ona nije namijenjena prodaji u drugoj državi članici ili je vraćena u državu članicu porijekla a da nije prodana, i
—
kao treće, da prednosti koje proizlaze iz namjene tih doprinosa ne poništavaju u potpunosti opterećenje koje domaći proizvod koji se prodaje na domaćem tržištu snosi prilikom njegova stavljanja na tržište, što mora provjeriti sud koji je uputio zahtjev.
( 1 ) SL C 112, 10. 4. 2017.
Full & Egal Universal Law Academy