12.11.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 408/13
Presuda Suda (veliko vijeće) od 11. rujna 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht – Njemačka) – IR protiv JQ
(Predmet C-68/17) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Direktiva 2000/78/EZ - Jednako postupanje - Profesionalne djelatnosti crkava ili drugih organizacija čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju - Uvjeti za obavljanje zanimanja - Rad u dobroj vjeri i odanost sustavu vrijednosti crkve ili organizacije - Pojam - Različito postupanje na temelju vjere ili uvjerenja - Otkaz radniku katoličke vjeroispovijesti na rukovodećem položaju zbog sklapanja drugog građanskog braka nakon razvoda))
(2018/C 408/14)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesarbeitsgericht
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: IR
Tuženik: JQ
Izreka
1.
Članak 4. stavak 2. drugi podstavak Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da:
—
s jedne strane, crkva ili druga organizacija čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju, koja upravlja bolničkom ustanovom osnovanom u obliku društva kapitala privatnog prava, ne može odlučiti na svoje zaposlenike na rukovodećim položajima primijeniti zahtjeve rada u dobroj vjeri i odanosti tom sustavu vrijednosti, a koji se razlikuju ovisno o vjeroispovijesti ili nepostojanju vjeroispovijesti tih zaposlenika, a da se pritom prema potrebi ne može provesti djelotvoran sudski nadzor te odluke kako bi se provjerilo jesu li ispunjeni kriteriji iz članka 4. stavka 2. te direktive i
—
s druge strane, da je različito postupanje, kad je riječ o zahtjevima rada u dobroj vjeri i odanosti tom sustavu vrijednosti, prema zaposlenicima na rukovodećim položajima ovisno o njihovoj vjeroispovijesti ili nepostojanju vjeroispovijesti u skladu s tom direktivom samo ako vjera ili uvjerenje, s obzirom na prirodu profesionalnih djelatnosti o kojima je riječ ili okolnosti njihova obavljanja, predstavlja uvjet za obavljanje zanimanja koji je stvaran, legitiman i opravdan s obzirom na sustav vrijednosti predmetne crkve ili organizacije te koji je u skladu s načelom proporcionalnosti, a što je na nacionalnom sudu da provjeri.
2.
Nacionalni sud pred kojim se vodi postupak između dviju privatnih stranaka dužan je, kad primjenjivo nacionalno pravo ne može protumačiti na način koji je u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78, u okviru svojih nadležnosti osigurati pravnu zaštitu koja za osobe proizlazi iz općih načela prava Unije, poput načela nediskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, koje je sada priznato člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, te zajamčiti puni učinak prava koja iz njega proizlaze, prema potrebi izuzimajući iz primjene svaku protivnu nacionalnu odredbu.
(1) SL C 144, 8. 5. 2017.
Full & Egal Universal Law Academy