12.11.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 408/19
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Raad van State – Nizozemska) – X protiv Belastingdienst/Toeslagen
(Predmet C-175/17) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička politika azila i supsidijarne zaštite - Direktiva 2005/85/EZ - Članak 39. - Direktiva 2008/115/EZ - Članak 13. - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 18., članak 19. stavak 2. i članak 47. - Pravo na djelotvoran pravni lijek - Načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja - Odluka o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu i nalaganju obveze vraćanja - Nacionalni propis kojim je predviđeno dvostupanjsko sudovanje - Automatski suspenzivni učinak ograničen na prvostupanjsko pravno sredstvo))
(2018/C 408/23)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Raad van State
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: X
Tuženik: Belastingdienst/Toeslagen
Izreka
Članak 39. Direktive Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama i članak 13. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, u vezi s člankom 18., člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis koji, iako predviđa žalbu protiv prvostupanjske presude kojom se potvrđuje odluka o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu i o nametanju obveze vraćanja, tom pravnom lijeku ne daje automatski suspenzivni učinak iako zainteresirana osoba navodi ozbiljnu opasnost od povrede načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.
(1) SL C 178, 6. 6. 2017.
Full & Egal Universal Law Academy