3.6.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 187/17
Presuda Suda (deseto vijeće) od 28. ožujka 2019. (zahtjevi za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione — Italija) — kazneni postupci protiv Alfonsa Verlezze i dr.
(spojeni predmeti C-487/17 i C-489/17) (1)
(„Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Direktiva 2008/98/EZ i Odluka 2000/532/EZ - Otpad - Klasifikacija kao opasan otpad - Otpad kojem se može dodijeliti oznaka bilo za opasni ili neopasni otpad”)
(2019/C 187/19)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Corte suprema di cassazione
Stranke u glavnom kaznenom postupku
Alfonso Verlezza, Riccardo Traversa, Irene Cocco, Francesco Rando, Carmelina Scaglione, Francesco Rizzi, Antonio Giuliano, Enrico Giuliano, Refecta Srl, E. Giovi Srl, Vetreco Srl, SE.IN Srl
Izreka
1.
Prilog III. Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 1357/2014 оd 18. prosinca 2014., te Prilog Odluci Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu, kako je izmijenjena Odlukom Komisije 2014/955/EU оd 18. prosinca 2014., treba tumačiti na način da posjednik otpada koji se može klasificirati bilo prema oznakama za opasni ili prema oznakama za neopasni otpad, no čiji sastav nije isprva poznat, mora, u svrhu te klasifikacije, odrediti taj sastav i istražiti opasne tvari za koje se može razumno pretpostaviti de se u njemu nalaze, kako bi utvrdio posjeduje li taj otpad opasna svojstva, te u tu svrhu može koristiti uzorkovanja, kemijske analize i ispitivanja predviđene Uredbom Komisije (EZ) br. 440/2008 od 30. svibnja 2008. o utvrđivanju ispitnih metoda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), ili bilo koja druga uzorkovanja, kemijske analize i ispitivanja prihvaćene na međunarodnoj razini.
2.
Načelo predostrožnosti treba tumačiti na način da u slučaju kad je, nakon najpotpunije moguće procjene rizika, uzimajući u obzir posebne okolnosti konkretnog slučaja, posjednik otpada koji se može klasificirati bilo prema oznakama za opasni ili prema oznakama za neopasni otpad, praktički u nemogućnosti utvrditi prisutnost opasnih tvari ili procijeniti opasna svojstva tog otpada, taj otpad treba klasificirati kao opasan otpad.
(1) SL C 374, 6. 11. 2017.
Full & Egal Universal Law Academy