1.7.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 220/4
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 2. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo — Španjolska) — Fundación Consejo Regulador de la Denominación de Origen Protegida Queso Manchego protiv Industrial Quesera Cuquerella SL, Juan Ramón Cuquerella Montagud
(predmet C-614/17) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Uredba (EZ) br. 510/2006 - Članak 13. stavak 1. točka (b) - Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti za poljoprivredne i prehrambene proizvode - Sir manchego („queso manchego”) - Upotreba znakova koji mogu podsjećati na regiju za koju je vezana zaštićena oznaka izvornosti (ZOI) - Pojam „prosječni potrošač koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan” - Europski potrošači ili potrošači države članice u kojoj je proizvod koji nosi ZOI proizveden i u kojoj se najviše konzumira)
(2019/C 220/05)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal Supremo
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Fundación Consejo Regulador de la Denominación de Origen Protegida Queso Manchego
Tuženici: Industrial Quesera Cuquerella SL, Juan Ramón Cuquerella Montagud
Izreka
1.
Članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda treba tumačiti na način da može doći do podsjećanja na registrirani naziv korištenjem figurativnih znakova.
2.
Članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 510/2006 treba tumačiti na način da korištenje figurativnih znakova koji podsjećaju na zemljopisno područje za koje je vezana oznaka izvornosti iz članka 2. stavka 1. točke (a) te uredbe, može dovesti do podsjećanja na tu oznaku, uključujući u slučaju kada navedene figurativne znakove koristi proizvođač iz te regije, ali čiji proizvodi, slični ili usporedivi s onima zaštićenima tom oznakom izvornosti, nisu njome obuhvaćeni.
3.
Pojam prosječni potrošač koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan, od čije percepcije nacionalni sud treba polaziti u svrhu utvrđivanja postoji li „podsjećanje” u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006, treba razumjeti tako da se taj pojam odnosi na europske potrošače, uključujući potrošače države članice u kojoj je proizveden proizvod koji dovodi do podsjećanja na zaštićeni naziv ili za koju je taj naziv zemljopisno povezan, i u kojoj se proizvod najviše konzumira.
(1) SL C 42, 5. 2. 2018.
Full & Egal Universal Law Academy