21.1.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 25/10
Presuda Suda (šesto vijeće) od 21. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo – Španjolska) – Ministerio de Defensa protiv Ane de Diego Porras
(Predmet C-619/17) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Direktiva 1999/70/EZ - Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP - Članak 4. - Načelo nediskriminacije - Opravdanje - Članak 5. - Mjere za sprečavanje zlouporaba koje proizlaze iz uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme - Novčana naknada u slučaju raskida ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog objektivnog razloga - Nepostojanje novčane naknade u slučaju isteka ugovora o radu radi zamjene na određeno vrijeme))
(2019/C 25/12)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal Supremo
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Ministerio de Defensa
Tuženik: Ana de Diego Porras
Izreka
1.
Članak 4. točku 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., sadržanog u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis koji ne predviđa isplatu nikakve novčane naknade za radnike zaposlene na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenih radi zamjene radnika koji imaju pravo zadržati svoje radno mjesto, kao što je ugovor radi zamjene o kojem je riječ u glavnom postupku, po isteku roka na koji su ti ugovori sklopljeni, dok se novčana naknada dodjeljuje radnicima zaposlenima na neodređeno vrijeme prilikom prestanka njihova ugovora o radu zbog objektivnog razloga.
2.
Članak 5. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme sadržanog u Prilogu Direktivi 1999/70 treba tumačiti na način da je na nacionalnom sudu da ocijeni, u skladu sa svim mjerodavnim pravnim pravilima njegova nacionalnog prava, predstavlja li mjera, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja predviđa obveznu isplatu novčane naknade za radnike zaposlene na temelju određenih ugovora o radu na određeno vrijeme po isteku roka na koji su bili sklopljeni ti ugovori, odgovarajuću mjeru za sprečavanje i, ovisno o slučaju, za sankcioniranje zlouporaba koje proizlaze iz uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme ili odgovarajuću pravnu mjeru u smislu te odredbe.
3.
U slučaju da nacionalni sud utvrdi da mjera, poput one u glavnom postupku, koja predviđa obveznu isplatu novčane naknade za radnike zaposlene na temelju određenih ugovora o radu na određeno vrijeme po isteku roka na koji su ti ugovori bili sklopljeni, predstavlja mjeru za sprečavanje i, ovisno o slučaju, sankcioniranje zlouporabi koje proizlaze iz uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme ili odgovarajuću pravnu mjeru, u smislu članka 5. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme sadržanog u Prilogu Direktivi 1999/70, tu odredbu treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalni propis, poput onog u pitanju u glavnom postupku, prema kojem istek ugovora o radu na određeno vrijeme koji pripadaju određenim kategorijama dovodi do isplate novčane naknade, radnicima koji su zaposleni na temelju tih ugovora, dok istek ugovora o radu na određeno vrijeme koji pripadaju drugim kategorijama ne dovodi ni do kakve isplate novčane naknade radnicima koji su zaposleni na temelju tih ugovora, osim ako ne postoji nijedna druga učinkovita mjera u nacionalnom pravnom poretku za izbjegavanje i sankcioniranje tih zlouporaba glede tih potonjih radnika, što je dužan provjeriti nacionalni sud.
(1) SL C 22, 22. 1. 2018.
Full & Egal Universal Law Academy