12.8.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 270/7
Presuda Suda (peto vijeće) od 20. lipnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin — Njemačka) — ExxonMobil Production Deutschland GmbH protiv Bundesrepublik Deutschland
(predmet C-682/17) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Direktiva 2003/87/EZ - Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova - Postrojenje za obradu prirodnog plina - Izdvajanje sumpora - „Clausov postupak” - Proizvodnja električne energije u sporednoj jedinici - Proizvodnja topline - Emisije inherentnog ugljikovog dioksida (CO2) - Članak 2. stavak 1. - Područje primjene - Prilog I. - Djelatnost „izgaranje goriva” - Članak 3. točka (u) - Pojam „proizvođač električne energije” - Članak 10.a stavci 3. i 4. - Prijelazni sustav za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica - Odluka 2011/278/EU - Područje primjene - Članak 3. točka (c) - Pojam„potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu”)
(2019/C 270/08)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Verwaltungsgericht Berlin
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: ExxonMobil Production Deutschland GmbH
Tuženik: Bundesrepublik Deutschland
Izreka
1.
Članak 3. točku (u) Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ, kako je izmijenjena Direktivom br. 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009., treba tumačiti na način da se postrojenje, poput onog iz glavnog postupka, koje u okviru svoje djelatnosti „izgaranja goriva u postrojenjima ukupne nazivne ulazne toplinske snage iznad 20 [megavata (MW)]”, koja je navedena u Prilogu I. toj direktivi, proizvodi električnu energiju koja je prvenstveno namijenjena njegovim vlastitim potrebama mora smatrati „proizvođačem električne energije” u smislu te odredbe kada to postrojenje, s jedne strane, istodobno obavlja djelatnost proizvodnje proizvoda koja nije obuhvaćena tim prilogom i kada ono, s druge strane, makar i mali dio proizvedene električne energije, uz naknadu, kontinuirano ubrizgava u javnu električnu mrežu, na koju navedeno postrojenje zbog tehničkih razloga mora biti stalno priključeno.
2.
Članak 3. točku (c) Odluke Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ treba tumačiti na način da postrojenje, poput onog iz glavnog postupka, u mjeri u kojoj se ono mora smatrati „proizvođačem električne energije” u smislu članka 3. točke (u) Direktive 2003/87, nema pravo na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za toplinu proizvedenu u okviru njegove djelatnosti „izgaranja goriva u postrojenjima ukupne nazivne ulazne toplinske snage iznad 20 MW” iz Priloga I. toj direktivi kada se ta toplina koristi u svrhe različite od proizvodnje električne energije s obzirom na to da takvo postrojenje ne ispunjava uvjete predviđene člankom 10.a stavcima 4. i 8. navedene direktive.
(1) SL C 112, 26. 3. 2018.
Full & Egal Universal Law Academy