PRESUDA SUDA (prvo vijeće)
19. prosinca 2018. ( *1 )
„Zahtjev za prethodnu odluku – Poljoprivreda – Uredba (EZ) br. 510/2006 – Članak 4. stavak 2. točka (e) – Uredba (EU) br. 1151/2012 – Članak 7. stavak 1. točka (e) – Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti – Zahtjev za izmjenu specifikacije proizvoda – Šunka podrijetlom iz regije Schwarzwald, Njemačka (‚Schwarzwälder Schinken’) – Odredbe o pakiranju na području proizvodnje – Primjenjivost Uredbe (EZ) br. 510/2006 ili Uredbe (EU) br. 1151/2012”
U predmetu C‑367/17,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundespatentgericht (Savezni patentni sud, Njemačka), odlukom od 18. svibnja 2017., koju je Sud zaprimio 13. lipnja 2017., u postupku
S
protiv
EA,
EB,
EC,
SUD (prvo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta, potpredsjednica, u svojstvu predsjednika prvog vijeća, J.-C. Bonichot, A. Arabadjiev, C. G. Fernlund i S. Rodin (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: H. Saugmandsgaard Øe,
tajnik: C. Strömholm, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 17. svibnja 2018.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
–
za S, J. Schwarze i U. Gruler, Rechtsanwalt,
–
za EC, K. Sandberg i V. Schoene, Rechtsanwälte,
–
za austrijsku vladu, G. Eberhard, u svojstvu agenta,
–
za Europsku komisiju, B. Eggers, B. Hofstötter, I. Naglis i D. Bianchi, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1
Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (SL 2006., L 93, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 4., str. 184.) i Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL 2012., L 343, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 25., str. 31.).
2
Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, S‑a, jednog udruženja, i, s druge strane, EA, EB i EC u pogledu odluke kojom je Deutsches Patent- und Markenamt (Njemački ured za patente i žigove, u daljnjem tekstu: DPMA) odbio zahtjev S‑a za izmjenu specifikacije proizvoda za zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla (u daljnjem tekstu: ZOZP) „Schwarzwälder Schinken” (šunka iz Schwarzwalda), u dijelu u kojom se ta izmjena odnosi na upute u pogledu rezanja i pakiranja.
Pravni okvir
3
Članak 4. stavak 2. točka (e) Uredbe br. 510/2006 predviđa:
„Specifikacija proizvoda obvezno sadrži:
[…]
(e)
opis metode dobivanja poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda i, ako je primjereno, autentične i nepromjenljive lokalne metode kao i podatke o pakiranju ako skupina u smislu članka 5. stavka 1. koja podnosi zahtjev tako odluči i navede razloge zbog kojih se pakiranje mora obaviti na određenom zemljopisnom području kako bi se sačuvala kakvoća ili osigurala izvornost ili kontrola.”
4
Članak 5. stavak 1. prvi i drugi podstavak te uredbe propisuje:
„Zahtjev za registraciju ima pravo podnijeti samo skupina.
U smislu ove Uredbe, ‚skupina’ znači svako udruženje proizvođača ili prerađivača koji se bave istim poljoprivrednim ili prehrambenim proizvodom, bez obzira na njihov pravni oblik ili sastav. U skupini mogu sudjelovati i druge zainteresirane strane. U skladu s detaljnim pravilima iz članka 16. točke (c), skupinom se može smatrati fizička ili pravna osoba.”
5
Članak 8. Uredbe Komisije (EZ) br. 1898/2006 od 14. prosinca 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe br. 510/2006 (SL 2006., L 369, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 59., str. 38.) propisuje:
„U slučaju kada skupina podnositelja zahtjeva u specifikaciji proizvoda odredi da se pakiranje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda iz točke (e) članka 4. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 510/2006 mora odvijati na određenom zemljopisnom području, za takva se ograničenja slobodnog kretanja roba i slobode pružanja usluga moraju dati obrazloženja specifična za proizvod.”
6
Uredba br. 510/2006 stavljena je izvan snage i zamijenjena s učinkom od 3. siječnja 2013. Uredbom br. 1151/2012.
7
Članak 7. stavak 1. točka (e) Uredbe br. 1151/2012 glasi:
„Zaštićena oznaka izvornosti ili [ZOZP] mora biti u skladu sa specifikacijom proizvoda koja uključuje najmanje:
[…]
(e)
opis metode dobivanja proizvoda i, ako je primjereno, autentične i nepromjenljive lokalne metode kao i podatke o pakiranju ako skupina koja podnosi zahtjev tako odluči i navede razloge zbog kojih se pakiranje mora obaviti na određenom zemljopisnom području kako bi se sačuvala kakvoća ili osigurala izvornost ili kontrola, uvažavajući pravo Unije, posebno ono o slobodnom kretanju robe i slobodnom pružanju usluga.”
Činjenice u glavnom postupku i prethodna pitanja
8
Na zahtjev S‑a oznaka „Schwarzwälder Schinken” registrirana je od 25. siječnja 1997. kao ZOZP.
9
Svojim zahtjevom od 23. ožujka 2005. S je od DPMA‑a zatražio niz izmjena specifikacije proizvoda za ZOZP „Schwarzwälder Schinken”, u skladu s člankom 9. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2081/92 od 14. srpnja 1992. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL 1992., L 208, str. 1.).
10
Radi ispitivanja tog zahtjeva za izmjenu odsjek za žigove 3.2 u DPMA‑u prikupio je mišljenja od specijaliziranih i zainteresiranih tijela.
11
Nakon zaprimanja tih mišljenja S je, uzimajući u obzir ta mišljenja, podnio podnesak od 13. veljače 2007., koji je DPMA zaprimio 15. veljače 2007., a kojim se podnosi novi zahtjev za izmjenu specifikacije proizvoda.
12
Protiv tog zahtjeva bila su podnesena tri prigovora, od kojih je jedan bio od EC‑a, koji je podnio očitovanja u ovom postupku. EC je veliki distributer proizvoda od mesa, koji se trenutačno bavi rezanjem i pakiranjem „Schwarzwälder Schinken” izvan regije proizvodnje.
13
Odlukom od 5. prosinca 2008. DPMA je odbio zahtjev za izmjenu specifikacije proizvoda u dijelu u kojem se odnosi na upute u pogledu rezanja i pakiranja, uz obrazloženje da taj zahtjev ne poštuje odredbe Uredbe br. 510/2006.
14
S je podnio tužbu radi izmjene dijela odluke DPMA‑a kojom se odbija taj zahtjev za izmjenu.
15
Odlukom od 13. listopada 2011. Bundespatentgericht (Savezni patentni sud, Njemačka) poništio je odluku DPMA‑a i presudio da zahtjev za izmjenu specifikacije proizvoda poštuje zahtjeve iz Uredbe br. 510/2006.
16
EC je podnio žalbu protiv te odluke pred Bundesgerichtshofom (Savezni vrhovni sud, Njemačka).
17
Rješenjem od 3. travnja 2014. Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) ukinuo je odluku suda koji je uputio zahtjev od 13. listopada 2011. i vratio mu predmet na ponovno suđenje.
18
U tim je okolnostima Bundespatentgericht (Savezni patentni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1.
Treba li odluku o zahtjevu koji je podnesen 15. veljače 2007. nadležnom nacionalnom tijelu (u ovom slučaju: [DPMA] radi izmjena specifikacije zaštićenog zemljopisnog podrijetla, na način da se rezanje i pakiranje proizvoda (u ovom slučaju: Schwarzwälder Schinken) može obavljati samo na području proizvodnje, donijeti na temelju Uredbe br. 510/2006 koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva ili na temelju Uredbe br. 1151/2012 koja je na snazi kada se donosi odluka?
2.
Ako je odluku potrebno donijeti na temelju Uredbe br. 1151/2012 koja je sada na snazi:
1.a)
Predstavlja li okolnost da neprimjereni prijevoz proizvoda u svrhu prerade (rezanje i pakiranje) u druga područja može štetno djelovati na njegov autentični okus, autentičnu kvalitetu i trajnost, sa stajališta osiguranja kvalitete proizvoda, razlog specifičan za proizvod u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 1151/2012 koji dostatno opravdava da se rezanje i pakiranje proizvoda može obavljati samo u području proizvodnje?
1.b)
Predstavljaju li zahtjevi u vezi s rezanjem i pakiranjem predviđeni u specifikaciji koji ne prekoračuju važeće standarde higijene živežnih namirnica, sa stajališta osiguranja kvalitete proizvoda, razlog specifičan za proizvod u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 1151/2012 koji dostatno opravdava da se rezanje i pakiranje proizvoda može obavljati samo u području proizvodnje?
2.a)
Može li se kao razlog specifičan za proizvod u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 1151/2012 koji dostatno opravdava pravilo predviđeno u specifikaciji zaštićenog geografskog podrijetla, prema kojem se rezanje i pakiranje može obavljati samo na području proizvodnje, načelno smatrati okolnost da su time omogućene provjere (proizvođača) na području proizvodnje (članak 7. stavak 1. točka (g) u vezi s člankom 36. stavkom 3. točkom (a) i člankom 37. Uredbe br. 1151/2012), veća učestalost kontrola i općenito bolje jamstvo od kontrola (zlouporaba) u smislu članka 36. stavka 3. točke (b) u vezi s člankom 38. Uredbe br. 1151/2012?
2.b)
Ako je odgovor na potpitanje a) negativan:
Je li opravdana drugačija ocjena, ako se radi o proizvodu za kojime je velika potražnja i izvan regije, koji se u značajnoj mjeri reže i pakira i izvan područja proizvodnje, čak i ako konkretni slučajevi zloupotrebe zaštićenog geografskog podrijetla u smislu članka 13. Uredbe br. 1151/2012 do sada nisu utvrđeni?
3.
Može li se kao razlog specifičan za proizvod u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 1151/2012 koji dostatno opravdava pravilo predviđeno u specifikaciji zaštićenog geografskog podrijetla, prema kojem se rezanje i pakiranje može obavljati samo na području proizvodnje, smatrati okolnost da se u drugim slučajevima ne može sigurno zajamčiti sljedivost prerađenog proizvoda?
Je li u tom kontekstu od značaja okolnost da
a)
se na temelju članka 18. stavka 1. Uredbe (EZ) Europskog parlamenta i Vijeća br. 178/2002 o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 1.) u vezi s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 931/2011 od 19. rujna 2011. o zahtjevima sljedivosti utvrđenima Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća za hranu životinjskog podrijetla [(SL 2011., L 242, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 68., str. 251.)] mora osigurati sljedivost hrane, osobito one životinjskog podrijetla;
b)
se mora osigurati sljedivost proizvoda sudjelovanjem prerađivača proizvoda u privatnim sustavima sigurnosti, koji su pravno dobrovoljni, a u praksi obvezujući?
4.
Ako je jedan od odgovora na pitanja od 1. do 3. pozitivan:
Može li ili mora li u specifikaciji zaštićenog zemljopisnog podrijetla biti predviđeno, kao blaže sredstvo od obveznog premještanja poslova rezanja i pakiranja u područje proizvodnje, da se prerađivači sa sjedištem izvan područja proizvodnje moraju podvrgnuti kontroli tijela i organa koja su u skladu sa specifikacijom nadležna za provjere na području proizvodnje (članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe br. 1151/2012)?
3.
Ako je odluku potrebno donijeti na temelju Uredbe br. 510/2006 (vidjeti prvo pitanje), sud koji je uputio zahtjev poziva da se na drugo postavljeno pitanje odgovori na temelju Uredbe br. 510/2006, posebno članka 4. stavka 2. točke (e) te uredbe u vezi s člankom 8. i uvodnom izjavom 8. Uredbe br. [1898/2006].”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
19
Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita primjenjuje li se na odluku o zahtjevu za izmjenu specifikacije proizvoda za ZOZP, poput one u glavnom postupku, članak 4. stavak 2. točka (e) Uredbe br. 510/2006 u vezi s člankom 8. Uredbe br. 1898/2006, koja je bila na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, ili članak 7. stavak 1. točka (e) Uredbe br. 1151/2012, koja je bila na snazi u trenutku donošenja te odluke. Budući da su te odredbe u biti istovjetne, nije potrebno odgovoriti na prvo pitanje.
Drugo i treće pitanje
20
Svojim drugim i trećim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 4. stavak 2. točku (e) Uredbe br. 510/2006 u vezi s člankom 8. Uredbe br. 1898/2006 i članak 7. stavak 1. točku (e) Uredbe br. 1151/2012 tumačiti na način da je zahtjev pakiranja za proizvod certificiran ZOZP‑om, poput „Schwarzwälder Schinken”, opravdan u svojem zemljopisnom području proizvodnje, u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (e), ako ima za cilj izbjeći rizik koji prijevoz, rezanje i pakiranje izvan tog područja imaju za kakvoću proizvoda, zajamčiti najveću moguću djelotvornost kontrola na predmetnom području i osigurati sljedivost proizvoda, koja se zahtijeva europskim zakonodavstvom.
21
Članak 4. stavak 2. točka (e) Uredbe br. 510/2006 predviđa da specifikacija proizvoda sadržava „podatke o pakiranju ako skupina […] koja podnosi zahtjev tako odluči i navede razloge zbog kojih se pakiranje mora obaviti na određenom zemljopisnom području kako bi se sačuvala kakvoća ili osigurala izvornost ili kontrola”, a članak 8. Uredbe br. 1898/2006 propisuje da „[u] slučaju kada skupina podnositelja zahtjeva u specifikaciji proizvoda odredi da se pakiranje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda iz točke (e) članka 4. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 510/2006 mora odvijati na određenom zemljopisnom području, za takva se ograničenja slobodnog kretanja roba i slobode pružanja usluga moraju dati obrazloženja specifična za proizvod”.
22
Nadalje, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (e) Uredbe br. 1151/2012, specifikacija proizvoda za ZOZP mora sadržavati „podatke o pakiranju ako skupina koja podnosi zahtjev tako odluči i navede razloge zbog kojih se pakiranje mora obaviti na određenom zemljopisnom području kako bi se sačuvala kakvoća ili osigurala izvornost ili kontrola, uvažavajući pravo Unije, posebno ono o slobodnom kretanju robe i slobodnom pružanju usluga”.
23
U skladu s tim odredbama, zahtjev pakiranja na određenom zemljopisnom području za proizvod na koji se odnosi ZOZP mora imati za cilj očuvanje kakvoće ili osiguranje izvornosti ili kontrole tog proizvoda.
24
Nadalje, valja podsjetiti na to da zakonodavstvo Unije u okviru zajedničke poljoprivredne politike općenito teži davanju vrijednosti kakvoći proizvoda kako bi se promicao ugled tih proizvoda, zahvaljujući, među ostalim, upotrebi oznaka izvornosti koje su predmet posebne zaštite. Ono također ima za cilj ispuniti očekivanja potrošača u pogledu kvalitetnih proizvoda i proizvoda određenog zemljopisnog podrijetla te olakšati proizvođačima, u okolnostima jednakog tržišnog natjecanja, ostvarivanje većih prihoda u zamjenu za stvaran kvalitativni napor (vidjeti u tom smislu presudu od 3. ožujka 2011., Kakavetsos‑Fragkopoulos, C‑161/09, EU:C:2011:110, t. 34.).
25
Nadalje, specifikacija proizvoda koja dodjelu ZOZP‑a podvrgava, među ostalim, provedbi rezanja i pakiranja šunke na području proizvodnje ima za cilj omogućiti korisnicima tog ZOZP‑a očuvanje kontrole jednog načina predstavljanja tog proizvoda na tržištu. Taj uvjet koji ona određuje ima za cilj što je bolje očuvati kakvoću i autentičnost tog proizvoda i, posljedično, ugled ZOZP‑a, za koji korisnici u potpunosti i kolektivno preuzimaju odgovornost (vidjeti u tom smislu presudu od 20. svibnja 2003., Consorzio del Prosciutto di Parma i Salumificio S. Rita, C‑108/01, EU:C:2003:296, t. 65.).
26
U tom kontekstu uvjet poput onoga u glavnom postupku mora se smatrati sukladnim pravu Unije, unatoč svojim ograničavajućim učincima na trgovinu, ako se dokaže da je taj uvjet nužno i proporcionalno sredstvo kako bi se očuvala kakvoća dotičnog proizvoda, zajamčila njegova izvornost i osigurala kontrola specifikacije proizvoda za taj ZOZP (vidjeti u tom smislu presudu od 20. svibnja 2003., Consorzio del Prosciutto di Parma i Salumificio S. Rita, C‑108/01, EU:C:2003:296, t. 66.).
27
U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev u pogledu rizika ugrožavanja kakvoće proizvoda zbog neprilagođenog prijevoza ističe da taj rizik pogađa sve proizvode koji se stavljaju na tržište bez obzira na to imaju li ZOZP ili ne i da S nije iznio nikakve detalje o prijevozu koji bi mogao spriječiti eventualne štetne učinke na taj proizvod.
28
U tom smislu, s obzirom na to da je cilj zahtjeva pakiranja proizvoda koji ima ZOZP na određenom zemljopisnom području, među ostalim, očuvanje kakvoće tog proizvoda, valja zaključiti da je taj zahtjev relevantan samo ako pakiranje izvan zemljopisnog područja proizvodnje tog proizvoda uzrokuje povećane rizike za njegovu kakvoću, a ne ako drugi slični proizvodi snose iste rizike.
29
Nadalje, okolnost da su upute koje je S iznio o rezanju i pakiranju ili uobičajene na tržištu šunke ili ne prelaze kriterije koji su na snazi u području higijene hrane ne potvrđuje niti isključuje, sama za sebe, pojavu povećanih rizika u slučaju pakiranja izvan područja proizvodnje proizvoda koji ima ZOZP.
30
Nasuprot tomu, što se tiče okolnosti da je Europska komisija u svojim odlukama o registraciji već prihvaćala usporedive argumente u pogledu drugih sličnih proizvoda, valja navesti da sud koji je uputio zahtjev nije obvezan ocijeniti opravdavaju li izneseni argumenti pakiranje u određenom zemljopisnom području za proizvod o kojem je riječ u glavnom postupku s obzirom na navodnu Komisijinu prethodnu praksu odlučivanja.
31
Što se tiče cilja osiguranja sljedivosti proizvoda, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je S taj argument iznio općenito, bez detaljnijeg obrazloženja, i da stoga nije dokazao da je pakiranje na zemljopisnom području proizvodnje nužno radi osiguranja izvornosti proizvoda.
32
Naposljetku, što se tiče cilja osiguranja djelotvorne kontrole poštovanja specifikacije proizvoda, S ističe da je djelotvornost kontrola na zemljopisnom području proizvodnje općenito povećana, iako se proizvod poput onoga u glavnom postupku u velikoj mjeri stavlja na tržište izvan tog zemljopisnog područja.
33
U tom smislu valja podsjetiti na to da je u presudi od 20. svibnja 2003., Consorzio del Prosciutto di Parma i Salumificio S. Rita (C‑108/01, EU:C:2003:296, t. 69., 74. i 75.), Sud utvrdio da u okolnostima u kojima specifikacija proizvoda za zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI) za proizvod o kojem je bilo riječi u tom predmetu uspostavlja različite etape rezanja i pakiranja koje dovode do vrlo preciznih tehničkih i kontrolnih postupaka, koji se tiču autentičnosti, kakvoće, higijene i označavanja, a neki od njih zahtijevaju specijalizirane ocjene, kontrole koje se provode izvan područja proizvodnje pružaju manje jamstava za kakvoću i autentičnost tog proizvoda od onih koje se provode na području proizvodnje uz poštovanje postupka predviđenog specifikacijom proizvoda.
34
To je osobito slučaj ako specifikacija proizvoda provedbu temeljitih i sustavnih kontrola povjerava stručnjacima koji imaju specijalizirano znanje o značajkama dotičnog proizvoda i ako je zbog toga teško zamisliva učinkovita uspostava tih kontrola u drugim državama članicama (vidjeti u tom smislu presudu od 20. svibnja 2003., Consorzio del Prosciutto di Parma i Salumificio S. Rita, C‑108/01, EU:C:2003:296, t. 75.).
35
U ovom slučaju iako specifikacija proizvoda sa ZOZP‑om „Schwarzwälder Schinken” sadržava upute koje se moraju slijediti prilikom rezanja i pakiranja tog proizvoda i iako se on u velikoj mjeri stavlja na tržište izvan zemljopisnog područja proizvodnje, za te upute sud koji je uputio zahtjev smatra da su uobičajene na tržištu šunke ili da ne prelaze kriterije koji su na snazi u području higijene hrane.
36
Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da članak 4. stavak 2. točku (e) Uredbe br. 510/2006 u vezi s člankom 8. Uredbe br. 1898/2006 i članak 7. stavak 1. točku (e) Uredbe br. 1151/2012 treba tumačiti na način da je zahtjev pakiranja proizvoda koji ima ZOZP na zemljopisnom području njegove proizvodnje opravdan, u skladu s tim člankom 4. stavkom 2. točkom (e), ako je nužno i proporcionalno sredstvo kako bi se očuvala kakvoća proizvoda, zajamčila njegova izvornost i osigurala kontrola specifikacije proizvoda za ZOZP. Na nacionalnom je sudu da ocijeni je li u pogledu ZOZP‑a „Schwarzwälder Schinken” taj zahtjev opravdan nekim od gore navedenih ciljeva.
Troškovi
37
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje:
Članak 4. stavak 2. točku (e) Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vezi s člankom 8. Uredbe Komisije (EZ) br. 1898/2006 od 14. prosinca 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe br. 510/2006 i članak 7. stavak 1. točku (e) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode treba tumačiti na način da je zahtjev pakiranja proizvoda koji ima zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla na zemljopisnom području njegove proizvodnje opravdan, u skladu s tim člankom 4. stavkom 2. točkom (e), ako je nužno i proporcionalno sredstvo kako bi se očuvala kakvoća proizvoda, zajamčila njegova izvornost i osigurala kontrola specifikacije proizvoda za zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Na nacionalnom je sudu da ocijeni je li u pogledu zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla „Schwarzwälder Schinken” taj zahtjev opravdan nekim od gore navedenih ciljeva.
Potpisi
( *1 ) Jezik postupka: njemački