EUR-Lex -  62017CN0079 - HR

6.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/3

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. veljače 2017. uputio Landesverwaltungsgericht Oberösterreich (Austrija) – Gmalieva s.r.o. i dr. protiv Landespolizeidirektion Oberösterreich

(Predmet C-79/17)

(2017/C 178/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Oberösterreich

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Gmalieva s.r.o., Celik KG, PBW GmbH, Antoaneta Claudia Gruber, Play For Me GmbH, Haydar Demir

Tuženik: Landespolizeidirektion Oberösterreich

Prethodna pitanja

1.)

Treba li nacionalno uređenje monopola na igre na sreću smatrati sukladnim s člankom 56. i dalje UFEU-a, u pogledu kojeg je

—

polazeći u tom smislu od toga da

a)

je dovoljno utvrđivanje i ocjenjivanje činjenica pomoću dokaza koje su podnijela državna tijela i privatne stranke postupka i pomoću opće poznatih činjenica (v. o tome pobliže C-685/15) i

b)

ne postoji vezanost pravnim mišljenjem drugih unutarnjih sudova koje se ne temelji na samostalnom ispitivanju usklađenosti (v. o tome pobliže C-589/16) –

u sudskom postupku koji poštuje gore navedena razmatranja i stoga presumptivno poštuje načelo poštenog suđenja iz članka 6. stavka 1. EKLJP-a odnosno članka 47. Europske povelje o temeljnim pravima utvrđeno da

—

ovisnost o igri nije društveni problem koji zahtijeva državnu intervenciju,

—

se zabranjena igra na sreću ne pojavljuje kao kazneno djelo, nego samo (iako često) kao narušavanje reda u upravno-policijskom smislu,

—

državni prihodi od igre na sreću godišnje iznose više od 500 milijuna eura (tj. 0,4 % cjelokupnog godišnjeg državnog proračuna) i

—

mjere oglašavanja koncesionara uglavnom imaju za cilj privući k igri na sreću one koji prije nisu u njoj sudjelovali?

2.)

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: treba li takav sustav, koji ne utvrđuje izričito zakonski ni svoje ciljeve ni teret dokazivanja države u pogledu njihova stvarnog ostvarivanja, nego izradu bitnih kriterija usklađenosti i njihovu provjeru prepušta nacionalnim sudovima, tako da u konačnici pravičan postupak u smislu članka 6. stavka 1. EKLJP-a odnosno u smislu članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima nije pouzdano zajamčen, smatrati sukladnim s člankom 56. i dalje UFEU-a?

3.)

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i/ili drugo pitanje: treba li takav sustav, s obzirom na zakonski uređene i široke ovlasti zadiranja izvršnih tijela, koje nisu podvrgnute prethodnom sudskom odobrenju ili nadzoru, smatrati proporcionalnim u smislu članka 56. i dalje UFEU-a?

4.)

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo, drugo i treće pitanje: treba li takav sustav, s obzirom na to da bi puko uređenje strogih pretpostavki pristupa, bez istodobnog utvrđivanja broja koncesija koje treba dodijeliti, uzrokovalo relativno manje zadiranje u slobodu pružanja usluga, smatrati proporcionalnim u smislu članka 56. i dalje UFEU-a?

5.)

U slučaju niječnog odgovora na neko od prethodnih pitanja: mora li nacionalni sud koji je utvrdio da je sustav monopola iz Zakona o igrama na sreću (GSpG) u suprotnosti s pravom Unije na temelju toga ne samo utvrditi da su mjere donesene u postupcima koji su pred njim u tijeku zbog tog razloga protupravne nego i usto odgoditi izvršenje sankcija koje su nužno akcesorne, ali su već postale pravomoćne (primjerice upravne kazne)?

Full & Egal Universal Law Academy