EUR-Lex -  62017CN0092 - HR

24.4.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 129/9

Žalba koju je 20. veljače 2017. podnio Telecom Castilla-La Mancha, S.A. protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016. u spojenim predmetima T-37/15 i T-38/15, Abertis Telecom Terrestre S.A. i Telecom Castilla-La Mancha, S.A. protiv Europske komisije

(Predmet C-92/17 P)

(2017/C 129/11)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Telecom Castilla-La Mancha, S.A. (zastupnici: J. Buendía Sierra i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija i SES Astra

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine pobijanu presudu;

—

konačno odluči o tužbi za poništenje i poništi Komisijinu odluku; i

—

naloži Europskoj komisiji i SES Astri snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Pobijanom presudom potvrđena je Komisijina odluka o državnim potporama u vezi s određenim mjerama koje su donijela javna tijela španjolske autonomne zajednice Kastilja-La Manche kako bi se osiguralo da digitalni zemaljski televizijski signal (DZT) dospije do udaljenih i manje urbaniziranih dijelova državnog područja u kojima živi samo 2,5 % stanovništva. U odluci je utvrđeno da, s materijalnog gledišta, tržište ne bi pružalo navedenu uslugu bez javne intervencije. Neovisno o tome, u odluci se dovodi u pitanje to što se u španjolskom zakonodavstvu ta djelatnost smatrala uslugom od općeg gospodarskog interesa (UOGI) navodeći da, s formalnog gledišta, ona nije bila „jasno” definirana ni povjerena od strane javnih tijela. Također je navedeno da u svakom slučaju ta tijela nisu ovlaštena odabrati određenu tehnologiju pri organizaciji UOGI-ja.

U prilog osnovanosti žalbe, žalitelj ističe dva žalbena razloga, koji se odnose na pogreške koje se tiču prava počinjene u pobijanoj presudi prilikom tumačenja članka 14., članka 106. stavka 2. i članka 107. stavka 1. UFEU-a i njegova Protokola br. 26. o uslugama od općeg interesa.

Osobito, u žalbi se navodi da pobijana presuda sadržava pogreške jer:

—

prekoračuje granicu „očite pogreške” u ispitivanju različitih akata kojima se definiraju i dodjeljuju UOGI-ji;

—

nepropisno ograničava „široku diskrecijsku ovlast” država članica, koja se primjenjuje i na definiciju i na organizaciju UOGI-ja i koja prema tome uključuje odabir načina pružanja UOGI-ja i odabir konkretne tehnologije, i to neovisno o tome jesu li navedeni u aktu kojim se definiraju ili u zasebnom aktu;

—

analizirajući primjenjivo španjolsko pravo, mijenja sadržaj analiziranih odredbi i sudske prakse koja ih tumači, tumačeći to pravo na način koji je očito protivan njegovu sadržaju i pripisujući određenim podacima doseg koji nije odgovarajući u odnosu na ostale podatke;

—

ne priznaje da „definicija” UOGI-ja i „dodjela” UOGI-ja jednom ili više poduzetnika može biti sadržana u jednom ili više akata;

—

ne priznaje da „definicija” UOGI-ja i „dodjela” ne zahtijevaju uporabu konkretne formule ili izraza, nego materijalnu i funkcionalnu analizu; i

—

brojčano izražava navodno primljenu prednost kao ukupni iznos ugovora koje su sklopila javna tijela, ne uzimajući u obzir da taj iznos nije bespovratna subvencija nego protučinidba za robu i usluge koje predmetni poduzetnik isporučuje državi.

Full & Egal Universal Law Academy