29.5.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 168/20
Žalba koju je 24. veljače 2017. podnio Infineon Technologies AG protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016. u predmetu T-758/14 Infineon Technologies AG protiv Europske komisije
(Predmet C-99/17 P)
(2017/C 168/27)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Infineon Technologies AG (zastupnici: M. Klusmann, Rechtsanwalt, T. Lübbig, Rechtsanwalt)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
—
ukine presudu Općeg suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016., predmet T-758/14;
—
poništi Odluku Europske komisije br. C (2014) 6250 final od 3. rujna 2014. (Predmet AT.39574 – čipovi za pametne kartice) u dijelu u kojem se odnosi na Infineon Technologies AG;
—
podredno smanji kaznu u iznosu od 82 874 000 eura koja je žalitelju određena u skladu s točkom 457 (a) Komisijine odluke od 3. rujna 2014. na proporcionalni iznos;
—
podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;
—
naloži drugoj strani u postupku snošenje troškova.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj u biti ističe da:
—
je Opći sud povrijedio svoju obvezu predviđenu u članku 263. UFEU-a da u dovoljnoj mjeri preispita pobijanu odluku, posebice jer je Opći sud u ovom slučaju primijenio pogrešan pristup nepotpunog selektivnog sudskog nadzora. Unatoč tome što je žalitelj osporio sve kontakte o kojima je riječ u odluci, Opći sud ih je preispitao tek manje od polovine, bez dovoljnog obrazloženja kako je odabrao koje će kontakte preispitati, a koje ne, i bez pravne osnove za takav odabir;
—
su Komisija i Opći sud počinili pogrešku koja se tiče prava u pogledu primjene članka 101. UFEU-a, osobito jer su utvrdili da je žalitelj „općenito” ograničio tržišno natjecanje s obzirom na predmet, uglavnom na temelju razmjene općih tržišnih trendova i prognoza o kretanjima cijena. Usto, Komisija i Opći sud nisu uzeli u obzir uvjete za utvrđivanje jedinstvene i trajne povrede, kako ih primjenjuje Sud u svojoj sudskoj praksi;
—
su Komisija i Opći sud počinili pogrešku koja se tiče prava u pogledu izračuna kazne određene žalitelju. Opći sud osobito nije uzeo u obzir učinke proizašle iz njegovog nepotpunog selektivnog preispitivanja (provjeru samo nekoliko osporavanih kontakata), i slijedom toga nije djelovao u skladu sa svojom neograničenom nadležnosti u pogledu određene kazne. Opći je sud nadalje počinio pogrešku, te nije dao zadovoljavajuće obrazloženje, kad je uključio žaliteljeve ne-SIM prihode što je dovelo do toga da je kazna previsoka i neproporcionalna.
Ostali se argumenti odnose na to da je Opći sud u nekoliko navrata iskrivio dokaze, na pogrešno određen teret dokazivanja u odnosu na potencijalno nepouzdane dokaze i na pogreške koje se tiču prava vezano za dokaze koje je Komisija koristila protiv žalitelja, a koji nisu bili otkriveni tijekom Komisijinog postupka.
—
Podredno, presuda je nevaljana zbog povrede načela proporcionalnosti osobito jer je Opći sud propustio žalitelju dosuditi dovoljno smanjenje kazne zbog njegovog ograničenog sudjelovanja u dotičnoj povredi, jer nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir olakšavajuće čimbenike i jer je apsolutni iznos kazne određene žalitelju neproporcionalan.
Full & Egal Universal Law Academy